Općinski sud u Bjelovaru oslobodio je odgovornosti načelnika Općine Sveti Ivan Žabno i komunalnog redara zbog kršenja, odnosno neprovođenja Zakona o zaštiti životinja, kako je protiv njih glasio optužni prijedlog Državnog inspektorata, ispostave Križevci.
Riječ je o događaju iz 19. rujna 2020., u mjestu Sveti Petar Čvrstec nepoznati automobil udario je psa. Životinja je ostala uz cestu do poslijepodnevnih sati, kad ga je u automobilu odvezao komunalni redar Općine. No, pas nije stigao do skloništa s kojim Općina ima ugovor, a priča koju je volonterima ispričao komunalni redar zvučala je prilično čudno s obzirom na to da je pas cijeli dan ležao uz cestu, nije se dizao, iako je bio živ. Prema riječima komunalnog redara, psa je ostavio u dvorištu Općine i dao mu hranu i vodu, a kad je sljedeći dan došao psa više nije bilo u dvorištu. Nije mu očitao ni čip, jer nisu imali čitač. Nakon prijave Prijatelja životinja, ali i našeg upita, inspekcija je obavila nadzor i za sve okrivila komunalnog redara. No, naknadno su pronašli i odgovornost općinskog načelnika. Tako su u optužnom prijedlogu naveli da komunalni redar nije izvršio očitanje čipa kod psa, jer nije opremljen čitačem, i postupio je protivno odredbama članka 7. stavka 2. i članka 80. stavka 4. Zakona o zaštiti životinja. Za načelnika je utvrđeno da je odgovoran jer nije ovlastio komunalnog redara da pozove sklonište za životinje kako bi se pružila pomoć ozlijeđenoj životinji.
Općinski sud u Bjelovaru donio je oslobađajuću presudu 16. srpnja. U obrazloženju stoji kako je nesporno da je jedan od okrivljenika, čelnik jedinice lokalne samouprave, odmah po saznanju poslao na mjesto događaja komunalnog redara, a on je pak poduzeo sve što je mogao kako bi životinji pružio pomoć - nije ju ostavio na pronađenom mjestu bez nadzora, pokušao je kontaktirati veterinara, psu je osigurao hranu i vodu. Sudu je to bilo dovoljno da ih oslobodi krivice, napominjući kako Zakon ne precizira koji bi sve bili potrebni koraci da bi se osigurala adekvatna pomoć. Komunalni redar Ž.Š. izjavio je da je bio na mjestu događaja, ali i da na fotografiji koja mu je predočena nije pas kojeg je on nakon poziva pronašao. Prema njegovoj izjavi, u dvorište Općine odvezao je psa kojeg je pronašao na travi, ispod voćke. Pas je bio tamnosmeđi, s malo bijelog ispod vrata, imao je kratku dlaku, nije imao 'ovratnik' i bio je veći od psa sa slike. Upravo 'ovratnik' (ogrlica, op. a.) ključan je detalj prema kojem je u prijavi Udruga za zaštitu životinja tvrdila da je pas sigurno bio čipiran i da se moglo utvrditi tko je vlasnik. Komunalni redar izjavio je i da je 'temeljito pregledao psa i nisu bile vidljive nikakve ozljede koje bi sigurno bile vidljive da je na njega naletio auto'. Prema njegovoj procjeni, pas je ležao na travi umoran. Izjavama načelnika Općine, ali i komunalnog redara, sud je poklonio vjeru.
I veterinarska inspektorica pomogla je Sudu da pokloni vjeru svjedocima, načelniku i komunalnom redaru. Iz njezina iskaza proizlazi da sporni pas nikada nije pronađen, niti je u okolici pronađen njegov leš, a nitko se nije javio ni kao potencijalni vlasnik. No, inspektorica je izjavila kako je u nadzoru bila nekoliko mjeseci nakon događaja, a nitko tijekom postupka nije bio u mogućnosti utvrditi identitet ženske osobe koja je vidjela ozljeđivanje psa i koja je kao prvi očevidac zvala Udrugu za zaštitu životinja. Jednako tako, izjavila je da ne može reći je li fotografija psa s mjesta događaja i tko ju je napravio. Kako se radi o službenoj osobi koja je nezainteresirana uza ishod postupka, kako kaže Sud, svjedokinji je u cijelosti poklonio vjeru.
Ako Zakon i ne precizira korake koje treba poduzeti da se osigura adekvatna pomoć, u svemu što su napravili čelnik i komunalni redar Sud nije pronašao nikakve propuste. Iako je Zakonom definirano da psu treba očitati čip, a komunalni redar to nije mogao napraviti jer JLS nema čitač (što ujedno znači da su propustili provesti i kontrolu čipiranja, op. a.). Iako u Zakonu jasno stoji da se napuštenog kućnog ljubimca treba zbrinuti u skloništu, no komunalni redar zbrinuo ga je sam, i to u dvorištu Općine. Sklonište nije niti zvao, što je na Sudu potvrdio i načelnik, a u svom iskazu istaknula i veterinarska inspektorica, navodeći da su, citiramo, 'na licu mjesta bili dužni kontaktirati sklonište za životinje s kojima imaju sklopljen ugovor te bi isti pružili psu svu adekvatnu pomoć i smještaj'. I premda u prijavi veterinarskoj inspekciji piše adresa svjedokinje koja je sve vidjela i tražila pomoć, njezina izjava da je komunalni redar došao po psa, odveo ga automobilom uz obećanje da će mu pomoći veterinar, ta ista svjedokinja na suđenje nije pozvana. Ni sama veterinarska inspektorica, očito, nije smatrala da bi bila dobar svjedok jer ni sama je ništa nije pitala. Tko zna bi li sve i došlo do suda da nije bilo dosadnih volontera i novinara. Jer prvo su tvrdili da inspekciji ništa nije prijavljeno, a zatim su prijavu ipak pronašli. Koliko su zainteresirani govori i činjenica da je presuda postala pravomoćna 7. kolovoza. Nisu se ni žalili.
Cisto logicno-- Zivotinje nemaju pravo na glasnje.