Nije ljudsko pravo uzeti tuđi rad besplatno. To je isto kao da dođete u samoposlugu, uzmete neke artikle i kažete ‘ja bih to uzeo, to je moje ljudsko pravo da se hranim’ – izjavio je predsjednik Ivo Josipović. Ta se izjava proširila portalima jer je izricala stav predsjednika o kontroverznom ugovoru ACTA-i, što je kratica za “Anti Counterfeiting Trade Agreement” tj. popularno nazvanim “anti piratskim ugovorom”.
>>ACTA: Hrvati su na webu građani drugog reda
No, izjava je imala i dodatak: “Ako govorimo o zaštiti ljudskih prava s aspekta privatnosti na internetu i komuniciranju vjerujem da tu neće doći do narušavanja”. Nakon toga, su ga se “prijatelji” na facebooku počeli odricati, karikaturisti ismijavati, predsjednikovo ime se počelo u negativnom kontekstu izvikivati tijekom protesta protiv ACTA-e.
Dodatak implicira da je hrvatsko pristupanje ACTA-i gotova stvar. Rekao je “neće doći – do narušavanja privatnosti”. Nije rekao – “ukoliko se pristupi sporazumu”. Nigdje nije rekao da bi se trebalo nešto još raspravljati, prije nego se odluči. Premda Hrvatsku na potpisivanje sporazuma u Tokio čak nitko nije ni zvao.
A o položaju ne samo nositelja autorskih i srodnih prava, te vlasnika žigova i patenata nego i korisnika – građanina se u vezi s ACTA-om ima i te kako puno i što razgovarati.
Upravo ponukan izjavom predsjednika poslao sam mu na njegov, Facebook javno pismo koje ovdje sažeto prenosim:
“Pozicija hrvatskog kupca je uvelike različita od američkog ili bilo kojeg drugog koji dolazi iz zemalja Europske unije. Na internetskim dućanima s kojih se naplatno downloadaju glazbeni ili filmski sadržaji piše - “HRVATIMA ULAZ ZABRANJEN”.
“Gladnom” Hrvatu je zabranjen ulaz u dućan. On i nema izbora. A to je mislim daleko veće zlo, u suprotnosti s temeljnim odredbama povelje Ujedinjenih naroda, jer se tiče ravnopravnosti bez obzira na spol, rasu, vjeroispovijest i naciju. Mislim, da Ti kao predsjednik hrvatskih građana, kao i svi mi ostali kojima je stalo do poštivanja svih zakona, a posebice ljudskih prava - moramo skrbiti za sveukupnost pravičnih odnosa.
Ništa nije tako jednostavno kako bi se željelo predstaviti. Naša (građanina Hrvatske) kao i Tvoja (predsjednika građanina Hrvatske) pozicija je time zahtjevnija u ovom slučaju od građanina Poljske ili Njemačke (kao i njihovih dužnosnika).
Gladan Hrvat - da iskoristim Tvoju analogiju - niti ne smije ući u dućan da bi kupio hranu. Ja sam osobno za uspostavu prava, pravde i pravičnosti. I zato sam uvjeren da je potrebno uložiti dodatne napore i nas, građane Hrvatske - učiniti doista ravnopravnima i u stvarnom, a ne samo legislativnom aspektu života. I zato mislim da se i o ACTA-i, kao i o primjeni raznih drugih zakona, međunarodnih (pa i već ratificiranih ugovora i sporazuma) mora raspravljati u kompletu. Da ne bi nitko ostao gladan. Niti stvaratelj, niti kupac.”
Diskriminirani i bez izbora
Želio sam naglasiti činjenicu da svi hrvatski dužnosnici zajedno s “glazbenim” udrugama pristaju na tretman građanina Hrvatske u čemu smo diskriminirani poput nekad crnaca za vrijeme Martina Luthera Kinga ili Židova u nacističkoj Njemačkoj. Jer ni oni nisu smjeli ulaziti u trgovine I sjedati na sjedala javnog prijevoza. I zajedno nam spremaju kazne ako nešto ukrademo, a nisu nam ostavili mogućnost da tu istu robu kupimo.
