Nadziremo oko 3000 hrvatskih dužnosnika, njihove partnere i djecu

Na čelu jedne od naših mlađih institucija, Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, izbarana je relativno mlada bivša odvjetnica tada 35-godišnja Dalija Orešković. Preuzela je kaos i pretvorila ga u sređenu, neovisnu i poštovanu antikorupcijsku instituciju te time postala primjer što žene mogu učiniti na javnim pozicijama. Kad smo u njezinim ličkim korijenima, spomenuvši joj daljeg rođaka partizanskog heroja Marka Oreškovića, tražili podrijetlo njezina garda, Dalija Orešković se složila i sama dodala: “Mislite, tvrdoglavost”. Uvodno smo tražili da nam razjasni slučaj predsjednika Sabora.

Na zahtjev Bože Petrova dali smo mišljenje da nije sporno ako kao predsjednik Sabora ishodi kredit. APN mu je dao uvjetnu suglasnost. Direktora APN-a uputili smo da i on kao dužnosnik vodi računa o zakonskim obvezama. Taj kredit mora biti dan sukladno svim javno objavljenim uvjetima koji jednako vrijede za sve. Temeljem dokumentacije APN-a uočili smo nelogičnost u podacima, pa smo dužnosnika Petrova uputili da to razjasni prije nego zaprimi sredstva. Davanje mišljenja je preventivni institut dok se još ništa sporno nije dogodilo, a u posebnom postupku moguće je utvrđivati je li došlo do povrede zakona.

Jeste li taj postupak pokrenuli?

Nismo, ali možemo posumnjamo li u povredu zakona.

Je li vam se obratila ministrica Martina Dalić jer je njezin suprug član uprave Ine?

Nije. U tom slučaju Povjerenstvo ima prijavu za potencijalni sukob interesa, koji sam po sebi nije problem nego je bitno kako ga dužnosnik rješava.

Biste li vi na mjestu ministrice pitali Povjerenstvo kako postupiti kad se Vlada bavi Inom?

Ne mogu to reći jer bih dužnosnicu dovela u neprimjerenu situaciju, a i moj odgovor može prejudicirati stav Povjerenstva.

Onda nevezano za taj slučaj, nije li poželjno da vam se dužnosnik obrati kad postoji sumnja u mogući sukob interesa?

Dužnost očuvanja povjerenja građana je jedna od obveza svakog dužnosnika, a to ovisi i o vanjskom dojmu. Svaki put kad se pojavi situacija zbog koje javnost može doći u sumnju koji su motivi postupanja dužnosnika i nalazi li se u situaciji u kojoj njegova nepristranost može biti dovedena u pitanje, to je trenutak kad se mora uključiti unutarnji alarm, kad dužnosnik mora učiniti sve da zaštiti javnu dužnost, integritet tijela i odluke koje će ono možda tek donijeti. Zahtjev za davanje mišljenja Povjerenstva jedan je od načina zaštite povjerenja, ali i izuzimanje iz procesa odlučivanja, delegiranje poslova na suradnike...

Može li dužnosnik nekažnjeno zatajiti da na bankovnom računu u Hrvatskoj ima milijune kuna za koje nema pokriće u primanjima?

Nažalost, može! Ustavni sud je 7. studenoga 2012. donio odluku kojom ukida pojedine odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa (ZSSI) pa i ovlast traženja podataka od bankarskih i financijskih institucija jer Povjerenstvo nije kompetentno za knjigovodstvene i financijske analize. Podatke koje dužnosnici iznose u obrascu izvješća o štednji, ne možemo provjeriti u banci. Istinitost podataka u imovinskim karticama utvrđujemo usporedbom s podacima kojima raspolažu druga državna tijela. Potrebno je ponovno razmotriti što se uvođenjem obveze podnošenja izvješća o imovinskom stanju htjelo postići. U komparativnom pravu nisu rijetki primjeri da se kroz imovinsku karticu utvrđuje nerazmjer između imovine koju je netko imao na početku i nakon prestanka dužnosti, ovisno o primanjima. Imovinska kartica štiti integritet dužnosnika, jača povjerenje građana i psihološki smanjuje koruptivni rizik.

