Bila je, pamti to jako dobro majka Bara Grlić, subota kada je Nenad sjeo na bicikl i posljednji se put odvezao iz njihova dvorišta. Prije no što je krenuo čula ga je da zove željeznički kolodvor i raspituje se može li bicikl prevesti vlakom od Zagreba do Karlovca. Naumio je, rekao joj je, otići na Dane piva, a zatim produžiti za Split. Ali od tog 25. kolovoza 2001. obitelj ga više nikada nije ni vidjela ni čula. – Mogu sve misliti, a ništa znati – ponavlja punih 12 godina Bara Grlić pa po glavi tko zna koji put pokušava rasplesti što se to dogodilo njezinu sinu. Odgovora nema.
Ne bih ga klela
– Ako je zdrav i dobro mu je, kamo sreće. Ako mu je netko nešto učinio, neka se javi onaj tko je to napravio. Ne bih ga klela, samo da znam... – kaže majka dok u njezinu domu u Zagrebu gledamo fotografije na kojima je Nenad s bratom blizancem Draženom.
Nenad Grlić, obućar po zanimanju, ali bez posla, imao je 31 godinu kada je nestao. – Baš zbog njegove dobi nismo odmah ni prijavili nestanak. Muž i ja mislili smo da je možda koga našao. No u rujnu smo otišli reći da ga nema. Nakon 17 dana policija nam je javila da je pronađen jedan bicikl. I to na Velebitu! Dražen i moj sada pokojni suprug Božo otišli su u Ogulin u policiju, vidjeti je li Nenadov – kaže Bara Grlić. I bio je, potvrdio je Dražen Grlić.
Pronađen je nedaleko od lovačke čeke u koju je netko provalio, popio sok koji je tamo našao, a pivo ostavio. Je li to bio Nenad Grlić? Njegova majka kaže da ne zna.
– Blizanci su 1994. bili mobilizirani i proveli su na Velebitu svaki po mjesec i pol dana. Je li Nenad išao vidjeti ima li tragova bunkera, kako to sve sada izgleda? Ne znam. Mogla se dogoditi nesreća pa da je negdje pao, mogle su ga napasti divlje zvijeri, a mogao ga je netko ubiti na nekom drugom mjestu i na Velebit donijeti njegov bicikl – na glas razmišlja Bara Grlić.
Drukčiji od većine
Sumnja da je Dražen možda znao nešto više o tome kamo se uputio njegov brat. Ali nema ga to više priliku pitati; zbog psihičkih tegoba smješten je kod udomiteljske obitelji. Ne krije Bara Grlić da su Nenad i Dražen bili drukčiji od većine, da im prijatelji nikada nisu bili potrebni i da su bili dovoljni jedan drugome. – Kada je Nenad nestao, Draženu se zdravstveno stanje pogoršalo. Obolio je tada i moj Božo. Ni sama ne znam kako sam se sa svime nosila, jesam li poduzela sve što sam trebala, jesam li znala što trebam učiniti – pita se Bara Grlić.
U sve ove godine od policije, kaže, nije dobila nikakvu naznaku što se dogodilo s njezinim Nenadom.
>> Sve o akciji Večernjeg lista \"Nađimo nestale\" čitajte u našem specijalu