Najunosniji hrvatski brend je – Franjo Tuđman. Mnogi su na njegov račun zaradili

Kad biste pitali ljude koji je najunosniji hrvatski brend od osamostaljenja države, većina bi zacijelo tražila proizvode među čokoladama, juhama i drugim industrijskim proizvodima, razmišljala bi koje su to firme... I smetnula bi s uma da je to Franjo Tuđman! No ne zato što je on bio prvi predsjednik, ne zato što je izveo zemlju iz rata, što je bio pobjednik u agresiji, što je prvi demokratski izabrani predsjednik... Odnosno, bilo bi to normalno u normalnoj državi i u izgrađenom, samosvjesnom, zrelom društvu! Ali on je najunosniji hrvatski brend do danas zato što su na račun njega, pozivajući se na njega, skrivajući se iza njega, a još više napadajući ga, mnogi izgradili svoje karijere, znanstvene i poslovne, kod kuće i vani, mnogi su na račun njega izgradili svoja poslovna carstva, zgrnuli golemu lovu, varali i krali državu, pokupovali kuće i stanove, obogatili se... Tuđman je bio i ostao glavna meta za sve promašaje, propuste, pogrešne odluke, za njega se sve veže, njega treba pljuvati i napadati, i gdje je bio kriv i gdje nije bio kriv, treba ga omalovažavati, diskriminirati, opanjkavati... Tako je i danas – opanjkavanje kad je to nekome potrebno, a pozitivno pozivanje na njega kad je to opet nekome unosno zbog političkih ciljeva iza kojih se uvijek kriju materijalni interesi i moć. Ivo Josipović pokazao je to na najbolji način i zato je, između ostaloga, izgubio izbore.

Doista je zanimljiv taj diktator Tuđman, taj Tuđmanov režim, u kojemu su naklade novina strmoglavo rasle, u kojima se pisalo sve i svašta, u kojima gotovo da nije bilo naslovnice gdje se Tuđmana nije nakaradno prikazivalo... I u tom režimu ni jedne novine nisu zabranjene, nitko nije završio u zatvoru, nikome nije pala vlas s glave... Upravo suprotno, svi takvi itekako su zaradili na tome, upravo zahvaljujući takvom režimu! Eto, to je ta nakaradna hrvatska svakidašnjica! Posebno je nakaradno kad su mnogi Tuđmana napadali skrivajući se iza akademskih statusa i titula, uvijali sve u neke znanstvene celofane kako bi to izgledalo ozbiljno i argumentirano, a zapravo je sve skupa najčešće bilo jadno i bijedno! Jer Tuđmana nisu politički, ideološki mogli smisliti posebice oni koji nikako nisu prežalili svoju dragu Jugoslaviju! Nije upitno kritizirati ili ne, jer Tuđman nije bio svetac, kao ni itko drugi, ali jedno je nepristranost i argumentiranost, a drugo su manipulacija i izmišljotine.

Sličan se obrazac ponavlja i s Kolindom Grabar-Kitarović. Zanimljivo je pratiti jedne te iste ljude koji su pljeskali Josipoviću kad je osvojio prvi mandat i kad se pisalo i govorilo da je s njime Hrvatska dobila lidera u regiji, da ćemo konačno doživjeti pravednost, pravdu, da imamo europsku Hrvatsku... Izbori su pokazali da je sve to bila samo velika varka, velika zabluda, i da Josipović ništa od toga nije bio. Ali svejedno mu se kroz prste sve gleda, i jako se pazilo na to kako će mu se što pripisati, vagala se svaka riječ na koju je on jako osjetljiv. Novoizabrana predsjednica još nije ni preuzela dužnost, a već se na sve načine pokušava degradirati. Nije bilo dovoljno to što je u kampanji bilo itekakvog seksizma na njezin račun od Josipovića i njegovih, nije bilo dovoljno da u njezinu zaštitu nisu stali mnogi takozvani borci za ljudska prava i ravnopravnost spolova, nego je se pokušava prikazati maloumnom, neinteligentnom, ženom koja ne barata političkim pojmovima, pa se ide tako daleko da se čak upozorava kako je ona opasnost za Hrvatsku i regiju jer građane zamjenjuje Hrvatima!

Nevjerojatna je ta nesnošljivost kad ne prođe vaš kandidat, a vi biste to htjeli upakirati kroz znanstvenu titulu. Hrvatska je doista bolesna na svim razinama – politički, ekonomski, sociološki... Slučajno ili ne, Narodne novine upravo se pripremaju za novi pothvat – vrhunski peteroslojni toaletni papir. Nema što, država nam izravno poručuje u kakvom smo stanju svi zajedno!