'Na prodaju je 
sve osim obitelji, 
a s državom ne želim imati posla'

Jeste li već vidjeli kako će izgledati Dioklecijan? Riječ je o investiciji između 200 i 250 milijuna kuna i još je puno posla do svih potrebnih dozvola. Po mojoj optimističnoj procjeni, u građenje bi se moglo krenuti uoči ljeta, a nakon 12 mjeseci i otvoriti prvim gostima, ponosno o svom splitskom hotelu kaže čelnik koncerna Sunce Jako Andabak, nekadašnji osiguravateljski magnat i jedan od najvećih privatnih hotelijera u Hrvatskoj.

Tučepi na čekanju

Ipak, da je prije sedam godina znao koliko će čekati na realizaciju tog luksuznog projekta sa pet zvjezdica za koji je sam Grad Split svojedobno raspisao natječaj i njegov odabrao kao najbolji, danas bi se njime sigurno bavio netko drugi, iskren je Andabak. Peripetije oko splitske uvale Trstenik, desetljećima planirane za turističku zonu, tek su mu izmjenama GUP-a omogućile gradnju. Novim urbanističkim planom izgrađenost projekta proširena je, naime, s manje građevinske parcele i na zelenu zonu u Andabakovu vlasništvu, pod uvjetom da se na njoj ipak ništa ne gradi. No sve to u Splitu nije prošlo nezapaženo budući da je zbog sličnih problema od Duilova svojedobno odustao i bivši vozač Formule 1 Talijan Jarno Truli, a potom i poduzetnik i bivši splitski gradonačelnik Željko Kerum koji je Andabaku poručio „da bude gospodin i pošteno kupi još građevinskog zemljišta". No Andabak se u razgovoru za Večernji list na spomen Keruma samo nasmijao.

– Niti s njime imam kakvih problema niti kakve posebne odnose. Ne želim ulaziti u te detaljčiće – rekao je ističući kako svaki od njih radi svoj posao, a njegov je posao da zaokruži projekt. Sve ostalo nije važno, poručio je. Imperator Dioklecijan radit će cijele godine. Bit će to energetski učinkovit hotel s razvedenim fasadama prilagođenim krajobrazu, s oko 200 soba, vlastitom plažom, wellness oazom, bazenima, velikom kongresnom dvoranom..., a kako sad stvari stoje, premijeru bi mogao dočekati i prije nego Andabakov prvi hotel sa pet zvjezdica na Makarskoj rivijeri – Jadran u Tučepima.

– Imali smo na početku bezazlene probleme, no kad se radio geodetski projekt ispostavilo se da sve čestice nisu usklađene po katastru, što je zakompliciralo i projekt i administraciju – kaže Andabak.

Kako Split nema ograničenja po pitanju građenja u sezoni, vrlo vjerojatno da će Jadran sa svojih 240 soba, vrijedan oko 230 milijuna kuna, kasniti i godinu dana.

Kako to da ga Kupari nisu zanimali?

Nemam baš toliko potencijala, ni ljudskog ni financijskog, pa me trenutačno ne zanima ni bilo što drugo na Jadranu. Prvo s financijerima moram riješiti sadašnje projekte.

No, drži se i starog pravila da ne želi imati posla s državom. Formalno-pravno ni Bizovačke toplice, koje je platio 14,9 milijuna kuna, nije kupio od države nego na javnoj dražbi od suda, jer je kompleks bio u stečaju. Nešto je osposobljeno kako bi moglo i dalje funkcionirati, no većina radova, koji obuhvaćaju gradnju novih smještajnih kapaciteta za lječilište po najsuvremenijim standardima, hotel sa tri plus zvjezdice, uključujući rekonstrukciju i povećanje kapaciteta bazena, kamp..., tek predstoji, i samo u toj prvoj fazi stajat će oko 10 milijuna eura.

