Na setu ću izgubiti 10 kg, a onda idem u Orašje na soma

Tridesetak kilometara od Zagreba, pa još malo u brdo, na brijegu, u snijegu... u Gorici Jamničkoj. Bez trgovine, bez kafića. Realna scena hrvatskog sela u kojem ostarjeli par u monotoniji provodi umirovljeničke dane dok im svakodnevicu ne obuzme sumnja izazvana promjenama u ponašanju zbog staričine bolesti. Set je to i radnja novog filma “Imena višnje” Branka Schmidta koji se ovaj tjedan počeo snimati, a čija je glavna zvijezda, po mišljenju mnogih, najbolji hrvatski glumac Ivo Gregurević.

Osjećam se kao u lovu

– Nije mi hladno, a kažu da će pasti i još snijega – otpuhujući kroz brkove kaže Gregurević ponavljajući do savršenstva prvu jednostavnu scenu u kojoj u gumenim čizmama grabi snježnim putom i ulazi u trošnu kuću. Filmska ekipa hvali formu 62-godišnjaka, kažu da se od svih na setu u ovih nekoliko dana snimanja najviše nahodao, a on dodaje:

– Osjećam se kao da sam u lovu, na nekoj rekreaciji. Mislim da ću na ovom snimanju koje traje još koji tjedan izgubiti barem desetak kilograma. A to i trebam jer ti su kilogrami višak od onoga što se nije baš trebalo upotrebljavati, a jest.

O filmu ne želi unaprijed govoriti. Kaže, neka ga publika vidi pa procijeni valja li ili ne valja i jesu li glumci dobri ili ne. Ali kada je riječ o radu na njemu, Gregurević, koji u filmografiji bilježi više od 90 filmova, dosta sigurno tvrdi:

– Mislim da mi je ovih nekoliko dana što snimamo najbolji posao na svijetu. I najbolje što sam radio na filmu općenito. Uvijek sam čekao da dođe ona prava, ali mislim da je ovo moja najbolja uloga dosad. Ipak, neću vam reći zašto. S partnericom i filmskom suprugom Nadom Đurevskom super je raditi. Scene koje smijemo improviziramo i, kada se ona toga uhvati, radi fantastično kao i ja. Što se pak tiče redatelja, Branko i ja znamo se jako dugo i nema više potrebe da ga na setu išta ispitujem ili nešto tražim. Kada me Branko pogleda, ja znam što on misli.

Dakle, po mnogo čemu na Pula film festivalu, na kojem će film vrlo vjerojatno na ljeto biti premijerno emitiran, čeka nas glumačko čudo jer i sarajevskoj glumici Nadi Đurevskoj, dobitnici Zlatne arene za ulogu u filmu “Obrana i zaštita”, uloga u ovom filmu miriše na njenu ulogu života.

– Snimila sam 42 filma, ali i ja mislim da će ovo biti onaj pravi zato što je drugačiji. A zašto? Zato što jest – kaže Nada. Mogla bi se, kaže, poput starice koju glumi zamisliti u mirovini, bez glume.

Pozivi u BiH i u Srbiju

– Kako ne, mogla bih je se ostaviti i biti umirovljenica. Tada bih se posvetila pisanju kojim se već 13 godina i bavim s našim franjevcima s kojima pišem tekstove za blagdane. To mi je divno. Osim toga, dok u ovom filmu ne izgubim pamćenje, trebala bih odmah početi pisati i svoje memoare – šali se i dalje u razgovoru otkriva da, kad bi joj se u zbilji dogodilo da gubi pamćenje i da može nešto zaboraviti, baš se ničega ne bi odrekla.

– Čak ni rat ne bih rado zaboravila jer i on ima svoju težinu i svoju priču – kaže Nada. Poslije snimanja ovog filma u Sarajevu je čekaju novi kazališni projekti. Ivu Gregurevića pak serija “Zora dubrovačka” i još dvije potencijalne serije, jedna u BiH, a druga u Srbiji. No u kazalištu ne radi ništa osim svoje predstave “Život može biti lijep” kojom mlade upozorava na štetnost poroka.

– Do svibnja po školama izvodim svoje predstave koje financira Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Prije sam ih izvodio i do 50, a sada 30 godišnje. Ako sam barem jednu mladu osobu tom predstavom spasio od droge i sličnih zala, to mi je najbolji potez života. A nadam se da jesam, čak da takvih ima i više. Javljaju mi se i pišu mi pisma oni kojima sam na neki način pomogao – otkriva Ivo i u trenucima opuštanja od kamera skreće razgovor i na slobodno vrijeme i svoju strast – pecanje.

– Uskoro ću na pecanje na Savu, pokraj svog rodnog Orašja. I mislim da će biti ulova, javljaju mi kolege da love somove od 25, pa i 30 kg. Evo, susjed Ivica baš je ulovio jednog od čak 38 kg. U zadnje vrijeme sam često tamo, a moj me trofej tek čeka. Ovo dosad su bile sve sitne ribe – smije se Ivo i poziva nas prvu subotu u rujnu na svoj već tradicionalni filmski festival u Orašju na kojem ćemo, nada se i on i mi, gledati i “Imena višnje” i procijeniti je li ostvario ulogu života.