Puls zadovoljstva hrvatskih zaposlenika, istraživanje koje je provela domaća tvrtka Stethoscope na uzorku od preko 4.000 ispitanika, detaljno analizira zadovoljstvo i angažiranost Hrvata u radnom odnosu, a koji su na skali od 0 do 5 svojem zadovoljstvu dali tek ocjenu 3.
Zanimalo ih je tko je zadovoljniji poslom – Hrvatice ili Hrvati pa su napravili detaljnu usporedbu rezultata prema spolu te naišli na zabrinjavajuće podatke.
ZADOVOLJSTVO HRVATA
Na uzorku od preko 4.000 ispitanika, od čega 60% muškaraca i 40% žena, najviše se našlo onih u dobnoj skupini 31-40 – njih 40%, no u ispitivanju su zastupljene sve dobne skupine, a poznat je i staž ispitanika.
U istraživanju su hrvatski zaposlenici procjenjivali svoje zadovoljstvo na ljestvici na kojoj 0 znači “uopće se ne slažem”, a 5 znači “u potpunosti se slažem". Istraživanje kroz 100-njak pitanja ispituje 12 dimenzija vezanih uz zadovoljstvo poslom: promjene i inovacije, angažiranost, suradnju, ravnotežu poslovnog i privatnog, komunikaciju, uvjete rada, učenje i razvoj, viziju i smisao, autonomiju, rukovođenje, organizaciju posla i lojalnost.
Istraživanje je pokazalo kako su Hrvati najzadovoljniji angažiranosti koju dobivaju od posla i suradnjom među kolegama, a najmanje su zadovoljni balansom između privatnog i poslovnog života. Razlika je u cijeloj jednoj ocjeni što je na skali 0-5 značajno.
Upitnik od ispitanika zahtijeva unos industrije u kojoj radi kako bi se mogla napraviti generalna analiza te ispitanik može usporediti svoje rezultate u odnosu na rezultate industrije u kojoj radi.
Najzadovoljniji su ljudi zaposleni u IT industriji – njihov je prosjek zadovoljstva 3,49, a slijedi automobilska industrija čije je zadovoljstvo u prosjeku 2,92 od 5. Najnezadovoljniji je javni sektor – prosjek zadovoljstva ljudi zaposlenih u ovom sektoru je tek 2,01.
eNPS je employee net promotor score; metrika koja pokazuje kolika je vjerojatnost da će zaposlenik preporučiti tvrtku drugima kao dobro mjesto za rad, a eNPS Hrvatske iznosi 7,19 na skali do 10. Među ispitanicima je podjednak omjer onih koji su promotori tvrtke u kojoj rade, odnosno koji će svoju tvrtku preporučiti; kao i pasivnih i onih koji svoju tvrtku nikako neće preporučiti kao dobro mjesto za rad.
Na razini industrije to izgleda ovako:
Vjerojatnost da će zaposlenici preporučiti tvrtku kao dobro mjesto za rad varira ovisno o industrijama. Najveću ocjenu dobila je automobilska industrija – iznad 8, te, očekivano s obzirom na zadovoljstvo, IT industrija, a slijedi ih marketing. Najmanje bi preporučili svog poslodavca zaposleni u financijama te oni najmanje zadovoljni – javni sektor.
Najzadovoljniji su ljudi koji rade u tvrtkama do 9 ljudi, a najmanje zadovoljni oni koji rade u velikim sustavima koji broje preko 1000 zaposlenika, no razine zadovoljstva nemaju velike oscilacije pa možemo zaključiti kako u Hrvatskoj nema velikih razlika u zadovoljstvu s obzirom na veličinu tvrtke.
Dob nije faktor koji značajno utječe na zadovoljstvo – iako su u Hrvatskoj nazadovoljniji oni koji se nalaze tek na početku karijere, sve dobne skupine ocijenile su svoje zadovoljstvo između 2,42 i 2,64.
JAVNI SEKTOR
Zaposlenici javnog sektora najmanje su zadovoljni – njihova prosječna ocjena zadovoljstva iznosi samo 2,01 na skali 0-5.
Preko 72% ispitanika nikako ne bi preporučilo svoju tvrtku – to bi učinilo tek njih 3,5%. Za usporedbu, u, primjerice, IT-ju – industriji koja je dobila najviše ocjene zadovoljstva, to bi učinilo 43%, u turizmu bi to učinilo oko 6%, a u telekomunikacijama 23% zaposlenih.
