Naivno je očekivanje da će akademici stoički predati nekretnine i umjetnine

Vlada Andreja Plenkovića već je dva puta zaoštrila odnos s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti. Prvi put bilo je to još 2016. godine kada je od uprave Akademije zatraženo da poštuje Zakon o proračunu te da zatvori svoje račune u poslovnim bankama i cijelo poslovanje preusmjeri na jedinstveni račun državnog proračuna. Vladina naredba je provedena dvije godine poslije, uz otvoreno nezadovoljstvo dijela akademika koji nisu birali riječi kada su komentirali svojevrsno ukidanje financijske samostalnosti HAZU koje se pokušalo provesti u medijskoj i akademskoj tišini.

Ipak, ta je kriza prevladana i zaboravljena. Ministar financija Zdravko Marić, koji je osobno akademicima tumačio odredbe Zakona o proračunu, pobijedio je Akademiju i njene strahove sumnje. A predsjednik HAZU iz tog doba ukidanja Akademijinih bankovnih računa Zvonko Kusić, nakon što je prestao biti prvi njezin čovjek, postao je i posebni savjetnik Andreja Plenkovića i njegov čovjek od povjerenja. Svojevrsni mirotvorni most između najmoćnijega hrvatskog političara i znanstvenog i umjetničkog svijeta. Tada je izgledalo da su nesuglasice između Plenkovićeve administracije i Akademije kao krovne hrvatske znanstvene i umjetničke institucije izglađene, i to na dulji period. Ali, ne lezi vraže. Početkom ove godine, najprije iza čvrsto zatvorenih vrata, otvara se nova fronta između sve autoritativnijeg premijera i nepokornih akademika. Ovog puta zbog vlasništva nad palačom Vranyczany i nad dijelom fundusa bivše Moderne galerije koju je baš Plenkovićeva Vlada slavodobitno (ali čini se i preuranjeno) preimenovala u Nacionalni muzej moderne umjetnosti. Zbog ovoga neugodnog spora koji mnogima nije jasan, Andrej Plenković morao je čuti krajnje neugodne rečenice od aktualnog predsjednika HAZU Velimira Neidhardta, koji je Plenkovićevu Vladu optužio za najveći napad na Akademiju od njena postanka.

Dakle, prema Neidhardtu, Plenković se usudio napraviti ono što se nisu usudili napraviti ni Austrijanci, ni mađaroni, ni Karađorđevići, ni Ante Pavelić, ni drug Tito, pa ni akademik Franjo Tuđman. A što je to zapravo učinio (ili pokušao učiniti) Plenković? I zašto je tako razljutio inače diplomatski odmjerene i zakopčane akademike? Pa zatražio je da se Akademija najprije odrekne vlasništva nad palačom Vranyczany u korist države, a onda i da se odrekne vlasništva nad oko tisuću umjetnina iz fundusa novoga Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, kako je to urbi et orbi iz palače Akademije zagrmio njen predsjednik Neidhardt. Naravno, nitko, a ponajmanje predsjednik HAZU (ma tko to bio) nema mandat za potpisivanje ovakvih više nego darežljivih darovnih ugovora kakve si je zamislio Andrej Plenković. Kamo bi Akademija stara stotinu šezdeset godina došla kada bi njena aktualna vodstva poklanjala nekretnine ili pokretnine Akademije kako im drago? Zar je premijer Plenković doista tako naivan da je očekivao da će mu akademici mirno i stoički predati nekretnine i umjetnine ne samo u posjed nego i u vlasništvo? Kao drugo, akademici su iz usta ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek prozvani za nesolidarnost i za manjak domoljublja, a zaprijetilo im se ne sam mrkvom nego i štapom. Izrijekom je spomenuto da je Plenkovićeva Vlada za potresom stradale Akademijine nekretnine u Zagrebu spremna izdvojiti 500 milijuna kuna. A oni, nezahvalnici, toj plemenitoj i dobroćudnoj Vladi ne žele prepisati jednu palaču uza Zrinjevac i tisuću umjetnina prvorazrednih domaćih umjetnika.

Naravno, država je pri tome istaknula i zanimljivu činjenicu da je palaču Vranyzcany tridesetih godina prošlog stoljeća kupila Banovina Hrvatska, i to za potrebe Moderne galerije, te je tako otvorila novu točku sporenja s HAZU o pravom vlasniku prilično velike zgrade u Hebrangovoj ulici. I umjesto da se strasti na Zrinjevcu smire, one se svakim novim potezom bilo Vlade bilo Akademije dodatno razbuktavaju. I to u vremenu u kojem se borimo ne samo s posljedicama potresa nego i s posljedicama koronske pandemije. Doista savršen tajming za prekomjerno granatiranje hrvatskim kulturnim skandalima koji su već odavno punoljetni i koji se iz godine u godinu besplodno podgrijavaju u tko zna čijim kancelarijama i glavama.