Dajte nam da radimo i svima će se isplatiti. Govorim to uime barem 80 posto radnika – apel je 49-godišnjeg radnika u rafineriji, Siščanina Duška Vejnovića. Tek je jedan od oko 800 zaposlenika sisačke industrije nafte koji sa strepnjom čekaju odluku o sudbini svojih radnih mjesta. Neizvjesnost se nakon odgođenih poteza u Ini smanjila, a nada je porasla pa vjeruje da do konačnog gašenja neće doći. Ipak, ono ključno što nedostaje je sirovina za preradu, zbog čega su veći dio godine proveli u hladnom pogonu.
– Količina sirovine u proizvodnji smanjila se za trećinu i ove godine kretala se oko 500.000 tona, a još 2012. radili smo sa 1,7 milijuna tona. Domaća je nafta i do osam puta jeftinija pa se i te kako isplati i nije nam jasno u čijem to ne bi bilo interesu. Zato se pitamo što konkretno znači obećana nam podrška, koja nije pomogla ni radnicima sisačke željezare – kaže Duško. Pritisak koji su radnici prosvjedima stvorili imao je učinka, dodaje, ali pitanje je dokad. Obitelj Vejnović živi u kući tek nekoliko stotina metara udaljenoj od pogona u kojem Duško radi u koking postrojenju na procesima destilacije sirove nafte. Od njegove plaće, oko 7000 kuna neto, živi cijela obitelj. Strahuje i zbog kredita.
– Koje bih radno mjesto, u slučaju da dobijem otkaz, mogao zadovoljiti? Govore o otpremninama, što u mom slučaju znači oko 150.000 kuna, čime bih pokrpao minus na računu i tek dio kredita. Ljudi u otpremninama ne vide nikakva rješenja – zaključuje Duško napominjući da bi na premještaj u riječku rafineriju pristao – bez razmišljanja.
>> Zvonko Sever: Hrvatska mora zaštititi autohtone sorte vina