Danska genetika i hrvatska radišnost. Ta kombinacija, uz dobru organizaciju, strateško planiranje i ulaganje, donijela je nevjerojatne rezultate jednoj domaćoj prehrambenoj tvrtki koja je ostvarila rast prihoda od 42 posto i rast dobiti od čak 718 posto. Mesna industrija Vajda d.d. od 1912. godine, kad je osnovana, nikad nije bila prva tvrtka u Međimurju po prihodima. Danas jest. Kad je na monitoru laptopa pregledao Finino izvješće o poslovanju tvrtki u 2019., puls mu se ubrzao. Tu smo! Vajda sa svojih oko 290 zaposlenih, koja nije ni trgovačka, a ni metaloprerađivačka tvrtka kakve su dosad dominirale na krajnjem sjeveru Hrvatske, zasjela je na vrh. A prije nekoliko godina bila je - deseta.
- Prije pet godina, kad su braća Pivac preuzimali Vajdu, bilo je i skeptika. Govorilo se da ih zanima samo vrijedno zemljište u središtu Čakovca, da će Vajdi staviti ključ u bravu. A mi smo sada došli do toga da s istim brojem ljudi kao i te 2015., imamo takve rezultate. Od 2015. godine povećali smo prihode sa 195 na 518,5 milijuna kuna. Dobit je narasla na 16,5 milijuna kuna, a prije četiri godine tvrtka je bila u minusu čak 19,2 milijuna - niže brojke predsjednik uprave Alen Kajmović (40). Taj magistar pedagogije i sociologije rodom iz Ploča, u Međimurju živi od 2004. godine, a doselio se zbog ljubavi prema supruzi Adriani. Radio je u osnovnim školama kao pedagog, pa u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Šenkovec, bio je i pročelnik Upravnog odjela za poslove međimurskog župana Matije Posavca, kad je Posavec još bio u HNS-u, kratko 2015. i zamjenik ministra kulture u Vladi Zorana Milanovića, a na kraju je u Vajdu došao s mjesta izvršnog direktora trogirskog SCT-a tvrtke kćeri Brodotrogira.
- U Vajdi sam se dobro snašao. To nekako i ove brojke pokazuju. Znao sam da moj posao neće biti izravno vezan za samu tehnologiju proizvodnje, da se neću baviti time kako se reže i obrađuje meso. Dogovor s vlasnicima bio je da se prvenstveno upoznam s organizacijom proizvodnje, upoznam detaljno procese, lociram eventualne "meke trbuhe" i radim na povećanju učinkovitosti. Sustav je organiziran tako da svaka radna jedinica ima svog poslovođu koji je produžena ruka uprave. Upravo s njima moja desna ruka Vilim Simon i ja definiramo što je dobro ili loše. Evo, u ovoj godini na temelju takvog rada i stimuliranjem radnika kroz plaću i nagrade, u rasjekaonici smo povećali količinu tjedne obrade mesa s 300 tona na gotovo prosječno 390 tona. S istim brojem ljudi, ili s mrvicu više, može se dobiti bolji rezultat ako ih dobro platiš i osiguraš takve uvjete da nema praznog hoda – pojašnjava Kajmović svoju poslovnu filozofiju.
Njegov glavni zadatak kao predsjednika uprave prije dvije i pol godine, kad je imenovan na to radno mjesto, bio je, veli, maksimalizirati proizvodnju koliko god je to moguće, ali i raditi na tome da čim bliže poveže dva svijeta – onaj međimurski mentalitet rada, truda ovog kraja te stabilnost i sigurnost u poslovanju koju nosi Grupa Pivac zajedno s onim dalmatinskim, ponekad naglim, temperamentom.
- Praktički u dvije i pol godine u Vajdi smo napravili nešto za što je plan bio četiri do pet godina - veli. Toliki rast prihoda jednim je dijelom rezultat povećanja obima posla. Povećali su količine proizvoda, a usto su kao tvrtka pod Grupom Pivac preuzeli neke poslove koji su prije bili u drugim tvrtkama kćerima.
- Treći je ključ reorganizacija samog rada u tvrtki na način da povećamo produktivnost organizacijom rada i nabavkom opreme. Evo jednog primjera. Na jednoj liniji je nekad radilo pet ljudi, oni su i danas tu, ali rade na dvije linije, koje koštaju, recimo, oko dva i pol milijuna kuna. Jer te nove linije zahtijevaju da imaš čovjeka samo na njenom početku i kraju. Danas se Vajdu ne gleda samo kroz prizmu Vajde, nego cijele grupe Pivac. Iza nas stoji jedan veliki mehanizam, sigurnost i stabilnost. Financijska stabilnost i ime. Grupa nam otvara i vrata vanjskim tržištima, na koja se sami nismo mogli probiti - objašnjava.
