Na slobodu izlazi i posljednji pripadnik \'dečki s Knežije\'

Rajko Momčilović zvani Riba, posljednji član tzv. zločinačke organizacije o čijem se postojanju potkraj 90-ih uveliko pričalo, da bi na kraju ispalo da ona nikada nije postojala, nakon 12 godina zatvora izlazi na slobodu. Odluka je to Povjerenstva za uvjetni otpust Ministarstva pravosuđa koje se jučer sastalo u zatvoru Zagreb u Remetincu gdje su odlučivali o molbama zatvorenika koji su tražili da ih se pusti na prijevremenu slobodu. Takvih je molbi bilo tridesetak. Više od polovine ih je pozitivno riješeno i ti će osuđenici na slobodu izići prije isteka dosuđene kazne.

Da je kaznu izdržavao do kraja, zbog preprodaje droge, iznude, krađe i razbojstva osuđeni Momčilović u zatvoru bi ostao dvije godine dulje. Na jučerašnjoj sjednici je odlučeno da izlazi početkom lipnja.

Fijasko optužnice

Kada je 2000. godine optužnica podignuta protiv 18 osoba koja je dvije godine potom na sudu doživjela totalni fijasko pa je utvrđeno da osnova za njezino postojanje, a to je udruživanje u zločinačku organizaciju, nema, odnosno da mafije nema, u pojedinačnim postupcima za preprodaju droge, iznudu i pokušaj ubojstva osuđeno je pet osoba. Najveća kazna izrečena je upravo Rajku Momčiloviću. No, kaznu od 12 i pol godina zatvora, na koliko je osuđen na zagrebačkom Županijskom sudu, dodatno je uvećao Vrhovni sud pa je u konačnici osuđen na 14 godina zatvora. Do prije dvije godine tu je kaznu izdržavao u Lepoglavi, odakle je premješten u Remetinec.

Rajko Momčilović bio je uzoran zatvorenik, što je bio jedan od razloga zašto je jučer dobio uvjetni otpust. Tražio je on već i prije da ga se pusti, ali tada je njegova molba odbijena. No tada molbu nije adresirao na povjerenstvo Ministarstva pravosuđa, već se obratio Komisiji za pomilovanje tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića. Bila je to posljednja odluka komisije u Mesićevu predsjedničkom mandatu, a tada je, osim Rajka, s istim zahtjevom odbijen i njegov brat Velibor zvani Lola.

Naime, Vrhovni je sud i njemu uvećao kaznu pa je, umjesto šest, u zatvoru trebao provesti osam godina. Na kraju je pušten na uvjetni otpust osam mjeseci prije isteka kazne. Na uvjetni otpust trebao je ići i Davor Zečević zvani Zec, kojemu je Vrhovni sud kaznu sa sedam i pol godina zatvora povisio na devet godina. Ali, potkraj studenog 2007. godine, kada je bio na vikend-izlasku iz Lepoglave, Zečević je ubijen. Njegov je egzekutor nepoznat.

Nepoznati ubojice

I Davorin Sobjeslavski nije imao “sreće” sa sucima Vrhovnog suda. Njemu su prvotno dosuđenu kaznu od osam godina zatvora povećali za dvije i pol godine.

Među osuđenim pripadnicima nepostojeće organizacije bio je i Tvrtko Tomičić zvani tvrdi. On je osuđen na tri godine zatvora zbog pokušaja ubojstva Željka Šobota. Vrijeme koje je proveo u pritvoru podudarilo se s izrečenom presudom pa je po njezinoj pravomoćnosti Tomičić na kraju bio slobodan čovjek.

No, skončao je, poput Željka Šobota, od hitaca iz vatrenog oružja. Miroslav Jeleč ubio ga je u srpnju 2008. godine u narodnjačkom klubu. Zbog Tomičićeva ubojstva Jeleč je osuđen na 14 godina zatvora. A Šobotov ubojica ni danas, trinaest godina nakon likvidacije na križanju Selske i Ozaljske na zagrebačkoj Trešnjevci, nije pronađen.