U većini istraživanja javnog mnijenja građani političke stranke i političare smatraju korumpiranom kastom u koju imaju vrlo nisko povjerenje. To je jednostavno klišej, ali na neki način i poželjan odgovor u takvim anketama. Smatraju ih sebičnim i beskrupuloznim karijeristima, no kada se povede ozbiljnija rasprava u kafiću, često se dođe do zaključka kako u Hrvatskoj najslabija karika nije politika, nego pravosuđe – tužitelji, suci i odvjetnici. I dok se političara još i možemo riješiti kažnjavajući ih na izborima, tužitelja i sudaca ne možemo se riješiti nikako jer su oni “neovisni”, jer su oni “država u državi”. Doduše unutar pravosudnog sustava postoje mehanizmi za odvajanje kukolja od žita, ali to su netransparentni procesi čijim rezultatima građani “moraju” vjerovati.
U posljednje vrijeme u široj javnosti raste dojam kako u pravosuđu stvari vrlo slabo funkcioniraju, a pravosudni sustav ne isporučuje u dovoljnim količinama pravdu – robu za koju ih svi mi plaćamo i zbog čega u krajnjoj liniji pravosudne institucije i postoje.
Taj dojam nepravde brutalno je pojačao “ping-pong” koji Državno odvjetništvo i sudovi igraju sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, a i puštanje iz pritvora braće Mamić. Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić sarkastično je prokomentirao činjenicu da braći Mamić nije izrečena mjera opreza, a ministar pravosuđa Orsat Miljenić najavio je mogućnost da se više neće moći iz pritvora uz jamčevinu ako postoji opravdana sumnja da bi ta osoba mogla utjecati na svjedoke. Tko je kriv za takvu percepciju pravosudnih institucija u javnosti? Sudovi? DORH? USKOK? Vjerojatno je krivnja podijeljena jer je u jednom slučaju opći dojam kako istražitelji pred suce dolaze s vrlo nategnutim “dokazima”, a u drugom slučaju da je sucima srpanjsko sunce udarilo u glave.
DORH.....Zločinačka organizacija br 1, 'pravosuđe tek malo zaostaje.