Naftna platforma u sjevernom Jadranu: 'Ukupno je proizvedeno 21 milijardi m3 plina'

Hrvatska je već desetljećima značajni proizvođač energije, kako one električne, tako i nafte i plina. Zadnjih 20 godina smo, čak i u europskim okvirima, igrali ozbiljniju ulogu po pitanju plina sa svojim bušotinama plina u Podravini, Međimurju i Slavoniji, a posebice s offshore platformama u Sjevernom Jadranu. 

Ovog tjedna se obilježava 20. godišnjica rada naftne platformi Ivana-A i Ivana-K, jedna je upravljačka s smještajnim kapaciatetima za posadu, a druga je samo kompresorska stanica. 

Danas Inina naftna polja, koja je u početku razvijala s talijanskom tvrtko Eni u zajedničkom projektu INAgip, a kasnije i s talijanskim Edisonom, broje ukupno 20 platformi na 11 plinskih polja koja se nalaze na 40-ak kilometara jugozapadno od Pule. Plin s tih platformi je do 2006. išao samo u Italiju, a onda je izgrađen plinovod i do istarskog Vodnjana. Kako pojašnjava Laslo Farkaš Višontai, direktor Ine Jadran, koja se do prošlogodišnjeg prekida suradnje s talijanskim Enijem zvala INAgip, u projekt morskih platformi je do sada uloženo oko 12 milijardi kuna, odnosno dvije milijarde dolara. 

- Dnevno se na ovim našim platformama proizvede između 1,1 i 5 milijuna m3 plina, a do sada je ukupno proizvedena 21 milijardi m3 plina vrijednog više od pet milijardi dolara, kazao je Farkaš Višontai, inače Zagrepčanin, pripadnik mađarske nacionalne manjine. 

Povodom 20. godišnjice Ivane-A, platformu su posjetili Uprava Ine, predvođena Sandorom Fasimonom te ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić. Fasimon je tom prigodom istaknuo da prošlogodišnju odluku o preuzimanju potpunog nadzora nad INAgiopom od Enija smatra dobrim za tvrtku te da želi na sjevernom Jadranu naći nove izvore plina, ali isto tako i produžiti životni vijek postojećih platformi, za koje se očekuje da bi mogle crpiti plino još 5-6 godina.

Ministar Ćorić je upozorio na potrebu novih istraživanja nalazišta ugljikovodika, nafte i plina, te povećanja domaćeg udjela potrošnje energije. 

- U slijedećih 4-5 godina imat ćemo značajnu eksploataciju s ovog područja. Ona ni danas nije malena, govorimo o 1,1 milijunu kubnih metara dnevno odnosno oko 400 milijuna kubnih metara godišnje, što je 15-20% domaće potrošnje. Zadnjih nekoliko godina pokrenuli smo nekoliko kampanja za istraživanja eksploatacije ugljikovodika. One su sve na kopnu, ali sjeverni Jadran nudi određeni potencijal i siguran sam da ćemo ga znati iskoristiti u idućem razdoblju, istaknuo je Ćorić.

Ina u Jadranu ima tri eksploatacijska polja: Izabela, na kojem se nalazi Ivana A/K, Sjeverni Jadran i Aiza Laura, a na kojima se trenutno ukupno nalazi 20 platformi i 52 bušotine. Dvije platforme sa stalnom posadom su Ivana A/K te Annamaria A. Posada Ivane broji 15-ak inženjera i tehničara te dva kuhara, sobara i liječnika.

Kako pojašnjava Hrvoje Herceg, nadzornik Ivane-A/K, koji se na ovoj poziciji nalazi zadnjih osam mjeseci, a na moru je ukupno 1,5 godine dok je prije toga radio na Ininim kontinentalnim bušotinama plina, koji se na platformi izmijenjuju svaka dva tjedna. Smještajni kapacitet na platformi je maksimalno 41 čovjek.

Zanimljivost je da, iako se platforme nalaze na moru, na njima nema niti jednog Dalmatinca ili Istijana nego su to redom Zagrepčani, Podravci, Međimurci i Slavonci. Jedan od najdugovječnijih platformaša je svakako Robert Stanešić, danas na poziciji kontrolora sustava na platformi, koji se ovim poslom bavi već 20 godina, od samih početaka Ine na moru. 

- U Ini sam već 28 godina, a prvih osam godina sam bio na našem plinoskom polju u Molvama. Kad su mi ponudili morsku platformu, učinilo mi se izazovno te sam probao, a kasnije i zavolio ovaj posao, kaže nam Stanešić koji je ovu prigodu iskoristio i za antologijsku fotografiju sa svojim predsjednikom Uprave i resornim ministrom. 

Platforme, barem ove s ljudskom posadom, imaju vlastite elektrane, naravno na prirodni plin te poneku na fotonapon, a isto tako i uređaj za preradu morske vode u pitku, iako se ona uglavnom koristi za tehničke potrebe, a ne za piće. Stalne posade na platformama se izmijenjuju svaka dva tjedna, no brodovi koji povezuju Pulu i njih isplovljavaju gotovo svaki dan. 

- Imamo ukupno tri broda, koja su u vlasništvu Brodospasa, ali mi njima upravljamo. Ti brodovi nam službe za prijevoz posada i zaliha, ali isto tako i za dostavu dijelova te servisne aktivnosti. Ukupno su ti brodovi 250 dana na moru, ističe Laslo Farkaš Višontai.