Narod je rekao svoje: ostao je kod kuće. Demokracija ima mana, a u Hrvatskoj naročito, za što najveću odgovornost snose političke garniture, uključujući i ovu na vlasti. Kada je trebalo odlučiti o ulasku Hrvatske u EU, politika je iskazala nepovjerenje u vlastiti narod pa je zakonskim promjenama omogućila da o sudbini većine na referendumu može odlučiti i manjina. Nakon toga, kako je to sportski slikovito i točno sinoć rekla jedna građanka i pravnica, gol je ostao prazan.
Tako smo došli u situaciju u kojoj će Ustav biti promijenjen na osnovi referenduma na koji se odazvalo samo 37,84 posto, dakle jedva nešto više od dvije trećine ukupnog broja građana s pravom glasa, od kojih je za novu ustavnu definiciju braka glasovalo 65,76 posto.U trenutku kad je bilo obrađeno 99,84 posto biračkih mjesta, u apsolutnim brojkama to je izgledalo ovako: od ukupno 3,787.017 registriranih birača svoje pravo glasa na ovom je referendumu iskoristilo njih 1,432.831. Njih 942.665 zaokružilo je “za”, a 481.314 odabralo je odgovor “protiv”.
Međutim, najimpresivnija je brojka onih građana s pravom glasa koji su ostali kod kuće – 2,354.186! Njih ne može svojatati nijedna od dviju strana koje su u referendumu pokazale da se razlikuju u svjetonazorskom, civilizacijskom i političkom smislu. Tih više od dva milijuna i tristo pedeset tisuća građana odbili su se izjasniti. Ako je uopće dopušteno svoditi ih pod jedan nazivnik, onda je to stav koji kaže: ni do čega o čemu se odlučuje na ovom referendumu meni nije stalo, a u prvom redu ni do samog takvog referenduma.Stoga bi bilo pristojno da svi, a osobito oni koji to najčešće čine, prestanu pozivati se na narod. Niska izlaznost obezvrijedila je i predreferendumsku mantru Željke Markić o pitanju koje je većini građana jako važno.
Dvije trećine tih građana poručilo je da im se za njenu inicijativu živo fućka i da imaju važnijeg posla i većih problema. S ovako slabim odazivom na “festival demokracije” još jednom je u vodu bućnula i teza o Hrvatima kao većinski katoličkom i religioznom narodu koji sluša i slijedi upute s oltara. Isto vrijedi i za pozive s političkih govornica, bilo slijeva ili zdesna. Navedene brojke mogu biti samo razlog za duboku zabrinutost ili barem ozbiljno razmišljanje nad stanjem društva, a nipošto za likovanje.Meni osobno jedini dobitak ovog referenduma bio je solidarni odgovor svih medija na skandalozni pokušaj cenzure “U ime obitelji”. Ako ništa drugo, u referendumskoj smo večeri tako barem ostali pošteđeni bilo čijeg neprimjerenog i iritantnog likovanja.
Onaj tko gubi, smije se ljutiti! Čudo da se može komentirati članak B. Pofuka!. Kakav je to čovjek koji se boji kritike i komentara čitatelja? Milijun ljudi nije baš mali broj , taman dosta da ih bude duplo više od onih iz Pofukovog tabora.