- U Stubakima sada gradimo priključnu cestu koja možda neće izgledati ne znam kako, ali košta 2,2 milijuna eura. Trenutačno pregovaramo i s partnerima koji bi nam pomagali u punjenju kapaciteta, s obzirom na to da ćemo tamo prvenstveno razvijati odmorišno-rekreacijski turizam, od atraktivnih vodenih površina do eko-etno sela, hotela i slično. Kad će sve to biti gotovo teško je reći jer smo trenutačno u brojnim investicijama pa se može dogoditi i da u sve oštro krenemo, ali onda možda i koju godinu pričekamo. Trenutačno, naime, u Hrvatskoj u planu imamo projekata za oko 150 milijuna eura – objašnjava Andabak te dodaje kako sve to podrazumijeva i 1000 radnih mjesta.

S bivšim direktorom Zračne luke Zagreb, Tončijem Peovićem, i brački aerodrom ide prema plusu i značajnom povećanju broja putnika. Za ovu godinu dogovoreno je, tvrdi, već nekoliko novih linija, u Düsseldorf, Leipzig, Zürich, Malmö..., a ideja je, za koju vjeruje da će naići na razumijevanje, i linija Zagreb - Bol na kojoj bi putnike preuzimao hidrogliser na kružnoj turi od Hvara do Visa, Korčule i nazad, dva puta dnevno. Od Grčićeva ministarstva očekuje da će subvencijama otočanima omogućiti vaučere kakve imaju za trajektne linije, što bi pomoglo i razvoju otoka. Iako mu to posljednje dvije godine ne uspijeva, ima zlatno pravilo o 100 dana godišnjeg svake godine kad tvrtku prepušta „izuzetno dobrim menadžerima među kojima su i njegove tri kćeri". No u slučaju dobre prilike spreman je, tvrdi, svaki od planiranih biznisa i prodati.

– Ništa nije apsolutno i nepromjenjivo. Svi ti projekti bit će izuzetno profitabilni i u slučaju dobre cijene sve su opcije otvorene – kaže smijući se Andabak.

I za dionice Hajduka?

Zašto ne. Sve je to u skladu s mojim stavom da je sve na prodaju osim familije.

Ističe da je u Hajduku stalno prisutan, ali sada „malo manje u žiži".

– Nova organizacija poslovanja, smanjenje troškova i budžeta Hajduk su doveli u situaciju s kakvom se vrhunski nogometni klubovi mogu nositi. Kad-tad to će proći. Bez obzira na to što se trenutačno čini da je Dinamo u povoljnijoj poziciji, zahvaljujući prije svega sposobnostima Mamića, njegovi su troškovi ipak preveliki i uskoro mu ni prodaja igrača neće biti dovoljna. Hajduk je to već proživio – objašnjava Andabak i dodaje da je i za klub i za sve ostale bolje da što prije dođe do privatizacije. Zainteresiranih već ima, ali se uglavnom radi o onima koji bi kroz Hajduk htjeli ući na hrvatsko tržište i započeti neke druge poslove. Ili se pak bave sličnim poslom pa si, kaže Andabak, „sličnim menadžiranjem misle povećati zaradu".

Šteta hotelijera

Što je s turizmom, je li 7 milijardi eura, s kojima se Vlada svake godine iznova hvali, plafon?

Nekorištenje potencijala u bilo kojem segmentu je grijeh i propust, bez obzira na to što ćemo u odnosu na neku bijednu prošlu ili pretprošlu godinu biti nešto bolji. Kad sve grane u Hrvatskoj, osim pojedinih, značajno nazaduju, a turizam stoji ili sitno ide naprijed, hvata nas osjećaj samozadovoljstva, što je štetno. Bilo bi bolje da se brinemo i dugoročno razmišljamo jer bismo mogli ostvariti i tri puta bolje rezultate po nekim strategijama, ali se za sada ništa bitnog nije promijenilo. Iako se kriza i dalje potvrđuje, hotelijerski biznis Sunce koncerna, u kojemu 49,99% dionica i dalje drži grčki fond Marfin Investment Group (MIG), Andabaku je pak donio oko jedan posto veću dobit i prihode u odnosu na godinu ranije, čime, tvrdi, može biti zadovoljan.

