'Na stolu smo imali tisuću kuvertiranih ostavki'

Liječnici imaju pravo odlučiti hoće li nastaviti štrajk, koji su započeli još 18. rujna boreći se za naknade za rad proveden izvan okvira radnog vremena. Rezultat je to pravne borbe koju za liječnički sindikat već deset godina vodi odvjetnik Srećko Posavec. Ukidajući Vladinu odluku o radnoj obvezi za liječnike, Ustavni sud ujedno je uspostavio pravila koja će vrijediti za eventualne buduće liječničke štrajkove. O tome smo razgovarali s odvjetnikom Posavcem.

Koje su posljedice odluke Ustavnog suda o poništenju radne obveze za liječnike?

Posljedica je vrlo jasna i jednostavna – liječnici imaju pravo na štrajk koji je prekinut radnom obvezom. Važno je i što je ovom odlukom Ustavni sud zauzeo stav o tome što je radna obveza i kako se ona može propisati. Utvrđena su, dakle, pravila za moguće buduće situacije koje bi mogle nastati.

Što to znači? Kada se liječnicima može propisati radna obveza?

U izvanrednim situacijama ili situacijama kao što je ratno stanje ili kakve druge izvanredne neprilike u zemlji.

Vlada je možda mogla natjerati liječnike da prestanu štrajkati, ali je pogriješila u koracima. Gdje?

Pozvali su se na članak Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji više ne propisuje radnu obvezu. Odnosno, radna je obveza bila propisana u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, u članku 159. iz 2004., i to je bilo na snazi do 2006. Dakle, u te dvije godine postojala je zakonska mogućnost da se uvede radna obveza, i to u situacijama kada bi eventualno bilo ugroženo pružanje zdravstvene zaštite ljudima. Godine 2006. HDZ-ova je vlada tu zakonsku odredbu izmijenila te ona više ne postoji.

Kao odvjetnik koji zastupa sindikat liječnika već imate iskustvo slično ovome. Kako su liječnici prije prolazili?

Hrvatski liječnički sindikat sam počeo zastupati prije deset godina – 2003. kada je prvi put liječnicima bila uvedena radna obveza. I tada je radna obveza uvedena iako nije bila predviđena prema zakonu iz 1997., koji je u to vrijeme bio na snazi. I tada sam Ustavnom sudu podnio prijedlog ustavnosti i zakonitosti. Sporna odluka bila je, ako se ne varam, donesena 13. veljače 2003. Ustavni sud nije odlučivao u ovako kratkom vremenu kao što je to danas, nego je prepustio vremenu da se stvari same riješe. To se i dogodilo. Potkraj 2003. bili su parlamentarni izbori, a početkom 2004. bila je formirana HDZ-ova vlada, koja je na prvoj sjednici 4. siječnja 2004. donijela odluku o ukidanju radne obveze. Kad Vlada ukine odluku, onda više nema interesa za vođenje ustavnosudskog postupka i u tom je smislu predsjednik sindikata odlučio da nećemo tražiti daljnje mišljenje od Ustavnog suda, nego je Ustavni sud obustavio postupak.

Dakle, već ste drugi put na Ustavnom sudu protiv Rajka Ostojića?

Da. No 2003., ali tek nakon što je liječnicima uvela radnu obvezu, Vlada je naknadno uvela tu mogućnost u zakon. Dakle, Zakon o zadravstvenoj zaštiti na koji su se danas pozvali nije čak ni 2003., kada su je prvi put uveli, propisivao mogućnost radne obveze.

Ministar Rajko Ostojić tada je također bio u Ministarstvu zdravlja, ali na funkciji za stepenicu nižoj?

Ne znam na kojoj je točno funkciji bio, no netko drugi bio je ministar zdravlja.

Za razliku otprije deset godina kada je, kako kažete, Ustavni sud pustio da se stvari same riješe, sada nije želio ni dva tjedna prolongirati odluku da se Ministarstvo zdravlja očituje na zahtjev sindikata za ocjenu ustavnosti. Jesu li danas ustavni suci tako revni zbog sukoba s Vladom, a ne zbog brige za liječnike?

Ne ulazim u način postupanja Ustavnog suda, nego smatram da je time što je Ustavni sud u tako kratkom vremenu donio odluku sjajan pokazatelj funkcioniranja pravosuđa. Ne ulazim u političke motive i ocjene zašto i kako je to napravljeno. Žao mi je što i 2003. Ustavni sud nije u tako kratkom vremenu zauzeo ovakav stav. Uvođenje radne obveze tijekom štrajka i reakcija Ustavnog suda primjerena je vremenu u kojem se sve događa. Nedopustiva je situacija kao prije deset godina kada je godinu dana trajao štrajk liječnika i liječnici su nosili dva bedža. Na jednome je pisalo “štrajk”, a na drugome “radna obveza”.

Hoće li ustavnosudska odluka o ukidanju radne obveze liječnicima imati kakve materijalne posljedice?

Radna obveza na određeni način jest naštetila sindikatu, ali u ovom trenutku teško mogu reći može li se ta šteta iskazati u nekom materijalnom iznosu.

Jesu li liječnici doista bili spremni masovno dati otkaze kao su to prijetili?

Jesu, bili su spremni. No, bi li u tome uspjeli, to je drugo pitanje. U trenutku kada je odluka bila donesena, bilo je više od tisuću kuvertiranih otkaza, što je za zdravstveni sustav, koji ima oko 10 do 12 tisuća liječnika, popriličan broj.