Kada tvrdim da u tome sudjeluju i hrvatske autorskopravne institucije onda mislim na poslovni aranžman kojeg je 4. siječnja ove godine Institut hrvatske glazbe, čiji su osnivači Hrvatsko društvo skladatelja, Hrvatska glazbena unija i Hrvatska diskografska udruga, u svom press releaseu objavio s Googleom:
“Posebno ističemo brzu i kvalitetnu suradnju s hrvatskim Googleom, koji je na naš zahtjev trajno s pretraživača uklonio 294 stranice s direktnim linkovima na piratizirane albume hrvatskih glazbenika. Uklonjene stranice više se neće pojavljivati u rezultatima pretraživanja. U suradnji sa Googleom svaki će se mjesec uklanjati sve više takvih stranica.”
Institut je uklonio stranice s tražilice, ali nije pripustio građane da kupuju na Google Music servisu. Nije to ni tražio, ni dobio niti se zbog toga bunio. Građane su hrvatske glazbene udruge ostavile ispred dućana da gledaju kako netko drugi kupuje. Tamo nas dočekuje poruka “UNAVAILABLE IN YOUR COUNTRY”.
Što bi bilo da na trgovinama u Londonu, Münchenu, Milanu, New Yorku ili Pragu stoji – “HRVATIMA ULAZ ZABRANJEN”?
Vjerujem da bi reagiralo i ministarstvo vanjskih poslova, poslali bi (valjda) neke note tim vladama, povukli bi se veleposlanici, možda bi došlo i do suspenzije diplomatskih odnosa. Sve dok hrvatski građani prestanu biti diskriminirani. Ali nitko ne reagira kad to piše na ulazima svih internet trgovina na kojima se može downloadati svjetski pa i hrvatski repertoar. I predsjednik kaže, kao što njegove riječi ponavlja i ZAMP u svom komunikeu – da su protiv ugrožavanja ljudskih prava. Posebice prava na privatnost. A što je s pravom na jednakost?
Od kuda ideja svima njima da se hrvatski građani poput robova moraju klanjati međunarodnoj faraonskoj svetosti autorskog i srodnih prava i pristajati na diskriminiranu i nametnutu poziciju kupca - građanina drugog reda? Zanimljivi su upravo u tom kontekstu podaci o globalnim trendovima prodaje nosača zvuka koje je objavila u svojem godišnjem izvješću IFPI (Međunarodna federacija fonografske industrije) za 2011 godinu:
Ukupan pad prodaje u 2011 je samo 3% (izražen u dolarima). To znači da se tržište stabiliziralo, usprkos recesiji i svim operacijama za dijeljenje datoteka. A glavni razlog je proširivanje ponude i uvođenje servisa za download i streaming glazbe i filmova na nova tržišta.
Kršenje prava kupaca
Kako su hrvatski glazbeni faktori uopće zamislili da nositelji autorskih i srodnih prava dobiju svoju pravičnu naknadu ako kupce ne puštaju u dućane? Uvođenjem novih poreza i parafiskalnih nameta? Ali sve je već uvedeno i danas tzv. blank tape levy čini čak 50% isplaćenih autorskih naknada. Nije li tako zapravo doista kompenziran gubitak od ilegalnog downloada? Pa zato Hrvatima ne treba dopustiti legalan?
Na ovom mjestu, mislim da je nužno da se navede barem neka prava kao i njihovi izvori koje autorskopravna zajednica krši u pogledu odnosa spram svojih kupaca:
U Općoj deklaraciji o ljudskim pravima koja je usvojena još 10. prosinca 1948. godine na skupštini Ujedinjenih naroda piše: “Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji bez ikakve razlike glede rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja ili neke druge okolnosti. Ne smije se praviti nikakva razlika zbog političkog, pravnog ili međunarodnog statusa zemlje ili područja kojemu neka osoba pripada.”
Ta je deklaracija sastavni dio pravnog sustava svih zemalja gdje se administriraju amazon.com, iTunes, Spotify ili uvaženi poslovni partneri Instituta hrvatske glazbe – Google music.
Ipak i nakon više od šezdeset godina pošto je ta deklaracija usvojena te nam kompanije, konstantno (da se opet poslužim predsjednikovom analogijom) – brane gladnima ući u dućan. A na tu diskriminaciju nitko za to zadužen ne reagira.