Od samog početka, otkako je grupa Braća Pivac 2015. preuzela tvrtku, krenulo se u osuvremenjenje pogona. U posljednje četiri godine investirano je preko 10 milijuna eura. Krenulo se prvo s povećanjem kapaciteta klaonice, a prije tri godine nastavili su s investiranjem u dogradnju, rekonstrukciju i modernizaciju proizvodnog pogona, nabavu strojeva i opreme, proširenje kapaciteta i modernizacije rashladnog sustava, vrijedan 50 milijuna kuna. Investicija je službeno otvorena lani u svibnju. Klaonica je povećala kapacitet obrade za nekoliko puta. Nekad je Vajda obrađivala 700 do 900 svinja tjedno, a danas u prosjeku 900 - dnevno.
- U jednom trenutku imali smo u klaonici 5300 svinja tjedno. To su, s obzirom na kapacitete i nekakvi plafoni, maksimalno do 6000. Jedno je vrijeme Vajda poslovala s minusom, generirao se gubitak koji se prenosio, ali su braća Pivci unatoč tome ulagali u tvrtku, srušili neke stare objekte i na tom prostoru izgradili nove koji su podigli proizvodni proces i kvalitetu. Danas znamo da nam dolazi teška jesen zbog pandemije, no Pivci su odlučili i dalje ulagati, te podizati novi prostor, što znači da vide Vajdu kao ključnu kariku same Grupe - ističe Kajmović koji gotovo poimence poznaje svakog radnika. Službeni auto mu je Citroen C4. Vodi nas kroz rasjekaonicu u kojoj najplaćeniji mesari režu i pile meso.
- Prosječna plaća mesara u lipnju je bila 9700 kuna sa svim dodacima. Bez dodataka na razini cijele firme plaća je 7140 s dodacima, a bez dodataka 6300 kuna. Prosječna međimurska plaća je oko 5100 kuna, što znači da su ovdje plaće preko 20 posto iznad prosjeka. Svi bi rado imali dobra primanja, što je normalno i ljudski, no neki sektori i zanimanja se moraju više vrednovati. Ne može se dogoditi da jedan NKV radnik i mesar budu u istome platnom razredu jer ni njihov posao nije isti. Početna plaća radnika koji ni minutu prije nije radio u prehrambenoj industriji, na početku iznosi 4000 kuna, plus svi dodaci. Prekovremeni se plaćaju, kao i putni, a isplaćuju se i uskrsnice i božićnice. Za svaki dobro odrađeni posao radne jedinice koje su napravile iskorak i odradile planirano, za to budu i nagrađene - govori usput.
U Vajdi imaju ugovorene i dodatne pogodnosti za zaposlenike koje im jamči kolektivni ugovor, od prava na stimulativni dio plaće i dodatne dane godišnjeg odmora ovisno o stažu do toplog obroka i jubilarne nagrade. Jedan mesar upravo se vratio iz Austrije. Radio je prije u Vajdi i otišao, no kad je čuo da su rasle plaće, vratio se. Procijenio je da ono što mu ostane u Austriji i ono što zaradi ovdje u Vajdi, i nije više tolika razlika. Riječ je o mladiću s nepunih 30 godina. Otišao je van, kako je rekao, 2015. zbog plaće koja je tada iznosila svega 3600 kuna. Mesar njegova kalibra danas u Vajdi, uz 30 prekovremenih sati, što je bio neki prosjek u lipnju, može zaraditi između 10.500 i 12.000 kuna plaće. Nisu svi jednako plaćeni, i među onim najboljim postoji gradacija.
- Svatko tko dođe k nama, ima što raditi. Malo je praznog hoda. S tržišta smo uspjeli povući i zaposliti desetak mesara koji ili su prije bili Vajdi, pa su se sad vratili, ili pak su radili kod nekog drugog i došli k nama - otkriva Kajmović. Ove godine povećali su broj radnika za 11 posto, unatoč pandemiji. Zanimljiv je slučaj braće Zakoić koji su radili u Vajdi i odlučili potom sreću potražiti u inozemstvu.
- Otišao sam van zaraditi za kuću i vratiti se. Ova situacija s koronom je sve ubrzala jer mi je bilo dosta strepnje hoću li morati u karantenu i na testiranje svaki put kad idem preko granice. I tako sam sad opet u Vajdi, evo već tri tjedna - kaže nam Mihael Zakoić iz Gornjeg Hrašćana koji je radio u Austriji i Sloveniji.
