Nije bilo lako donijeti odluku i otići iz Varteksa gdje sam praktično proveo veći dio svog radnog vijeka i obavljao važne menadžerske poslove. Ipak odlučio sam prihvatiti ponudu predsjednika Uprave talijanskog koncerna Calzedonia i otišao sam u Veronu. Sada sam član Uprave i direktor Calzedonije za istočnu Europu. No Varteks će mi uvijek ostati pri srcu, kao prva ljubav - priča mr. Dubravko Hoić, varaždinski menadžer, koji nastavlja svoju uspješnu poslovnu karijeru u svjetskom biznisu. Sjedimo u dnevnoj sobi njegove lijepe novosagrađne kuće u Varaždinu, koja odiše talijanskim štihom, prepoznatljivim talijanskim arhitektonskim i dizajnerskim stilom. To zapravo i ne čudi jer mr. Hoić je nekoliko godina prije odlaska u Veronu, proveo na radu u Italiji kao direktor Varteksove tvrtke u Firenci.
Ribe i vrganji na razne načine
- Jedan od presudnih razloga zašto sam otišao iz Varteksa u Calzedoniju jesu i moje znanstvene preokupacije i bavljenje marketingom. Pripremam doktorsku disertaciju o temi vrijednost tržišne marke, koju ću braniti na Ekonomkom fakultetu u Zagrebu gdje sam i magistrirao. Raduje me što imam prilike u praksi provjeriti neke od svojih znanstvenih teza i zapažanja, jer Calzedonia raspolaže velikim kapitalom te znatan novac ulaže u marketing, što u hrvatskim tvrtkama ipak nije slučaj. Bez stručnog usavršavnja danas u svjetskom biznisu koji je nemilosrdan ne možeš opstati - napominje mr. Hoić i pokazuje nam, na naše iznenađenje, jednu od brojnih knjiga o gastronomiji i kulinarstvu.
- Nemojte se tome čuditi. Volim kuhati, i kad god nađem vremena, pripremim neko jelo. Pretplaćen sam na sve vodeće svjetske kulinarske časopise. Zbog prirode svog posla mnogo sam putovao i imao prilike kušati različita jela. Izuzetno cijenim kvalitetne kuhare, a neskrivena mi je želja otvoriti u doglednoj budućnosti restoran .
Što najviše volim jesti? Riblje specijalitete, koje i sam volim kuhati, vrganje pripremljene na sve načine, volim i domaća jela poput sarme i dakako slastice.
Dubravko Hoić je zbog prirode svog posla često na službenim putovanjima. Uglavnom putuje službenim vozilom volvo V70. Toj marki vozila vjeran je, kaže, već godinama. To je siguran i kvalitetan automobil i jeftiniji od sličnih u klasi. Godišnje samo u vozilu prevali više od 100 000 kilometara. U posljednje vrijeme često leti i zrakoplovom jer je Calzedonia suvlasnik manje zrakoplovne kompanije.
- Inače - pohvalio nam se Hoić - savjestan sam vozač i nisam imao prometnih nesreća. Nikad primjerice ne telefoniram u vozilu držeći mobitel u rukama. Uvijek vozim s upaljenim svjetlima.
Zbog poslovnih i znanstvenih obveza nemam mnogo slobodnog vremena. Ipak ono malo što ga imam nastojim što bolje iskoristiti i provesti ga u krugu obitelji.
U veljači Hoićima stiže prinova
Dubravko Hoić otac je troje djece: Igora (18), Lee (11) i Domagoja (2). Bude li sve kako je planirano, u veljači iduće godine obitelj Hoić dobit će još jednog člana. Nestašni će dvogodišnji Domagoj tako dobiti nekog za igru svoje dobi pa će biti i manje ozljeda poput one koja mu de dogodila pred dolazak novinara i zbog koje ga je čak otac vodio na kirurgiju u varaždinsku bolnicu gdje je dječak dobio nekoliko šavova na glavi.
Razgovor smo nastavili o sportu jer je Dubravko svestrani sportaš. Još kao učenik varaždinske gimnazije i student na FOI bio je instruktor skijanja. Kad god nađe vremena, bavi se jahanjem, golfom, rolanjem... U Rovenskoj u Velom Lošinju gdje Hoićevi imaju kuću za odmor često s prijateljima i suprugom Dubravkom ode roniti.
Malo je poznato da je ovaj 46-godišnji varaždinski menadžer i zaljubljenik u slikarstvo te da i sam slika. Pokazao nam je ulje na staklu, sliku koju je naslikao još 1976. godine i koju i danas brižno čuva. Sad više voli slikati akvarele.
Priču smo vratili na poslovne teme. Na naš upit tko mu je uzor u biznisu, rekao je kao iz topa: - Moj pokojni otac, koji je bio direktor trgovačkog poduzeća Centropromet. No upoznao sam mnoge poznate poslovne ljude poput Domenica Del Sollea, predsjednika Uprave Guccija, odvjetnika Lucu De Montezemolla, predsjednika Uprave Ferrarija i druge. Svi su oni jednostavni i pristupačni ljudi. S mnogima iz poslovnog svijeta dobar sam prijatelj.
Pitamo mr. Hoića kako je živjeti u Italiji, dok njegov najmlađi sin pažljivo promatra što će reći tata.
- Volim Italiju, ali ne više od Hrvatske i Varaždina. Kad sam kao direktor Varteksove tvrtke u Stockholmu, gdje sam radio tri godine, nastavio raditi kao direktor Varteksove tvrtke u Firenci, bio je to tada za mene šok. Iz Švedske gdje je sve u savršenom redu, gdje se poštuje prometna kultura i mirno živi, stigao sam u Firencu gdje malo tko poštuje prednost i prometne znakove, gdje je malo tolerancije pred šalterima u bankama... Riječju, stigao sam u drugačiji svijet od skandinavskog i trebalo mi je tri mjeseca da se prilagodim talijanskom načinu života. Sada me više ništa ne može iznenaditi.
Varaždin je idealno mjesto za lijep život
Menadžer mora uvijek biti dobro odjeven, a Dubravku Hoiću to ne pada teško: voli odijela Hilton i Calvin Klain, kravate Feragamo, cipele talijanskih proizvođača poput Rosettija. Ovih dana putuje u Bugarsku i Rumunjsku gdje talijanski koncern otvara nove proizvodne pogone. Pod njegovim nadzorom u tijeku je i izgradnja nove tvornice čarapa Calzedonije u Čakovcu, proširenje proizvodnih pogona Com-Proma u općini Petrijanec... Poslovnih je obveza doista napretek, ali unatoč svemu još nađe vremena i za sudjelovanje u aktivnostima Rotary kluba Varaždin, Vijeću za međunarodnu suradnju i Znanstvenom vijeću grada Varaždina čiji je član. Otišao je raditi u svijet, ali veza s Varaždinom nije ostala samo na riječima. To zapravo i ne čudi jer za njega je Varaždin oduvijek bio idealno mjesto za lijep život.
Piše Željko Pavlek