Ima li smisla sigurnosna provjera članova Povjerenstva nakon odluke Ustavnog suda. Ustavni suci ne prolaze tu provjeru!?

Nemam ništa protiv provjere, što se mene tiče može biti samo korist od toga.

Stipe Petrina kazneno je prijavio samo vas zbog odluke Povjerenstva, ali ni vi ni članovi niste zaštićeni imunitetom. Zamislivo je da vas neki dužnosnik šikanira.

Kod izmjena zakona može se i o tomu razmišljati i to riješiti kao i za sve druge koji provode upravni ili sudski postupak. O prijavi, osim iz medija, zasad ne znam ništa.

Petrina se bunio da Povjerenstvo tumači tko je dužnosnik?

Rekla bih da je unio pomutnju u javni diskurs. Krug dužnosnika je jasno definiran i Povjerenstvo ga nije svojevoljno širilo, kako on tvrdi. Ali, u zakonu se spominju obnašatelji drugih javnih dužnosti koji nisu dužnosnici. To su različiti pojmovi. Mi smo protumačili da vijećnici obnašaju javnu dužnost, a ne i da su dužnosnici.

Ali bi možda trebali biti?

O tome odlučuje zakonodavac. Iako to nije nužno jer bi značajno povećalo broj dužnosnika i oslabilo učinkovitost nadzora. Povjerenstvo je pri izradi nove strategije borbe protiv korupcije i akcijskog plana reklo da bi dužnosnici trebali biti primjerice članovi uprave HBOR-a, Fine, članovi uprave trgovačkih društava tvrtki kćeri jer članovi uprave HEP-a su dužnosnici, a HEP toplinarstva nisu. Ravnatelj HAVC-a nije dužnosnik iako distribuira značajna sredstva. Krug dužnosnika treba definirati sukladno korupcijskom riziku dužnosti.

Koliko dužnosnika sada nadzirete?

Oko 3000, a kad je riječ o provjeri imovinskih kartica tu su još i njihovi bračni partneri i malodobna djeca. Nadzire ih pet članova Povjerenstva i 12 djelatnika ureda.

Imate li i informatičko rješenje za automatske kontrole?

Drago mi je što to pitate. Na početku u veljači 2013. nismo imali čak ni unutarnju mrežu. Nije bilo sustava za elektroničko praćenje pošte. Rukom ispisane imovinske kartice prepisivane su u elektroničku bazu podataka. Odmah se pokazalo koliko je sustav bio neizgrađen jer smo imali lokalne izbore i suočili se s brojnim imovinskim karticama. Povjerenstvo je prije nas bilo neprofesionalno tijelo te je izgubilo kvorum kad je prestao mandat šestorici članova iz reda zastupnika. Objavljivane su neispravne imovinske kartice. Mi smo inzistirali na urednom ispunjavanju, trebalo je ispisati tisuću upravnih akata, voditi evidenciju, pokretati postupke... Od 2014. krenuli smo u informatizaciju sveukupnih procesa rada, koja je bila nužna kako bismo se mogli spojiti na baze podataka kojima raspolažu druga tijela. To smo uspjeli s proračunskim sredstvima koja su se iz godine u godinu smanjivala.

Prema godišnjem izvješću Povjerenstva, očito niste samo privatno štedljivi, što se vidi po imovinskoj kartici. Na pet i pol milijuna kuna lani “niste znali” potrošiti milijun. Jeste li se “opametili” u 2016.?

Slično će biti i ove godine. Novac je lako potrošiti, ali moramo biti racionalni, što je obveza dužnosnika sa sredstvima građana, čime se u Povjerenstvu posebno ponosimo. Doduše, jedna nam je djelatnica bila na rodiljskom pa taj trošak snosi HZZO, ali štedimo na svim stavkama.

