Nadzorne kamere snimile su pariškog napadača Salaha Abdeslama, terorista u bijegu, koji je sudjelovao u krvoproliću u Parizu, a snimke je prva objavila francuska televizijska postaja BFMTV.
Kamere su pariškog napadača "uhvatile" 14. studenog 2015. na benzinskoj postaji u sjevernoj Francuskoj, javlja BBC.
Na snimci izgleda opušteno, s rukama u džepovima, a snimka datira tek nekoliko sati nakon izvedenih napada.
Vjeruje se da je Abdeslam bio zadužen za logistiku tijekom napada u kojima je živote izgubilo 130 ljudi.
Trojica muškaraca zastala su na benzinskoj postaji u blizini belgijske granice i zadržala su se oko 15 minuta, a snimile su ih nadzorne kamere s te postaje, izvijestila je francuska BFMTV.
U tom trenutku Salah Abdeslam nije bio povezan s napadima koji su se dogodili prije samo nekoliko sati te je do tada prošao tri policijske provjere bez uhićenja.
Njegov brat Brahim ubio se tijekom pariških napada aktiviravši samoubilački pojas s eksplozivom ispred jednog kafića.
Salah je na snimci u društvu Hamze Attoua, kasnije osumnjičenog za pomaganje teroristu.
>>Sumnjivac za pariški teroristički napad možda se provukao kroz policijski kordon
Od svega ostaje samo jedno i jedino važno. A to je da je Europa kao kontinent koji je bio simbol sigurnosti, civilizacije, prosperiteta, radišnosti, zabave, turizma, kulturne izgrađenosti i ljepote, postala opasno ugrožena i da se neki od niza komponetni polako počinje odumirati. A to je ponajprije sigurnost građana a zatim kulturna izgrađenost. Ne može se dogoditi da u Europu uđe više milijuna izbjeglica iz razno raznih pobuda, izbjeglica koji dolaze iz sasvim drugog svijeta, druge kulture i običaja a time i ponašanja, a da oni ne ostave trag na stanovništvo Europe i njihovu kulturu. Ovaj događaj je preopasan rizik za Europske građane. Ako ih se mora primiti i udomiti zbog stanja u njihovoj zemlji, onda to ne bi trebalo biti zauvijek, već samo dok se u njihovom zemljama stanje ne popravi i prestanu ratovi. Da se oni ne znaju ponašati i prilagoditi kulturnim običajima i da pojedinci nameću svoj stil ponašanja u tuđoj zemlji, jasno govore i događaji napadanja žena i prolaznika na ulicama europskih gradova i to ponajviše u zemlji koja im je najviše otvorila vrata. Građani će se zbog opasnosti manje kretati ulicama, noću će još manje izlaziti a time će zbog nasilnika morati i miienjati svoj životni stil pa čak i običaje, jer nasilnici iz korpusa izbjeglica uvode nemir i nesigurnost na europske ulice. I sada se postavlja pitanje što je Europi u prioritetu, udobno smjestiti izbjeglice a među njima i nasilnike ili je Europi interes opća sigurnost svakog građanina a time i budućnost mladeži koja će tek doći na ovaj svijet i koji će govoriti da su njihovi preci imali čast živjeti u mirnoj i sigurnoj Europi a njima su stvorili pakao. Ali ti ljudi koji će se roditi neće osjetiti raziliku kao mi koji smo svjedočili promjenama već se oni od mladosti živjeti u drugim okolnostima i stvarati će si obrambeni mehanizam. Ostaje pitanje, gdje je kraj europskih otvorenih vrata, zar će Europa primiti 100 000 000 izvjeglica iz raznih dijelova svijeta pa da tek onda uvidi što je učinila. Zar će europljani doživjeti dan kada će se i sami morati seliti u druge dijelove svijeta u interesu osobne sigurnosti i mirnijeg života? Eurpa mora i treba reći dosta.