Svoju junačku nogometnu reprezentaciju, koja se sa Svjetskog prvenstva vraća s najvećim uspjehom u povijesti, oduševljena Hrvatska dočekuje na Trgu bana Josipa Jelačića.
Premda je prije 20 godina spektakularan doček brončanih vatrenih bio organiziran na zagrebačkom Trgu Francuske Republike, sadašnji izbor mjesta za veliku proslavu posve je prirodan i logičan. Jelačićev trg nije samo glavni zagrebački trg, on nije samo srce i duša glavnoga hrvatskog grada, nego je on trg svih Hrvata, simboličko mjesto okupljanja svih hrvatskih naraštaja, sjecište naše tradicije, kulture i društvenog života. Na tome trgu ispričana je cijela naša povijest, na njemu se proslavilo sve što nas je učinilo ponosnima.
U osvit raspada Jugoslavije, na njemu je 17. listopada 1989. Prljavo kazalište održalo legendarni koncert koji je, uz dotad neviđen nacionalni zanos, navijestio rađanje demokratske Hrvatske. Taj je koncert bio jedan od dotad najvećih skupova u povijesti hrvatskog naroda. Proslava novorođene države dogodila se ubrzo, 30. svibnja 1990., kada je nakon konstituiranja prvoga demokratskog Sabora mnoštvo pozdravilo novo državno vodstvo. Pola godine poslije, 16. listopada 1990., uz oduševljenje velikog broja građana vraćen je spomenik banu Jelačiću, koji su komunističke vlasti uklonile 1947.
Bio je to povratak još jednog simbola nacionalne pobjede. Naravno, na Jelačićevu je trgu bilo i prosvjeda, a najveći u samostalnoj Hrvatskoj dogodio se 21. studenoga 1996. zbog oduzimanja koncesije Radiju 101. Taj skup ostao je do danas najmasovniji građanski prosvjed za slobodu javne riječi. No, jedan od najemotivnijih skupova na tome trgu dogodio se 16. studenoga 2012., kada je Hrvatska dočekala generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, netom oslobođene iz haaškog pritvora.
– Ovo je naša zajednička pobjeda. Stavimo točku na “i” i okrenimo se budućnosti – poručio je general Gotovina pred prepunim trgom. Proslava velikih uspjeha hrvatskih sportaša posebna je priča glavnoga trga svih Hrvata.
Nikad nećemo zaboraviti veličanstveni doček olimpijske pobjednice Janice Kostelić i skijaške reprezentacije 25. veljače 2002., kad je na trgu i u okolnim ulicama slavilo 150 tisuća ljudi.
– Ne znam kaj da kažem, jer ovo što sam vidjela više nikad u životu neću doživjeti – poručila je Snježna Kraljica. Godinu dana poslije, 3. veljače 2003., na krcati trg stigli su zlatni hrvatski rukometaši, pobjednici netom završenog Svjetskog prvenstva. Pobjeda je cijelu Hrvatsku digla na noge.
– Reprezentacija je pokazala da mi Hrvati možemo kad smo svi zajedno. Neka nam to bude putokaz kako dalje razvijati našu zemlju – izjavio je tada izbornik Lino Červar. Rukometaši su svečano dočekani i 1. veljače 2016., kada su se s broncom oko vrata vratili s Europskog prvenstva u Poljskoj. Slavlje na trgu počelo je pjesmom Zaprešić Boysa “Neopisivo”, kojom već mjesec dana bodrimo i slavimo svoje nogometaše. Kratak pregled velikih dočeka naših sportaša završit ćemo dočekom vaterpolske reprezentacije 30. srpnja 2017., koja je na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj osvojila zlato.
Kakav će biti doček Dalićevih i naših veličanstvenih nogometaša? Bez ikakve sumnje najveći u povijesti Hrvata i njihova glavnoga trga. Kada se popnu na pozornicu, nošeni zanosom nepreglednog mnoštva, osjetit će ne samo ponos i neraskidivo zajedništvo, nego i da su došli kući, svojim najdražima.
Kako god se zavrsilo, nasa reprezentacija je vec sad pobjednik. Najbolja hvala nasim pobjednicima vjerujem da bi bila, kad bi hrvatski narod a pogotovo mladez makar pokusali biti kao oni. POBJEDNICI. Tko su u i sto su pobjednici? O Donaldu Trumpu mozemo misliti svasta, ali u jednom je u pravu. Svojedobno je rekao; " glavna razlika izmedju pobjednika i gubitnika je nacin na koji reagiraju na svaki novi okretaj sudbine**. A takvih je u zivotu i poslu puno". Okreti sudbine su manje ili vece teskoce, problemi i porazi. . Pobjednici prelaze i ozbiljne zapreke i probleme. Gubitnici kleknu i padaju i na puno manjima, i onda za svoje neuspjehe krive sve oko sebe, od roditelja i okoline do drzave i politicara (ovi zadnji i jesu krivci za mnogo loseg ali NISU samo oni). Pobjednici imaju jaku i izrazenu zelju za uspjehom i izrazenu odgovornost prema sebi i drugima. Pri ucenju, obuci i treninzima imaju stav; "nikad zadovoljan" ili "mogao sam i vise". Nakon bilo kakvog neuspjeha (koji su sastavni dio puta do vrha-pobjede) odlucni su da se vrate na posao (teren), pametniji, jaci i bolji nek prije. Pobjednici ne mrze onoga tko je njih pobjedjivao bio bolji od njih u odredjenim trenucima ili rusio. Pravi pobjednici od takvih uce. Pravi pobjednik ne laze sebe da nema slabosti. On ih je svjestan i nastoji ih ispraviti. Pravi pobjednik zna da se do vrha ne dolazi preko noci... Eto, to je nasa nogometna reprezentacija. POBJEDNICI. I dao Bog da jednog dana i vecina Hrvata bude takva.