Židovi u Hrvatskoj, baš kao i u Izraelu te diljem svijeta, sinoć su, po židovskom kalendaru 29. elula 5773., počeli s proslavom Roš hašane, tj. dočekom Nove godine 5774.
- Roš hašana je ulaz u novu židovsku godinu. Ona slavi sjećanje na stvaranje Adama i Have (Eve) - prvih ljudskih bića i omogućava nam da, obvezujući se da ćemo dati sve od sebe, sami sebe iznova stvorimo. Doslovno značenje izraza „Roš hašana" nije „Nova godina" nego „Glava godine." Kao što je glava središte životne svijesti koja kontrolira tijelo, tako i Roš hašana pruža život i moć čitavoj godini. U moćnom mjesecu, to je moćan dan - prilika da se otvorimo i okrenemo Svemogućem s molbom za svako dobro u nadolazećoj godini - objašnjava ortodoksni rabin Pinhas Zaklas, koji vodi Židovsku zajednicu "Chabad" lubavičevskih hasida.
- Prve večeri Roš hašane, poslije završetka službe jedni drugima želimo: „Lešana tova tikatev vetehatem" (u muškom rodu) ili „... tihatvi vetehatmi" (u ženskom rodu) - „Neka ti bude upisana i zapečaćena dobra nova godina!" - tumači rabin Zaklas, dok se drugoga dana čita iz Tore ulomak Akejda (o vezivanju Izaka) u kojem Bog iskušava Abrahama zapovjedivši mu da žrtvuje sina Izaka.
- Priča o odanosti i samopožrtvovnosti odigrala se na Roš hašanu. Običaj je na Roš hašanu jesti jela koja su simbol slatkog, blagoslova i izobilja. Čitave godine solimo kruh, a sad halu umačemo u med. Riblja glava simbolizira glavu godine; mnogi jedu mrkvu (koja se na jidišu naziva meren - namnožiti se) kako bi blagoslovi bili obilni - kaže rabin Zaklas.
- Prije nego što na Roš hašanu zatražimo svako dobro, dajemo veći milodar (cdaka) nego inače kako bismo osigurali da se oni koji su manje sretni od nas opskrbe hranom i odjećom. Na samu Roš hašanu tu micvu možemo ispuniti tako da neku siromašnu osobu pozovemo za svoj blagdanski stol - rekao nam je rabin Zaklas.