Svi pikantni detalji o velikom bogatstvu predsjednika HGK Nadana Vidoševića kao i načini na koje je gomilao svoju imovinu, istraživani su u zadnjih dvadesetak godina stotine puta. Markantni 54-godišnji Splićanin, ljubimac žena (“lijep kao grijeh”) te bivši sportaš (vaterpolo, košarka, veslanje, ronjenje...) nije mogao izbjeći povećalo javnosti ne samo zbog važnih funkcija nego zbog dosljedno elegantnih odijela, ležernog nastupa i šarmerskog osmijeha te rupice na bradi. Pod posebno snažnom lupom bio je 2009. godine kad se namjeravao, uobičajeno okružen sposobnim i zgodnim ženama, promaknuti iz fotelje predsjednika Komore u najvećeg od svih predsjednika – predsjednika države. Još je tada bilo jasno da bez obzira na to je li mu savjest čista, teško može nagomilati toliko javnog povjerenja i simpatija da postane predsjednik Hrvatske i to ne samo zbog toga što je bogat. Naime, u karijeri pratilo ga je previše krupnih afera, a bilo je i sumnji na moralnost stjecanja dijela imovine.
Danas, kad bukti afera navodne pronevjere 32 milijuna kuna u HGK, nužno se podsjetiti svih kontroverznih priča Vidoševićeve prošlosti.
Prva stepenica pa afera
Može se reći da je njegova prva velika stepenica u karijeri odmah bila i velika afera. Kad je kao mladi ekonomist odradio ne baš privlačne poslove referenta plana i analize, šefa knjigovodstva pa pomoćnika direktora u Dalmacijacementu, Vidošević je u vremenu promjena, 1990. godine, dobio veliku priliku postavši generalni direktor Dalmacijacementa. Ta se tvrtka pretvorila u grotlo jedne od prvih i najvećih privatizacijskih afera u prvoj polovini devedesetih godina. Bilo mu je samo 30 godina i brzo je postao prototip “business vunderkinda” Tuđmanove ere. Barem tako je HDZ-ov establišment zamišljao suvremenog mladog direktora. Vidošević je sudjelovao u pripremi brze privatizacije Dalmacijacementa, a ta prodaja realizirana je nakon što je Vidošević otišao u vladu Nikice Valentića 1993. godine. Krenule su optužbe da je Dalmacijacement prodan Talijanima za “samo” 25 milijuna dolara, odnosno za pola cijene te da je u džepovima političara završilo 10 do 12 milijuna dolara. Priča nikad nije dokazana, ali toliko je puta ponovljena da je ostavila prvu veliku mrlju na strelovitoj Vidoševićevoj karijeri.
Javnost je već zaboravila da je svoju “krivicu” za privatizaciju Dalmacijacementa Vidošević demantirao stenogramom sa sjednice na kojoj je glasao protiv privatizacije. Međutim, nešto stariji novinari dobro se sjećaju uvijek dobro raspoloženog i nonšalantnog Nadana Vidoševića sa sjednica Nadzornog odbora Hrvatskog odbora za privatizaciju kako prilično gorljivo podržava različite privatizacijske priče.
Druga najveća afera iz Vidoševićeve biografije vezana je uz splitski Hajduk. Hrvatski sport prepun je krupnih skandala i mučnih priča o krađi i korupciji, a afera u Hajduku bila je jedna od kapitalnih. Ivan Buljan, Vedran Rožić i Bartol Kaleb čak su završili nekoliko tjedana u pritvoru, a 2003. godine podignuta je optužnica. S poznatim imenima iz nogometa optužen je i predsjednik Hajduka – Nadan Vidošević.
Javnost i policija postavljali su isto pitanje: kamo je nestalo 55 milijuna kuna. Naime, Hajduk je otvorio crne račune u inozemstvu preko kojih je vrtio novac iz igračkih transfera. Dojam je da priča o tim mutnim transakcijama nikad nije do kraja ispričana. Vidošević je na tu aferu reagirao vrlo slično kao što je reagirao na najnoviju sa Zdenkom Peternel.