U Vajdu se vratio i njegov brat Marko i njegova supruga Katarina. Doma je doma, vele, a i plaće su porasle. Odjele u kojima se rasijeca meso i pakira, vode žene. Danijela Bedi 18 godina je u Vajdi i kaže da su plaće znatno porasle. Vajda godinama stipendira učenike srednjih škola. Povećao se iznos stipendije na 1000 kuna mjesečno, a tvrtka svima koji se upišu za mesare u Srednjoj školi Prelog, osigurava besplatne udžbenike. Knjige svakog tko se upiše i potpiše ugovor o stipendiji kao i da će obavljati praktičnu nastavu u Vajdi, prvog dana škole čekaju na stolu. Trebaju kupiti samo bilježnicu. Rezultata ima. Ove godine već je upisano šest mesara, jednako kao i prošle godine što Srednja škola Prelog ne pamti već više od 10 godina. Kajmovićev je plan da za nekoliko godina, kad dođe smjena generacija jer će nekoliko radnika otići u mirovinu, dobije gotovog čovjeka koji zna raditi i koji će se samo dalje usavršavati na radnom mjestu.
- Učenicima na praksi dajemo mogućnost da rade i tijekom praznika. Ne uzimamo studente, nego dajemo stipendistima priliku da nešto zarade i u srpnju i kolovozu. Imamo sad nekoliko učenika prvog razreda. Naravno, žele zaraditi, ali jedan mi je rekao i da ne želi zbog dvomjesečnih praznika izgubiti “feeling u ruci". Satnica je tim mladićima od 25 do 34 kune, i imaju sva prava kao i zaposlenici, od uskrsnice do božićnice. Radnici s kojima smo razgovarali, za direktora su rekli da se "voli u sve petljati, ali pozitivno". Sve ga, vele, zanima, pita što ne zna i detaljan je. U odjelu za sječu mesa ima i nekoliko mesarki, na lakšim poslovima. Pile bruje, a u pozadini se čuje Mišo Kovač. Svira glazba koja povremeno uspijeva nadglasati strojeve.
- Imamo dobit od 16,5 milijuna kuna, no ove godine uložit ćemo preko 18 milijuna kuna u nove objekte i opremu. Dobit iz prošle godine reinvestiramo izravno u ovu godinu - kaže Kajmović. Velik je uspjeh čakovečke tvrtke i u tome što je uspjela donekle revitalizirati svinjogojstvo. U to su krenuli 2016. godine širenjem kooperacije sa svim zainteresiranim domaćim uzgajivačima.
- Prije pet godina Vajda je imala 39.000 komada vlastitih svinja godišnje, a lani smo imali 153.000 svinja iz vlastitog tova. Imamo 39.000 komada u turnusu, a kroz godinu takvih je 3,2 turnusa. Radi se o životinjama i ne ide uvijek sve po planu. Osim Belja u Hrvatskoj nemate nekakvih ozbiljnijih proizvođača odojaka, tako da nama većina dolazi iz Danske. To je, dakle, danska genetika za koju smo se odlučili zbog boljih prirasta i manjih problema oko samog tova. Dolaze nam odojci stari 12 tjedana i kod nas ostanu u tovu od 100 do 110 dana, sve do izlaznih težina od oko 120 kilograma. Sukladno danskoj genetici, u suradnji s našim dobavljačima smo napravili hranu koja im najviše odgovara i time riješili mnoge probleme s kojima smo se suočavali - napominje član uprave Vilim Simon.
Vajda nabavlja odojke i hranu za svoje kooperante. Nudi im sigurnost jer cijene variraju. Trenutno je na tržištu cijena svega oko osam kuna za kilogram žive vage. Hrvatska ima potrebu za oko 2,6 milijuna svinja godišnje. U ovom trenutku u Hrvatskoj se proizvode oko 800.000 komada. Gotovo četvrtina toga u Vajdi.
- Kooperantima nudimo siguran plasman i plaćanje u roku od najviše sedam dana. Plaćamo po kilogramu prirasta. Dobiju po 1,10 kuna po kilogramu prirasta žive vage. Osiguravamo im količinu hrane dostatne da odojci od 28 kilograma ulazne težine dođu do 120. Kooperant dobiva sve i ima zadatak brinuti se o svinjama, da sve protekne kako treba. Imamo ljude na terenu koji im pomažu ako dođe do problema. Hrana im se dovozi na grunt. Ne mora imati svoje zemljište. Ako ima, to mu je plus u zaradi - dodaje Simon.
