Neobičan sudski spor vodio se na Općinskom sudu u Varaždinu. Žena je tužila kćerku i sina svog pokojnog izvanbračnog supruga kako bi dokazala da su ona i partner doista bili u ljubavnoj, a ne samo u prijateljskoj vezi, kako to tvrde pokojnikova djeca. Uz puno muke uspjela je dokazati da su bili u izvanbračnoj zajednici punih dvadeset godina, sve do njegove smrti.
Kroz cijelo to vrijeme uzajamno su, tvrdi, vodili brigu jedan o drugome, zajedno su privređivali i zajedno živjeli, što znači da je postojala životna, emocionalna i ekonomska zajednica. Fizički nisu bili zajedno, rekla je, samo kada su to zahtijevali posebni zdravstveni ili neki drugi bitni razlozi.
Da je tome tako, govori i to što su njegovu sinu prepustili stan u Zagrebu jer je čekao drugo dijete, a oni su se preselili u drugi stan koji je sin darovnim ugovorom prepisao na nju. No, kći i sin osporavaju da su otac i njegova partnerica zajedno stanovali i privređivali. Tvrde da je tužiteljica imala samo prijateljsku vezu s ocem i strogo formalni obvezno-pravni odnos. Ističu da je otac vodio evidenciju novčanih iznosa posuđenih tužiteljici za njezin posao i financiranje putovanja, pa mu je ostala dužna najmanje 329.600 kuna. Tvrde i da je otac cijelo vrijeme živio u zajedničkom domaćinstvu sa svojom majkom te da nikad nije živio s tužiteljicom!
– Nije prala njegovo rublje, nije ga vodila doktoru ni brinula o njemu kad se razbolio – naveli su na suđenju.
Tužiteljica je uzvratila da je majka izvanbračnog supruga nikad nije htjela prihvatiti kao snahu i da je pokušala upravljati životom svog sina, pa ga je zvala i zadržavala kod sebe u posjetama dulje i češće nego što je bilo potrebno. Navela je da joj nije posuđivao novac, već su zajedno plaćali sve svoje životne troškove i zajedno se dogovarali kako trošiti i u što ulagati sredstva stečena za vrijeme zajedničkog života.
Kao dokaz priložila je i poruke koje joj je slao partnerov sin. U tim porukama sin piše u množini i obraća se njoj i ocu. Osim toga, zajedno su ljetovali i postoje brojne zajedničke fotografije s obiteljskih okupljanja. Njezin je nevjenčani suprug sin poznatog slikara, pa je kao dokaz priložila i posvetu u slikarevoj knjizi koju je naslovio na sina i na nju.
Prema odredbi Obiteljskog zakona izvanbračna zajednica životna je zajednica neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a i kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Po shvaćanju suda, izvanbračnu zajednicu karakterizira trajnost životnog zajedništva uz viši stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti izvanbračnih drugova te uzajamna prava i dužnosti.
Jedna je svjedokinja na suđenju rekla da su tužiteljica i partner živjeli kao muž i žena, voljeli se, brinuli jedan o drugome, da su joj zajedno bili na svatovima, krštenju djece i na svakom rođendanu u proteklih 20 godina. Planirali su se, rekla je svjedokinja, i vjenčati, a tužiteljica ju je zamolila da joj bude vjenčana kuma. Drugi ih je svjedok često viđao kako u jutarnjim satima šeću pse, pa je mislio da su u braku jer su cijelo vrijeme ostavljali takav dojam.
No, nekoliko svjedoka koje su pozvali kćer i sin tvrdili su da su tužiteljicu vidjeli par puta na dvorištu i u kući te da je pokojni govorio da mu je to prijateljica. Sin nevjenčanog supruga na svjedočenju je rekao da tužiteljica nikad nije prisustvovala obiteljskim događanjima i nikad je nije smatrao članom obitelji. Sud je nakon saslušanja svjedoka i pregleda fotografija i ugovora stao na stranu tužiteljice. Posebno je važan ugovor kojim je sin izvanbračnog partnera tužiteljici 2017. darovao stan. Sin tvrdi da je na tome inzistirao otac s kojim nije htio polemizirati, a Općinski sud taj ugovor vidi kao važan dokaz da je veza bila više od prijateljske.
Zašto sam uopće kliknuo na ovaj članak? Ode 5 minuta u vjetar.