– Kad bismo tome dodali tri posto, koliko nam je vlast uzela na povećanju PDV-a, bilo bi za toliko više. S jedne strane razumijem da je Vlada pritisnuta i svaki ministar financija mora od nekoga uzeti kako bi rješavao manjak u državnoj blagajni, no s onim što su uzeli od hotelijera napravili su ogromnu dugoročnu i srednjoročnu štetu. Da se sredstva odnosno PDV koji će se u tri godine uzeti iz hotelijerstva usmjeri u investicije, hotelijeri koji godišnje ostvaruju prihod od oko 2 milijarde eura, od te akumulacije imali bi milijardu eura za povećanje kapaciteta, veće prihode, više zaposlenih, a lakše bi zatvarali i sadašnje financijske konstrukcije – tvrdi Andabak. Stalna neizvjesnost i očekivanje novih nameta utječu i na strane investicije u Hrvatskoj, i to negativno, pa je u turizmu puno hotelskih kapaciteta, potencijalnih investicija još iz bivše Jugoslavije koje nisu dovedene u svrhu.

– Samo da to uredimo i stavimo u funkciju bilo bi više kreveta, više radnih mjesta, značajno veći prihod i više plaćenih poreza po svim osnovama. Državi bi bilo jako pametno da konačno dugoročno sagleda tu priču i tako se postavi prema turizmu – poručuje Andabak.

Važna sastavnica tu je i domaća hrana koju ćemo ponuditi turistima umjesto da je u nedostatku strategije uvozimo.

– I sam pokušavam nešto u tom smjeru, tako da od ove godine nudimo junetinu i teletinu s vlastitih farmi na Bilogori – objašnjava.

Dobra hrana ne ide ni bez dobrih vina i vinograda s kojima je Andabak prije pet godina slučajno krenuo u biznis, na poticaj poznatog vinara Zlatana Plenkovića. Ove godine proizvedeno je oko 160.000 butelja Andabakova relativno skupog brenda Stina koji se radi od domaćih sorti pošipa i plavca malog, nešto vugave i crljenka. U Francuskoj, Belgiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Kanadi, SAD-u, Engleskoj, gdje je Stina na vinskim kartama i u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, proda se do zadnje boce, pa je u planu širenje proizvodnje na pola milijuna do 600.000 butelja do 2018.

Jedino što ga ne zanima je politika, u kojoj nema favorita iako je privatno dobar s puno političara.

– Nemam vremena za to pa ne umišljam ni da bih o tome mogao reći išta pametno. Jasno je samo da politika ne ide naruku poduzetnicima – odgovara dodajući kako izabrana predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović s Ustavom definiranim ovlastima u ekonomskom dijelu ne može puno učiniti.

– No, nova, pozitivna klima može dati efekte na ukupan rezultat – tvrdi.

Za Živi zid pak kaže kako se moglo očekivati da će se pojaviti jedna takva opcija, ali ga više brine kako poboljšati ulagačku klimu u Hrvatskoj gdje je pravna nesigurnost prepreka broj jedan, a potom administracija ili bolje rečeno birokracija koja da bi opstala mora opstruirati i 15 dana odugovlačiti s rješenjem koje je moguće dobiti u 15 sekundi.

Tjera li to i njega da se okrene inozemstvu?

Mogao bih na to odgovoriti već potrošenom izrekom o domoljublju, no recimo da ne znam puno jezika i u Hrvatskoj se bolje snalazim – zaključio je smiješeći se Jako Andabak.

>>Andabak gradi hotel vrijedan 35 mil. eura

>>General Gotovina pobjedu Kolinde pratio u društvu Jake Andabaka