Prvoj dvojici pacijenata koji pate od inkontinencije operativnim je zahvatom ugrađen umjetni sfinkter te tako riješena nemogućnost zadržavanja mokraće, što je velik javnozdravstveni problem. Ti su ljudi do ovog zahvata bili osuđeni nositi uloške, što je ozbiljno narušavalo kvalitetu njihova života, a od inkontinencije su počeli bolovati nakon liječenja raka prostate. Ugradnjom umjetnog sfinktera pacijenti mogu regulirati mokrenje pritiskom na pumpicu koja im je ugrađena u mošnje. Još je jedna to inovacija s Klinike za urologiju KBC-a Zagreb, gdje konstantno pomiču granice uvođenjem novih metoda liječenja i dijagnostike. Dobra dijagnostika, jasno, prethodi i ovom zahvatu jer se moraju ispuniti kriteriji za pravilnu procjenu tko je kandidat za ugradnju.
Garancija dvije godine
– Urodinamska obrada važna je za verificiranje različitih promjena mokrenja. Cistometrija je pretraga kojom određujemo funkciju te bilježimo osjete i na koje podražaje dolazi do gubitka urina. Profilometrijom mjerimo tlakove u uretri, dužinu uretre, kakvi su tlakovi kad se mokri... – navodi dio obrade dr. Sandra Nađ Škegro dodajući da je inkontinencija kod nas tabu, problem o kojem se nerado govori i koji je velik, posebice među ženama.
Novi zahvat, koji je tim s navedene Klinike obavio početkom ovog mjeseca, rješenje je za inkontinenciju kod muškaraca. Kako kaže dr. Mirko Bakula, kod prva dva pacijenta kojima je ugrađen umjetni sfinkter obradom su utvrdili da se u području sfinktera biti ne stvara nikakav tlak, a morao bi. Bili su primorani nositi uloške, barem četiri ili pet dnevno. Oba pacijenta, kako smo ranije naveli, prošla su radikalno liječenje raka prostate i postali inkontinentni. Zahvatom, koji je pojedinačno trajao oko sat i pol, ugrađen im je sfinkter koji ima dvogodišnju garanciju.
Različiti uzroci
– Same su operacije dobro prošle, a riječ je o ugradnji jednog hidrauličnog mehanizma koji ima manžetu oko same mokraćne cijevi, pumpicu koja se ugrađuje u mošnje te regulacijski balon koji se postavlja u preponi. Svaki put kada bolesnik poželi mokriti treba stisnuti pumpicu u mošnjama kako bi se opustila manžeta oko mokraćne cijevi. Nakon nekog vremena, vrlo brzo, manžeta se sama zatvara i stišće ponovno mokraćnu cijev kako urin ne bi istjecao – opisao je dr. Dinko Hauptmann.
Mogućnost komplikacija nije velika, napominje prof. dr. sc. Željko Kaštelan, predstojnik spomenute klinike, a sfinkter se aktivira nakon potpunog zarastanja za šest tjedana. Slično rješenje za žene koje pate od inkontinencije nažalost još ne postoji, prvenstveno zbog različite anatomije, mokraćna cijev kod žena je, objašnjava prof. Kaštelan, izuzetno kratka i ne može se ugraditi ovako nešto.
Uz mogućnost opisanog, operativnog liječenja inkontinencije, na Rebru napominju da raspolažu i drugim metodama, odnosno farmakoterapijom. Osim operativnih, tu su i konzervativne metode liječenja poput vježbanja mišića dna male zdjelice, treniranje mjehura, elektrostimulacija itd. Ugradnja ovog sustava ponajprije je, naime, rješenje za pacijente koje muči teški oblik inkontinencije. Kako smo ranije naveli, četiri ili pet uložaka ili nužno nošenje pelena kriterij su za ovakvu operativnu metodu. Stručnjaci napominju da tako težak oblike inkontinencije ima do dva posto bolesnika kojima je odstranjena prostata. Upravo su inkontinencija i erektilna disfunkcija najčešće komplikacije spomenutog liječenja raka prostate.
U svijetu, navodi ovaj tim s Rebra, od inkontinencije pati čak 50 milijuna ljudi, a razlozi nastanka su različiti te se prema njima određuje i tip same inkontinencije. Odnosno, utvrđuje se je li riječ o stresnom, miješanom ili urgentnom bježanju urina. Za najteže slučajeve, kao što su ova dva pacijenta s Rebra, mogućnost je ovakav zahvat koji stoji oko 40.000 kuna, od čega se većina iznosa odnosi na cijenu samog umjetnog sfinktera. Pacijentima koji ispunjavaju uvjete za njega dostupan je besplatno.
Bravo!