No, grijeh velikih internetskih igrača, kao i nositelja prava – ali i hrvatskih dužnosnika ide čak i dalje. Svi oni šute na kršenje jednog posebnog akta koji se zove: “KONVENCIJA O ZAŠTITI I PROMICANJU RAZNOLIKOSTI KULTURNIH IZRIČAJA” koja je potpisana 2006. a već iduće godine je stupila na snagu u Hrvatskoj i svim državama EU kao i brojnih drugih zemalja širom svijeta. U njoj pak stoji da se glede kulturnih aktivnosti, proizvoda i usluga: “ne smije postupati kao da posjeduju isključivo komercijalnu vrijednost”.
Upravo bi taj aspekt trebalo raspraviti i vezano uz ACTA-u. Prestanite zloupotrebljavati svoje monopolne pozicije. Počnite komunicirati s građanima. Tek potom možemo razgovarati o tome je li uopće potrebno pristupiti ACTA-i. Ako ne poštujete povelju Ujedinjenih naroda – što ćete nam tek raditi s ACTA-om? U pogledu pak same ACTA-e, postoji cijeli niz nelogičnosti i kontroverza. Pa se tako u dijelu pod brojem 5, “Provođenje prava intelektualnog vlasništva u digitalnom okruženju” – ni na koji način sporazum ne bavi korisnikom nego samo nositeljima prava. A kupci nisu tretirani na taj način u drugim dijelovima ugovora. Kada netko kupi lijekove ili ima majice, tenisice ili prtljagu s lažnom etiketom, ne samo da neće biti kažnjen, nego može sve to i zadržati. ACTA kaže da se takvi proizvodi smiju koristiti za osobnu upotrebu.
Nužna diskusija
Download se ne smije koristiti za osobnu upotrebu. ACTA na isti način tretira vlasnika nekog servisa kao i nekog tko za svoju osobnu potrebu ili informaciju downloada neku pjesmu ili fotografiju. Za razliku od kupca lažirane majice ili lijeka, onaj tko downloada za osobnu upotrebu je kriminalac. O privatnosti, sakupljanu dokaza i raznim aspektima potencijalne ugroze ljudskih prava se ima i te kako još raspravljati. Taj je dio posebice otvoren za razna tumačenja. I zato je diskusija nužna. Dobro je navesti i nekoliko reakcija na ACTA-u:
- Francuski europarlamentarac Kader Adiff je dao ostavku s pozicije izvjestitelja europskog parlamenta o ACTA-i te je optužio članice EU da mimo predviđenih tijela i procedura žele bez javne rasprave uvesti odredbe koje će imati dugoročne štetne posljedice.
Izjavio je: “Iako ovaj sporazum može imati ozbiljne posljedice na živote građana, čini se sve da bi se spriječio utjecaj Europskog parlamenta. Želim upozoriti javnost da je takva situacija neprihvatljiva. Ne želim sudjelovati u ovoj šaradi”.
- Slovenska veleposlanica u Japanu Helena Drnovšek Zovko, koja je u ime svoje države potpisala ACTA-u, izjavila je slijedeće: “Potpisala sam ACTA-u zbog građanske nepažnje. Naprosto nisam jasno povezala sporazum za kojeg su mi dane instrukcije da ga potpišem sa sporazumom, koji prema mojim građanskim uvjerenjima, limitira i uskraćuje slobodu na najvećoj i najvažnijoj mreži u ljudskoj povijesti. Želim se ispričati svima, a posebno svojoj djeci, jer sam izvršila svoju službenu, ali ne i građansku dužnost.”
- Poljski premijer Donald Trusk je objavio kako će suspendirati proces ratifikacije sporazuma u Poljskoj.
- Poljskom stavu su se pridružile Češka i Slovačka, a Latvija čeka pojašnjenje pozicije drugih zemalja.
- Njemačka uopće nije niti potpisala sporazum u Japanu, “Potpisivanje se još nije dogodilo kako bi imali dovoljno vremena za dodatnu raspravu. Ministrica pravosuđa, ovoga je tjedna već istaknula svoje zamjerke oko ACTA-e” stoji u priopćenju njemačkog Ministarstva vanjskih poslova.
Imamo deklaracije koje nam na papiru jamče ravnopravnost, ali smo diskriminirani. I nikome ništa. Što li tek ACTA može donijeti gdje odredbe nisu ni približno jasne kao u gore navedenim dokumentima?
Predsjednik Josipović mi je privatnom porukom odgovorio na post. Da ju je učinio javnom, bio bih mirniji. Ovako poštujem pravo na privatnost.
>>Tekst preuzet s Forum.tm.
Šta ovdje nema slobode govora?