Iako su borbe prestale, izvlačenje iz paklene Khalidije, kvarta u Homsu, nije bilo jednostavno zbog snajperista koji su vrebali na sve strane. Da bi nas vojnici mogli izvući, radiovezom su tražili potporu svojih snajperista, koji su navodili kuda se možemo kretati.
>>Večernji u Homsu: Teške borbe za svaku srušenu kuću
Na nišanu 24 sata na dan
Svakom ulicom kojom bismo prolazili, snajperisti odani Basharu al-Assadu kišom metaka zasipali bi zgrade i mjesta na kojima bi mogli biti pobunjenički snajperisti. Kad smo stigli na sigurno, jedan od vojnika koji su nas izvlačili sa smiješkom je kazao:
– Evo, niste ih ni vidjeli, a spasili su vam glave. Oni su naša glavna uzdanica u ovom ratu.
– Bismo li ih mogli upoznati – upitali smo ga.
– Eh, to je jako teško. Ni mi ih ne vidimo niti znamo. Oni su vam k’o James Bond, rade najprljaviji i najokrutniji posao. Za to trebate posebno dozvolu zapovjedništva u Homsu – napomenuo je Aiman. Odmah smo otišli u stožer sirijske vojske. Glasnogovornica stožera Shaza, posve zbunjena i iznenađena našim zahtjevom, nazvala je pukovnika.
– Gospodine pukovniče, evo, tu su novinari iz Hrvatske koji imaju malo čudan i neobičan zahtjev. Žele raditi priču o snajperistima.
– Evo, sada će doći vojnici po vas i odvesti vas u Bab Hud gdje ćete razgovarati sa snajperistima, pod uvjetom da ne slikate njihova lica – kazala nam je nakon razgovora. Za 15-ak minuta po nas je stigao civilni blindirani auto. Nakon 20-ak minuta vožnje stali smo u uličici pred zgradom s rupom u zidu. Stigli smo do stepenica kojima smo se popeli na osmi kat te prilično razrušene zgrade..
E danas neće jesti!
– Dobro došli u naš skromni dom. Mi smo tu 24 sata na dan – kroz smijeh je kazao 26-godišnji snajperist Shadi, koji nije imao vremena gledati u nas, već je pozorno nišanio kroz cijev koju je progurao kroz rupu u zidu.
– Evo ih, evo ih, stigla im je dostava – kazao je i počeo pucati.
– E danas neće jesti!
Pobunjenici su Shadiju uzvratili istom mjerom.
Jeste li ikad nanišanili a niste opalili?
– Jednom nisam opalio. Naciljao sam i vidio da je još dijete. Iako je nosio pušku, nisam mogao pucati. Možda će upravo on jednog dana ispaliti metak u mene, ali, eto, ja sam njemu dao priliku da živi. Svaki put kad naciljam čovjeka i počnem oklijevati, pomislim na svog trogodišnjeg sina i zapitam se bi li i snajperist sa suprotne strane tako oklijevao da nacilja moje dijete... Siguran sam da ne bi. I vjerujte mi, tada mi je puno lakše stisnuti okidač – priznao je Shadi.
>>Večernji u Homsu: 'Oko nas su frcali meci i padale granate'
Novinar Večernjeg lista mogao bi nam odgovoriti na jedno pitanje. Ono glasi: Kako se stiče povjerenje režima kojeg civilizirani svijet drži odgovornim za najstrašnije tragedije u povijesti Sirije? Možda netko u Večernjem listu takvo pitanje ne drži važnim? U svakom slućaju "rijedak podvig" ! Da li valja očekivati i intervju s Bashar el Assadom?