Čini li vam se nevjerojatnim da netko može prekinuti studij kako bi otišao na nogometnu utakmicu? Ili da bi zbog utakmice prevalio desetke tisuća kilometara, a nema pojma kako će se vratiti? Petorica hrvatskih mladića koji žive u Münchenu pripremaju se upravo za takav pothvat. Mario Ivanović rodom iz Livna, Tomislav Brajak iz Jastrebarskog, Mario Suman iz Splita te Saša Martić i Brane Vrdoljak iz Slavonskog Broda putovat će na Svjetsko nogometno prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji transsibirskom željeznicom kako bi bili na utakmicama hrvatske reprezentacije s Meksikom i Italijom.
- Ideja se rodila lani u studenome, kada smo se Brane i ja sreli ispred münchenskog ureda za zapošljavanje. Predložio sam mu da putujemo transsibirskom željeznicom, iako nisam ništa znao o tom putu. Zamisao su uskoro prihvatila i četvorica naših prijatelja i otad svi živimo samo za to putovanje - objašnjavao nam je 24-godišnji Saša Martić.
Kako nulu pretvoriti u 2500 eura
Doznali su da se na putu kroz sedam vremenskih zona staje na čak 91 postaji, a mještani na svakoj iznose hranu, koja je jeftinija i ukusnija od one u vlaku. Karta za sedmodnevno putovanje željeznicom stoji i do 300 eura u agencijama, no momci koji baš nisu pri novcu - su se snašli.
- Brane je radio s djevojkom iz Ukrajine, koja mu je rekla da su karte za vlak upola jeftinije ako se kupe na moskovskom kolodvoru. Zato će jedan od nas sredinom travnja avionom u Moskvu. Znatno ćemo uštedjeti, iako povratna avionska karta za glavni grad Rusije stoji 250 eura. Već smo u Generalturistu rezervirali i ulaznice za utakmice - nastavio je priču Saša.
Dva su se problema činila nepremostivima. Svjetsko prvenstvo održava se u vrijeme ispitnih rokova, a samo noćenje u japanskom hotelu stoji između 80 i 100 dolara. Prva utakmica igrat će se 3. lipnja, a druga 8. lipnja. Valja preživjeti pet dana u iznimno skupom Japanu.
- Najprije smo planirali ponijeti šatore i spavati na ulici, što smo činili i na SP-u u Francuskoj, međutim, od japanskog prijatelja doznao sam da se to njima ne bi svidjelo. Tako smo rezervirali mjesto u hostelu u Tokyu, koje će nas za četiri dana stajati samo 175 eura po osobi. A problem s ispitima riješen je tako što će Mario Ivanović i Mario Suman odustati od građevinskog fakulteta i sljedeće se godine upisati na sociologiju! Tomislav i Brane nisu to htjeli učiniti, pa nam je propala ideja da se iz Japana vratimo tankerom, jer taj put traje otprilike šest tjedana. Vratit ćemo se vjerojatno avionom. Zapravo, let avionom i na Svjetsko prvenstvo bio bi nam jeftiniji, ali tada to ne bi bila pustolovina - zaključuje Saša.
Roditelji su bili protiv takve pustolovine. Gregor je čak odustao zbog obiteljskih problema, ali Sašu, Branu, Tomislava, Marija S. i Marija I. to nije pokolebalo. Od prosinca se svakog dana prihvaćaju bilo kakvog posla preko student-servisa kako bi skupili oko 2500 eura za svoju pustolovinu. Brane, Mario Ivanović i Tomislav polažu i ispit za taksiste jer se taj posao u Njemačkoj posebno dobro plaća. Čak su smislili da pođu u kamp za obuku američke vojske. Ponudili bi se za statiste na kojima vojnici uvježbavaju smirivanje demonstracija...
Osnivaju hrvatsku reprezentaciju u curlingu
Još moraju skupiti novac za cijepljenje protiv raznih neeuropskih bolesti, vizu za prolaz kroz Bjelorusiju i Rusiju, te na povratku za Tajland. Neočekivani troškovi mogu se pojaviti i u Vladivostoku, jer se odatle u Japan može stići jeftinijim brodom, ali on vozi samo jednom tjedno...
- Osim toga, rezervirali smo hostel u Tokyu, a utakmice se igraju u Niigati i Ibarkiju, pa ne znamo koliko će nas stajati vlak do tih mjesta. Nakon povratka, jednu noć morat ćemo provesti u Bangkoku zbog čekanja aviona, a tko zna kakve su tamo cijene. Ipak, nadamo se da ćemo i za to zaraditi - zaključio je Saša.
Skupljajući novac za taj put, petorica su prijatelja smislila novu pustolovinu: kane osnovati hrvatsku reprezentaciju u curlingu ("boćanje" na ledu). Kažu da su očistili toliko prostorija da im je to iskustvo i više nego dovoljno za sport u kojem je najvažnije čišćenje!
Piše IVAN PANDŽIĆ