Na oko 100 milijuna kuna procjenjuje se šteta koju je imao HEP, i to samo na poslu koji je njegov bivši čelnik Ivan Mravak sklopio sa šibenskim TLM-om. Do toga izračuna došli su tužitelji i policajci istražujući trgovinu strujom koja je išla od crnogorskog dilera Vuka Hamovića preko HEP-a, pa dalje do TLM-a i konačno do tvornice aluminija u Mostaru.
Kako doznajemo, istraga o slučaju o kojem je Večernji list vrlo iscrpno pisao još prošle godine, približila se kraju, a u središtu je štetni ugovor koji je HEP sklopio s TLM-om.
Potvrdile su se, naime, Večernjakove informacije da je HEP od Hamovića kupovao struju pa je preprodavao TLM-u. Problem je, međutim, što je TLM struju kupovao po cijeni koja je iznosila 80 posto iznosa koji je HEP platio Hamoviću.
Izvlačenje novca
Zanimljiv podatak koji su istražitelji ustanovili govori i da je TLM samo 7 posto struje koju je po ovakvoj povlaštenoj cijeni kupovao od HEP-a iskorištavao za vlastitu proizvodnju. Ostatak od 93 posto nabavljene struje prosljeđivali su dalje tvornici Aluminij u Mostaru.
Pod posebnim su povećalom u istrazi motivi sklapanja ovakvih štetnih ugovora. HEP je, naime, ispod cijene prodavao struju TLM-u koji je kupio konzorcij hrvatskih tvrtki sastavljen od Dalekovoda, Konstruktora, Zagreb-Montaže, Alu Flex Packa i Feala iz Širokoga Brijega.
Ćosić i sin
Sve upućuje na to da je posrijedi klasičan primjer šverca struje kroz lanac u kojem je na početku državno poduzeće iz kojega se izvlači novac i poslije distribuira preko ugovora koji su povoljni za svakoga osim za HEP.
Neosporno je, za sada, da je Mravak sklopio štetan ugovor, no ostaje otvoreno pitanje na čiji je sve poticaj taj posao bio sklopljen. U medijima se već isticalo da bez određene odgovornosti u svemu ne može biti ni Krešimir Ćosić koji je u Nadzornom odboru HEP-a te u Nadzornom odboru TLM-a.
Dakle, već je zbog svoje funkcije u tim dvjema tvrtkama morao imati vrlo dobar pregled nad ugovorima te gubicima koji su se na temelju njih gomilali na računu državnog poduzeća.
Večernji je pisao i o drugoj aferi u čijem je središtu Ćosić. Riječ je o HEP-ovoj kupovini struje od tvrtki ETF, Rudnalp i Korlea.
I u ovim je slučajevima HEP plaćao nerealno visoke cijene struje, a znakovito je da je Marko Ćosić, sin Krešimira Ćosića, prokurist ukrajinsko-slovačkog Korlea za Hrvatsku.
Istražitelji ispituju je li Polančec i u aferi s HEP-om
Kad su u javnost počeli izlaziti slučajevi malverzacije s ugovorima u HEP-u, bivši čelnik toga poduzeća Ivan Mravak pokušavao je opravdati štetno poslovanje. Mravak je tako tvrdio kako nije točno da je HEP mostarskom Aluminiju i šibenskom TLM-u struju prodavao po iznimno niskim cijenama.
– HEP nema ugovor s Aluminijem, a s TLM-om potpisali smo četverogodišnji ugovor prema kojemu se cijena struje veže uz cijenu aluminija na Londonskoj burzi – govorio je Mravak.
– Kad smo potpisali ugovor, cijena aluminija bila je 2400 dolara po toni, a cijena struje iznosila je 36 eura po megavatsatu. Danas je cijena struje znatno niža jer je cijena aluminija pala, ali to je tržište – opravdavao se Mravak. U izvorima bliskim istrazi govori se da se u ispitivanju šverca struje preko šibenskog TLM-a utvrđuje i uloga članova konzorcija koji je kupio TLM te bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca koji je navodno znao i za afere u HEP-u.
U pomahnitaloj želji organa vlasti da bilo gdje i pod bilo koju cijenu pronađu lopovluke, afere, krađe evo su se dorakli i šibenskog aluminijaša. Novinaru koji je napisao gornji tekst trebali bi pod hitno uručiti zahvalnicu za uzemiravanje javnosti lažnim optužbama. Da podsjetim, šibenski TLM je tvornica koja proizvodi pouproizvode od aluminija, valjanog i prešanog. Do rata i raketiranja pogona elektrolize, imali su u potpunosti zaokružen proizvodni cikus - od rude(glinice) do pakirane robe. Elektroliza je trošila enormne količine struje i da bi je TLM mogao imati, iz svoji prihoda IZGRADIO je hidroelektranu za svoje potrebe. Nakon raketiranja elektrolize, ta struja je ostala HEP-u jer TLM-u više nije bila potrebna. Tijekom rata dolazi do naplate TLM-ovih potraživanja temeljem jednostranog raskida ugovora DDR-a.Ujedinjena Njemačka taj dug u iznosu od 80 milijuna maraka plaća hrvatskoj državi. Od tog novca, TLM dobiva 12 milijuna maraka, ostalo ide za obranu zemlje. Taj novac TLM prosljeđuje Aluminiju d.d. iz Mostara čime postaje dioničar istoga, ali i glavni pokretač ponovne proizvodnje baznog aluminija u Mostaru. Struja, koja je predmet ove lažne optužbe, je ona koja je HEP-u preostala iz TLM-ove hidroelektrane i koju TLM sad kupuje od HEP-a po povoljnijim uvjetima, distribuira je Aluminiju d.d. iz Mostara i strujom plaća većinu sirovina koje kupuje od Aluminija. Nema prijevare, nema grijeha, nema lopovluka. Još kad bi TLM koji 95% svoje proizvodnje izvozi bio obeštećen za štetu učinjenu tečajnom pljačkom, bio bi to jedan od najuspješnijih izvoznika. Ovako .ebivjetri koji nikad nisu kilogram nečega prodali na zapadnom tržištu laju gluposti.