Predsjednica države rekla je da ste u njezinu slučaju prekoračili ovlasti pa bi mogla ponoviti svoju pogrešku?

Takav komentar predsjednica je dala tek u trenutku kad je Povjerenstvo donijelo odluku o pokretanju postupka. Nakon konačne odluke, koliko mi je poznato, nije komentirala naš rad. Potpuno mi je nezamislivo da predsjednica države ponovi istu stvar. Dođe li do toga, jednako ćemo postupiti.

Što ste odlučili u slučaju Madison i Zorana Milanovića?

Zasad još ništa. Još prikupljamo podatke i dokumentaciju. U visokoj mjeri je spreman i uskoro ćemo ga rješavati.

Što je razlog tomu da to traje tako dugo, za razliku od slučaja Tomislava Karamarka?

Kod Tomislava Karamarka postupak je pokrenut i na osobni zahtjev dužnosnika. Iako nije propisan rok, prirodno je da to brže rješavamo jer je to i jedina situacija kad smo dužni pokrenuti postupak. A i jedini propisani rok imamo kad dužnosnik zatraži mišljenje, koje moramo dati u roku od 15 dana. Što se tiče Zorana Milanovića, Povjerenstvo postupa na temelju informacija iz medija. Od Vlade smo u primjerenom roku zaprimili zatraženu dokumentaciju. Ali, potrebno je još sve sagledati osobito u kontekstu dviju presuda Upravnog suda u Splitu koji pojam interesno povezane osobe tumači uže od Povjerenstva. Naše je tumačenje bilo da su tast i gradonačelnikov nećak koji kao odvjetnik zastupa grad interesno povezane osobe, a sud je odbio našu argumentaciju, što smo dužni uvažiti u ponovnom postupku.

Onda s Milanovićevim prijateljem u predmetu Madison nemate nikakve šanse?

To je vaš zaključak.

Zoran Milanović i Josip Vresk kao član DIP-a prilično su se ogriješili o načela djelovanja dužnosnika kao nekoć Željko Kerum. Ne rade i primaju plaću, a Povjerenstvo šuti!?

Pročitala sam vaš članak i znam na što mislite. Činjenica je da dužnosnici povjerenu im dužnost moraju obnašati časno, pošteno i savjesno. Već smo kod Željka Keruma to uočili, ali problem je što dužnosnici nemaju radno vrijeme. Podsjećam na predmet zamjenika župana Zrilića gdje je županija imala svoj Statut koji je definirao radno vrijeme pa su i dužnosnici morali evidentirati prisutnost na radu. Utvrdili smo da je dužnosnik podnosio izvještaj kao da je prisutan, a iz evidencije je proizlazilo da nije bio na radnome mjestu. Tu smo utvrdili zloporabu posebnih prava, a ne samo načela. Ali, Ministarstvo uprave provelo je nadzor nad Statutom pa kad ga je Upravni sud ukinuo, ukinuo je i našu odluku koja se pozivala na Statut. Osobno možemo imati stav o tomu, ali drugo je pitanje ima li Povjerenstvo mogućnost da to sankcionira. Potrebno je bolje normativno urediti prava i obveze dužnosnika.

Ali član DIP-a ima radno vrijeme, mora dolaziti na sjednice, a Josip Vresk nije došao ni na jednu od svibnja. Ni Karamarko nije dolazio na sjednice Sabora, ali se barem pravdao da radi na terenu, a Milanovića kolege pravdaju da traži drugi posao. Pa zašto vi i članovi Povjerenstva dolazite na posao!?

