Tijekom Domovinskoga rata u Hrvatskoj su zabilježeni brojni ratni zločini koji su redom sve gori i teži jedan od drugoga. Međutim, ono što se dogodilo na Ovčari 20. studenoga 1991. godine je nešto najstrašnije što se dogodilo tijekom agresije ne samo na Vukovar nego i na Hrvatsku.
Poslije 87 dana opsade Vukovara JNA, ali i paravojne formacije, ušle su u Vukovar kao i vukovarsku bolnicu koja je bila mjesto gdje su se od ratnih strahota skrili brojni civili, a s padom obrane i branitelji. U podrumima bolnice bilo je i na desetine ranjenih branitelja. Svi oni dočekali su ulazak JNA i paravojnih formacija. Preživjeli branitelji kažu kako je već u bolnici započelo odvajanje muškaraca od žena, djece, starijih…
Međutim, nitko tada nije niti sanjao što se sprema i gdje će i kako završiti dio ranjenika i civila. Naime, svi oni prevezeni su u hangar poljoprivrednog dobra na Ovčari gdje se danas nalazi Spomen dom Ovčara u kojemu su izložene fotografije i predmeti koji su pronađeni tijekom ekshumacije. Tijekom suđenja u Beogradu sudac Vesko Krstajić je u čitanju presude optuženima do detalja ispričao što se sve događalo na Ovčari toga 20. studenoga. Kako su ranjenici i civili dovoženi na Ovčaru tamo su ih, pošto je se JNA povukla, dočekivali pripadnici dobrovoljačke postrojbe Leva supoderica koji su ih prvo pretresali i oduzimali dragocjenosti, a onda odmah i brutalno tukli rukama, nogama ali i palicama, oružjem u rukama…
Maltretiranje je nastavljeno i kasnije unutar samoga hangara gdje su također dobrovoljci ulazili i tukli već pretučene i izmučene branitelje i civile. U autobusima je u taj hangar dovezeno 260 osoba od kojih su Siniša Glavašević i francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier imali “poseban tretman”. Od siline udaraca i zadobivenih ozljeda neki su od zatočenih su odmah ostajali ležati. Svjedok suradnik Spasoje Petković Štuka, koji je 1991. godine imao 19 godina, govorio je za srpske medije kako je tukao zarobljenike radi čega su mu ruke otekle.
Tijekom noći započelo je strijeljanje zatočenih. Da je sve unaprijed planirano govori i to da je jama gdje su položena tijela bila unaprijed iskopana. Pretučeni, krvavi i izmrcvareni odvoženi su u traktorskoj prikolici u skupinama od po 10-20 osoba do te jame gdje bi ih potom strijeljali sa udaljenosti od nekoliko metara. Neki od zločinaca su potom prilazili i dodatno “ovjeravali” nekoga ako je pokazivao znakove živote.
Svaka sljedeća skupina je ubijene prijatelje i suborce morala gurnuti u jamu i tako čekati svoj red. Na taj način, na tome mjestu, ubijeno je 200 osoba koji su ekshumirani 1996. godine. Njihova tijela su pri ekshumaciji pronađena već na svega 40 centimetara. Za preostalih 60 osoba koje su dovezene u hangar do danas se ništa ne zna i oni se vode kao nestali. Najmlađa žrtva Ovčare bio je dječak od svega 16 godina, a najstariji muškarac od 84 godine. Među ubijenima su i 3 žene. Masakr na Ovčari preživjelo je 7 osoba.
Pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu za ratni zločin na Ovčari prvooptuženi i zapovjednik TO Vukovara Miroljub Vujović osuđen je na 20 godina zatvora koliko je dobio i drugooptuženi Stanko Vujanović. Optuženi su još Predrag Milojević, Đorđe Šošić, Miroslav Đanković, Ivan Atanasijević, Saša Radak, Milan Lančužanin, Predrag Dragović, Milan Vojinović, Jovica Perić, Goran Mugoša i Nada Kalaba.