I dok između muškaraca i žena nema osobito velike razlike u zadovoljstvu, razlike su značajnije među različitim dobnim skupinama. Daleko najzadovoljnija je najmlađa dobna skupina, oni mlađi koji su tek na početku karijere, u dobi između 19 i 25, a koji su u prosjeku ocijenili svoje generalno zadovoljstvo s 2,51, dok je ocjena unutar javnog sektora 2,01.
Ocjene svih 12 dimenzija vrlo su niske i ne prelaze 2,5. Unatoč generalnom nezadovoljstvu, najbolje ocjenjuju angažman s 2,46, a slijedi balans privatnog i poslovnog kao druga najbolje ocijenjena kategorija, a ujedno i jedna od najvažnijih stavki prilikom ocjenjivanja zadovoljstva. Najmanje su zadovoljni stupnjem inovacije koje im pruža, a nezadovoljni su i učenjem i razvojem koje mogu ostvariti na poslu.
Čak 10,53% zaposlenika javnog sektora izjavilo je kako se njihova zakonska prava uopće ne poštuju, dok ih je još 18,3% izjavilo kako se njihova zakonska prava barem djelomično ne poštuju, čime dolazimo do gotovo 30% osoba kojima su povrijeđena zakonska prava u javnom sektoru.
71% osoba zaposlenih reklo je kako, kada bi imali svoju tvrtku, ne bi donosili odluke na način na koji se donosi u javnom sektoru. S jedne strane, gotovo 70% njih smatra kako se njihova tvrtka ne priprema za promjene koje bi se u budućnosti mogle dogoditi, što je izuzetno zanimljivo za javni sektor u kojem se promjene događaju periodički, a s druge strane, oko 55% njih smatra kako se promjene događaju prečesto – iz čega možemo zaključiti da javni sektor ima mnogo promjena koje nisu predvidjeli i na koje nisu bili spremni. Na to dodajmo i podatak da preko 70% osoba smatra kako njihov poslodavac ne prihvaća nove ideje – jasno je kako se radi o zatvorenom i tromom sustavu.
Osobe zaposlene u javnom sektoru ocijenile su svoju lojalnost poslodavcu ocjenom 1,95. Za usporedbu, lojalnost u IT-ju, najbolje ocijenjenoj industriji, dobila je ocjenu 3,5, dok je, primjerice, u telekomunikacijama ona ocjenjena ocjenom 2,48 na skali od 0 do 5.
Prilike za razvoj su, prema svemu sudeći, loše: osim što je ocjena leadershipa u javnom sektoru je samo 1,96, a ocjena dimenzije učenje i razvoj tek 1,7 – 65% osoba reklo je kako se s njima ne razgovara o daljnjem razvoju karijere unutar tvrtke, preko 57% nema definiran plan razvoja i vlada generalno nezadovoljstvo radi nedostupnosti edukacija i treninga za daljnji razvoj kompetencija, a 40% njih izjavilo je kako uopće ne vjeruje da ima priliku za napredovanjem unutar tvrtke, dok je još oko 27% njih to potvrdilo izjavama da se ne slažu ili uglavnom ne slažu da će imati takve prilike kod trenutnog poslodavca. Dodatno, oko 70% ljudi reko je da se barem djelomično slaže kako sustav nagrađivanja u njihovoj tvrtki nije transparentan i pravedan. Unatoč lošim prilikama za razvoj, preko 45% njih rekli su kako uopće ne razmišlja o odlasku od trenutnog poslodavca, no oko 40% njih ipak aktivno traži novi posao.
Business Psychology Lab proveo je vlastito istraživanje čiji zaključci mogu pridonijeti zaključcima ovoga istraživanja: Ovi nalazi vrlo su slični nalazima koje smo mi dobili u istraživanju kvalitete poslova i razloga odlaska iz organizacija. Slično kao i ovdje, zaposlenici javnog sektora su općenito izvještavali o lošijoj kvaliteti posla na svim dimenzijama, ali su više od svih ostalih sektora istaknuli da imaju dobar balans poslovnog i privatnog života te da im posao pruža osjećaj smisla i svrhe. Potonje na prvu možda iznenađuje, no treba uzeti u obzir da poslovi javnog sektora uključuju i radnike u bolnicama, školama i slično. Ove spoznaje bacaju nešto pozitivnije svjetlo na rad u javnom sektoru i mogle bi se iskoristiti za poboljšanje atraktivnosti poslova u ovom sektoru.