I Povjerenstvo je o tome razgovaralo, ali po postojećem normativnom okviru već je dugotrajna praksa da nema obveze dolaska na sjednice. Nisu u pitanju samo dužnosnici koje vi spominjete i nije to tako samo u ovom sazivu Sabora. Izdvojimo li bilo koga, moglo bi se prigovoriti da smo instrumentalizirani. S obzirom na to da je u najavi, a i u obvezi sukladno preporukama Greca, etički kodeks za saborske zastupnike, možda bi prava adresa za to pitanje bili zastupnici. I još nešto, građani to možda ne znaju. Zakon o pravima i dužnostima zastupnika kaže da mogu biti u radnom odnosu negdje drugdje i primati plaću. Priličan broj zastupnika koji su liječnici na plaći, recimo od 10.000 kuna, u Saboru primaju ostatak do pune saborske plaće, recimo još pet tisuća kuna. Zakon to dopušta iako ne mogu istodobno biti na oba mjesta. Neki zastupnici uz to što rade i u bolnici tražili su nas mišljenje još i za rad u privatnoj zdravstvenoj ustanovi temeljem ugovora o djelu. I to mogu po zakonu pa smo rekli da im se i za iznos tih primanja umanjuje plaća u Saboru.

U slučaju pomoćnika ministra Petra Skansija, zaključili ste da nije bilo sukoba interesa iako je radio na uvođenju povlaštenih “mirovina” od 45. godine za osvajače medalja, što i sam koristi. Na skliskom ste terenu. Ispada da premijer ili ministar mogu neku odredbu prilagoditi sebi i to nekritički prođe u Saboru? Unatoč trodiobi vlasti, to je sukob interesa.

Načelno razmišljate u istom pravcu kao Povjerenstvo. Podsjećam i na slučaj ministra Borisa Lalovca i švicarske franke. Mi smo u obrazloženju naveli proceduru donošenja zakona koja uključuje radno tijelo, ministarstvo, uži kabinet i Vladu, pa Sabor, ali smo i utvrdili da taj zakon cilja na širu skupinu i javni interes. Povjerenstvo bi debelo iskočilo izvan okvira svojih ovlasti da Vlada ne može provoditi politiku zaštite građana s problemom “švicaraca” ili sportaša koji su osvojili medalje. Bitno drukčije bi bilo kad bismo imali situaciju da se zakon kroji tako da profitira recimo samo kompanija izravno povezana s ministrom ili premijerom koji je baš predlagao takvo rješenje.

Američki mediji propituju sukobe interesa Donalda Trumpa iako predsjednik nema zakonsku obvezu riješiti ih, već je to praksa svih predsjednika SAD-a.

Amerika ima jako robustan sustav sukoba interesa. Podnošenje izvješća o imovinskom stanju i potječe iz Amerike. Postoje istovjetna ili vrlo slična pravila od Kongresa nadalje. Imala sam priliku u njihovu Kongresu razgovarati s njihovim nadzornim tijelom. Imamo slične institute, s time da njihov sustav provjere ne obuhvaća i predsjednika države jer se smatralo da si on ne bi dopustio da bude na čelu administracije i istodobno upravlja višeslojnom multinacionalnom kompanijom. Sad su i Amerikanci shvatili da je to problem.

Trumpovi “advokati” tumače: Zamislite da predsjednik mora riješiti međunarodni problem pa kaže: Oprostite, u sukobu sam interesa, dok Trump tvrdi: Teoretski mogu savršeno voditi svoje poslove i državu.

Ne mogu se dovesti u situaciju da komentiram možda buduće djelovanje nadležnih kontrolnih tijela unutar SAD-a, ali uvjerena sam da će teoretičari itekako imati što izučavati na Trumpovu primjeru. Možda će velika i moćna država poput SAD-a usvojiti odredbe i praksu koji postoje diljem svijeta. Mnogi su puno naučili od Amerikanaca pa je možda vrijeme da im vrate uslugu.  

>>Povjerenstvo: Zastupnici ne smiju, drugi dužnosnici smiju dodatno zarađivati