U „Egiptu sjevera“, kako arheolozi nazivaju vikinška nalazišta na Orkneyskim otocima smještenima na sjeveru Škotske, nedavno je otkrivena petnaestak metara dugačka i desetak metara široka građevina koju bi se u slobodnom prijevodu najlakše moglo nazvati „dvoranom za opijanje“. Do otkrića su došli studenti koji u suradnji sa Škotskim arheološkim institutom već generacijama rade na lokalitetima smještenima na otočiću Rousay, u čemu im pomaže lokalno stanovništvo koje je izuzetno ponosno na svoje vikinško nasljeđe.
Za bogate članove zajednice
Naime, diljem otočja posljednjih je desetljeća otkriveno više građevina koje datiraju iz 10. i 11. stoljeća, što je ujedno razdoblje u kojem su Vikinzi bili najaktivniji.
– Na dvoranu, odnosno jedan njezin kameni zid širok oko jednog, a dugačak trinaest metara, naišli smo dok smo kopali u potrazi za ostacima hrane koju su Vikinzi tu skladištili. Na ovom lokalitetu se nalazila farma koja je sagrađena u 10. stoljeću. Bila sastavljena od nekoliko različitih građevina, a proteklih smo godina upravo tu otkrili mnoge zanimljive navike naših predaka, što su jeli, što su pili – govori dr. Ingrid Mainland, koja vodi cijeli projekt. S obzirom na to kako je dvorana bila oblikovana, pretpostavlja se da su je za svoje gozbe i pijančevanja koristili bogati, ugledniji članovi zajednice, a iako zasad o tome još uvijek nema konkretnih dokaza, dr. Mainland smatra da je razuzdane noći u njoj znao provoditi i poznati vikinški poglavar Earl Sigurd, u narodu znan i kao Sigurd Snažni.
Odmah uz masivni zid bile su smještene jednako masivne kamene klupe uz koje su se nalazili stolovi, a zanimljivo je i to da u prostoriji uopće nije bilo prozora. Farma koja se nalazila odmah uz dvoranu koristila se još gotovo puno tisućljeće, a prekopavajući po njezinim ostacima, arheolozi pokušavaju otkriti dvoje: životne navike Vikinga, ali i to tko se u nju uselio nakon njih.
Iako se u popularnoj kulturi o Vikinzima ustalila slika kao o poprilično divljem narodu koje su definirale plovidbe po otvorenom moru, pljačkanje sela i donošenja plijena, sve veći broj dokaza i arheoloških iskapanja postupno mijenja sliku koju imamo o tim skandinavskim pomorcima.
Neaktivni suprug i razvod
Većina tog naroda bavila se poljoprivredom jer plijen od pljački, u koje bi išli svakih nekoliko mjeseci, jednostavno nije bio dostatan da prežive. Uglavnom su uzgajali ječam, raž i zob, a bavili su se i stočarstvom, pa su na svojim imanjima imali i goveda, koze, svinje i ovce. Na farmama su uspijevali uzgojiti dovoljno za prehranjivanje cijele obitelji, ali gotovo nikad nisu proizvodili višak hrane koji bi eventualno mogli prodavati ili zamijeniti za druge potrepštine.
U arheološkim iskopinama otkriveni su i predmeti izrađeni od životinjskih kostiju i rogova koji podsjećaju na pincete, britvice, češljeve i štapiće za uši, što upućuje na to da su, iako ih se prikazuje kao prljave barbare, vodili brigu o higijeni mnogo više nego što je to činila većina drugih naroda tog doba. Poznato je kako je engleski kralj Henrik IV. naredio svojim vitezovima da se okupaju barem jednom u životu, dok su se Vikinzi, iako to danas zvuči smiješno, kupali najmanje jednom tjedno.
Prije svojih krvavih pohoda obvezno su odijevali čistu odjeću koju im nisu prale žene, nego su to činili sami. Žene su tijekom odsutnosti muškaraca preuzimale brigu o farmama, a one su po vikinškim običajima, mogle živjeti i same ako su tako odabrale, mogle su bez ikakvih posljedica zatražiti i razvod braka, o čemu postoje i dokazi pronađeni upravo na otočju Orkney.
U jednom se zapisu tako vidi kako je žena zatražila razvod od supruga, a kao glavni razlog navedena je njegova neaktivnost. Sam razvod bi, financijski gledano, uglavnom završavao u korist žene, a s druge strane, nakon smrti muža imanje ne bi prešlo u vlasništvo njegove braće ili sinovima, nego supruzi.
– Gotovo sve što otkrijemo na Orkneyu promijeni nam percepciju o vikinškom narodu, pa smo tako u nekoliko desetljeća došli od toga da su bili „prljavi divljaci“ do spoznaja zbog kojih ih možemo nazvati i jednim od, barem kad su posrijedi neka ljudska prava i životne navike, jednim od najnaprednijih naroda ranoga srednjeg vijeka – objasnila je dr. Ingrid Mainland.
Ziher su nasli bocice sa zadnjom kapljicom