Imaju oko 80 kooperanata diljem Hrvatske, najviše u Međimurju i Slavoniji. Među njima je i Davor Miklin iz Badličana. Njegov je otac farmu svinja otvorio 1981. godine, a on je nastavio posao. Uzgaja 700 tovljenika u jednom turnusu. Zadovoljan je ugovorom s Vajdom koja mu doprema odojke. - Moje je samo da ih hranim, pazim i mazim - smije se.
Cijela Grupa Pivac poznata je po proizvodnji pršuta s godišnjom proizvodnjom koja je sada s novim pogonima povećana sa 150.000 komada na 350.000, od čega je preko 150.000 zemljopisno zaštićenih "Dalmatinskih pršuta". Grupa zapošljava više od 2000 ljudi i ima oko 270 vlastitih maloprodajnih objekata diljem Hrvatske. Izvozi na njemačko, mađarsko, bugarsko, irsko, belgijsko, austrijsko, slovensko i ostala tržišta EU i trećih zemalja, a tržište Srbije u stalnom je porastu. Grupaciju danas čine Mesna industrija Braća Pivac, PPK i Vajda, osnovana prije 108 godina. Istoimena obitelj iz mađarskog Letenya počela se baviti plasmanom jaja, mesa peradi i divljači prvo na austrijsko tržište, a potom i diljem Europe. Tvrtku je osnovao Elemer Vajda u drvenim barakama nedaleko od čakovečkog željezničkog kolodvora. Već 1922. nabavljena je nova hladnjača, najmodernija u tom dijelu Europe, pa je Elemer mogao garantirati svjež proizvod u radijusu od 60 sati vožnje vlakom od Čakovca. Temperature u hladnjači bile su minus 15 stupnjeva, a imali su i svoju tvornicu leda, pa se meso za transport pakiralo u drvene sanduke u ledenim kockama.
Kako u znanstvenom radu "Iz povijesti mesne industrije u Čakovcu, s posebnim osvrtom na Vajdu (1912. - 1964.)" piše akademik Dragutin Feltar, Vajda je imala je veliko značenje u gospodarskom razvoju Čakovca i Međimurja, pa i sjeverozapadne Hrvatske, u razdoblju između dva svjetska rata. Značajno je pridonosila prihodima općine Čakovec – trg i urbanističkom razvoju grada. Tvrtka je, navodi, imala velik utjecaj na razvoj poljoprivrede i sela, za otkup jaja, peradi, divljači, šumskih plodina i drugih proizvoda koristila je otkupljivače (agente) na cijelom području sjeverozapadne Hrvatske, a otkup su za nju obavljali i mjesni trgovci te sve brojnije seoske zadruge. U jednom od reklamnih prospekata Vajde iz 30-tih godina navodi se da "vječiti nemirni poslovni duh Elemera Vajde traži nova područja", pa je uveo čak i izvoz ličkih ovaca u Italiju i Francusku.
"I tako naši lički jaganjci, koje mi do nedavno nismo znali pravo ni cijeniti, postaju tražena delikatesa francuskih gurmana", piše u prospektu. Vajda je uvozio plemenite konje u svrhu oplemenjivanja domaćih konja, pa i "plemenite ribe iz dalekih krajeva". "I kad bi vam kazali da svježi smuđevi, koji se serviraju na odličnim banketima, nisu neposredno uhvaćena riba iz koje naše rijeke, već je to perzijski najfiniji smuđ, koji je stigao u Čakovec za vrućega mjeseca augusta da vam bude serviran za Novu godinu, tad to ne bi vjerovali. Pa ipak je tako", pisalo je u jednom od prospekata iz bogate Vajdine povijesti. Novine su tada pisale i da Vajda ima najveće uzgajalište peradi na kontinentu, a perad, divljač, ribe, meso i jaja odašilju se u posebnim vagonima za hlađenje ii u "odličnom ledenom omotu uz jamstvo da roba stiže u dobrom stanju". Od 1964. godine isključivo je mesna industrija. Dok nas vodi kroz modernizirane pogone, pitamo Kajmovića nedostaje li mu politika? - Pa i ne.
Nemam se ni vremena s njome baviti, a i nemam namjeru. Još neko vrijeme sigurno ne. Nekad mi ipak nedostaje onaj šušur, napetost, predviđanja, kretanje među ljudima... Ne stignem se, kažem, baviti politikom jer je puno posla, ali nije da mi ponekad ne padne na pamet – priznaje.
Idem pitati u otvoreno učilište koliko košta prekvalifikacija u zanimanje mesar! 😁