U zadnjoj aferi našalio se rekavši da prevarni muž uvijek dozna posljednji, a tu istu taktiku imao je i u Hajdukovoj aferi kad je rekao da je znao za tajne račune, ali jednostavno nije znao za 55 milijuna kuna. Kad se zbroje iznosi afera, ispada da Vidošević nije znao za ukupno 87 milijuna kuna iz kluba i Komore kojima je predsjedao. S obzirom na njegov nonšalantni karakter, sasvim je moguće da nakon tri mandata u Komori Vidošević izjavi da je on s tri mandata najuspješniji predsjednik Komore, baš kao što je nakon otkrića afere u Hajduku poručio da je za njegova mandata Hajduk imao najveći rezultatski uspjeh u Europi.
Je li to Vidošević vodio politiku ne vidim i ne čujem?
Promjene GUP-a
O tome koliko je sretan, spretan ili jako dobro interesno uvezan, govore i dvije nekretninske priče iz njegova života. Prva je ona o poznatom splitskom Atelijeru Meštrović. Taj je atelijer Vidošević kupio za pola milijuna eura te je najavljivao nešto o gradnji privatne likovne galerije koju će otvoriti za građanstvo. Galerija je bila u zaštićenoj zoni Marjana te su se mnogi vrlo iznenadili kad je Grad u toj zoni naknadno dopustio gradnju, a Vidošević je prodao i atelijer i zemljište te stečeno pravo gradnje za jedanaest milijuna kuna. Mudar ili se politički okoristio? Sličnu “sreću” imao je u medulinskoj Pješčanoj uvali koju je kupio za tridesetak tisuća eura, a kad su se dogodile promjene u GUP-u, sada to zemljište vrijedi barem tridesetak puta više. Pronicljiv ili dobar režiser političkih odluka?
Osim nonšalancije i šarma te gomilanja umjetnina i nekretnina, Vidoševiću karijeru obilježilo je i gorljivo ratovanje s monetarnom politikom. Iako je oduvijek priznavao da bi devalvacija značila krah većine dužnika u eurima (ili francima) te napominjao da je “sada kasno”, ipak je ispaljivao salve kritike na račun pobornika relativno stabilnog tečaja. Iako nije nudio rješenje, održavao je na životu jednu od najjalovijih ekonomsko-političkih rasprava u zadnja dva desetljeća. Zanimljivo je da je zadnju aktivirao kad je otkriveno da HGK posjeduje 790 slika vrijednih 12 milijuna kuna.
Raskoš oko Nadana
Da u HGK nije baš provodio štednju, govore i priče o kupnji 1333 četvorna metra na Trešnjevci za čak 20 milijuna kuna i otvaranje superluksuznog prostora u Moskvi čiji je najam stajao pet milijuna kuna godišnje.
U Vidoševićevoj karijeri vrlo je neobično to što od 2005. godine uspijeva istodobno biti i predsjednik uprave Kraša (kojem nije poboljšao poslovanje) i predsjednik Komore. I jedna i druga funkcija iziskuju jako puno vremena i energije te nije jasno koji od tih dvaju važnih i odgovornih poslova zapravo trpi. Gdje je dijelom samo maneken – u Krašu ili HGK, i u Krašu i u HGK? Danas je Vidošević, blago rečeno, veleposjednik: ima velika zemljišta u Meduli, Pisarovini, Kupresu, golemo imanje u Gorskom kotaru s konjušnicom, ribnjakom, i kućom vrijedno desetak milijuna eura, tri vile za odmor na Jadranu (u vlasništvu žene i bogate joj majke koja posjeduje više stanova) te vilu na zagrebačkom Gornjem Prekrižju vrijednu više od milijun eura. Tome treba pridodati kolekciju slika navodno vrijednu više stotina tisuća eura.
Nadan Vidošević kao javna osoba definitivno je dokazao da je jako talentiran za gomilanje privatne imovine.
A što se tiče javne funkcije, možemo pričekati kraj istrage u najnovijoj aferi, iako ponešto već i sada možemo zaključiti.
Pa normalno je da ništa nije znao, "jer muž poslijednji sazna". Takav se muž u narodu popularno naziva rogonja. Međutim , naš nadan zna i previše i predobro je umrežen, tako da mu policija pretresa stan mjesec dana nakon otkrivanja afere. Hic. Slijedeći korak bi bio zamrzavanje cjelokupne imovine i blokiranje računa (ako ih ima u domaćim bankama), a nakon suđenja oduzimanje cjelokupne nezakonito stečene imovine. Tako to rade Talijani i neki naši susjedi, ali mi imamo Baju pa ne gajim neke iluzije u završetak ove priče. Bajiću, dokaži da nije tako. upotrijebi svo znanje, zakon i moć pa sredi ovu lopinu.