Nagrada za mir napokon u ženskim rukama: One su zaustavile rat

Leymah Gbowee povela je stotine žena odjevenih u bijelo te stala nasuprot naoružanih muškaraca u Liberiji tražeći da prestanu silovanje koristiti kao oružje. Ellen Johnson Sirleaf, njezina sunarodnjakinja, prva je Afrikanka izabrana za predsjednicu na slobodnim izborima. Tawakkul Karman - i prije nego što je Arapsko proljeće počelo - borila se u Jemenu protiv višedesetljetne diktature. Dodjela Nobelove nagrade za mir tim trima aktivisticama jasno je pokazala da je norveški odbor imao programatsku tezu: posveta ženama i - kako nalaže Zeitgeist - mig Arapskom proljeću.

Muški svijet

- To je pokušaj da se povežu tri tipa aktivnosti za prava žena u posebno teškim uvjetima. Jedan je - u slučaju Gbowee - pokušaj da se aktivizmom u klasičnom smislu, bijelim košuljama, napravi pritisak koji zaustavlja rat, da bi onda, kao drugi stupanj, kroz oslabljene kanale muške dominacije, Sirleaf došla do pozicije prve žene predsjednice države. Njih dvije su zapravo povezane - objašnjava Žarko Puhovski.

Karman je na rubu - ona je barem toliko revolucionarka koliko i mirovna aktivistica, dodaje.

- Počela je kao novinarka i onda pokušala do neke mjere mirnim demonstracijama utjecati na promjene, da bi se pokazalo da ne ide mirnim putem. U klasičnom, doktrinarnom mirotvornom sustavu, ona je sporna osoba. Odbor je tri lika u tom emancipacijskom procesu pokušao naznačiti predsjednicom, klasičnom mirovnom aktivisticom i aktivisticom koja dolazi do ruba nasilnog djelovanja - smatra Puhovski.

Te tri dobitnice uspjele su tek za mrvicu poboljšati tragičan omjer dobitnika i dobitnica Nobelovih nagrada - u 110 godina, samo je 15 žena dobilo to priznanje.

- Izbor žena je očito pokušaj da se pokaže kakva su ograničenja šepave demokracije, gdje imate 51-52 posto žena, a jako malo na relevantnim pozicijama. S druge strane, postalo je očito da se ne može samo demokratskim metodama osnažiti djelovanje žena u demokraciji, a još je manje to moguće u uvjetima kakvi su bili u Liberiji prije nekoliko godina, a kakvi su u Jemenu i danas. Mali je postotak žena dobitnica Nobelovih nagrada ne zato što su žene manje sposobne i manje pametne, već zato što je to još muški svijet. I zato kad ženama dajete nagrade, vrlo često im dajete, gotovo kao što su dali Obami, za obećanje. S time da su s Obamom promašili, ali to se nije tada vidjelo - kaže. Odbor je očito vrlo pažljivo birao dobitnice - preskočio je Arapsko proljeće, da bi ga ipak posredno dotaknuo - i odobrio - odabirom Tawakkul Karman, iako je bilo još kandidatkinja sa sličnim rezimeom, objašnjavajući kako je ona svoju borbu počela prije ovogodišnjih nemira i prevrata.

Odabir žena iz muslimanskog svijeta mogao bi imati značajnu ulogu. Ili su i to kalkulacije?

- Liberija je smatrana tradicionalno prozapadnom državom. Mirovni pokret djelovao je protiv oštrog muslimanskog paradigmatskog stava. U Jemenu postoji mješavina radikalnih muslimana i socijalno-ljevičarski nastrojenih pobunjenika protiv višedesetljetnog režima jednog čovjeka. Mislim da se u jednom i drugom slučaju pazilo da se bude ambivalentan, da ne bude jasnog stava koji bi pogađao, bilo negativno, bilo pozitivno, ono što se u mainstreamu smatra muslimanskim kao takvim.

Politikantstvo ili politički izbor

Ovogodišnji izbor ipak nije prošao bez kontroverza. Nije svuda sa simpatijama dočekana informacija o povezanosti Karman i Muslimanske braće, kao i podatak da je Ellen Johnson Sirleaf dobila nagradu samo nekoliko dana prije izbora na kojima se ponovo kandidirala, iako je na početku mandata najavila da nakon njega odlazi s tog mjesta. Kritike su uglavnom usmjerene na to da ovakav izbor, poglavito dviju žena iz Liberije (Zašto ne jedne iz Afganistana?, pitaju se), pa još prije izbora, riskira da bude protumačen kao politički.

Ravnopravnost spolova opće je mjesto - deklaracija, konferencija, NGO-a ne manjka, no realnost daje drugu sliku. Ova bi nagrada, koja je nakon sedam godina otišla u ženske ruke, mogla biti pokušaj da se pokaže kako u svijetu simplificiran i isključiv “ili-ili” princip, po kojem onaj muški - agresivan i nasilan - donosi rat, a ženski - majčinski i brižan - donosi mir, nije najbolje rješenje, već da sinergija spolova donosi bolje rezultate.