Dabrovi su se nakon 150 godina vratili na područje dravskih rukavaca. Dočekalo ih je obilje hrane i sigurnost jer na sjeverozapadu Hrvatske nemaju prirodnih neprijatelja poput vukova i medvjeda. Ti najveći europski glodavci koji mogu natući i do 30 kilograma težine, za vrijeme vegetacije bilja grickaju zelenilo, a zimi se bacaju na koru drveća koje ruše grickajući ih sa četiri oštra zuba sjekutića. I da, ponekad znaju skoknuti i do najbližnih oranica i poljoprivrednicima pojesti kukuruz. To bi ih moglo doći glave.
- Imamo informacije da su se neki mještani Donje Dubrave žalili da im dabrovi jedu usjeve i ulaze u voćnjake. Jednom su pojeli i kukuruz. Dabrovi su zaštićene životinje i ne smiju se loviti - upozorava gimnazijalac Luka Mesarić, učenik prvog razreda Srednje škole Prelog, koji će dabrove zapamtiti po tome što su mu donijeli prvo mjesto na državnom natjecanju mladih biologa i izravan upis na bilo koji fakultet. Uz pomoć mentora Miše Rašana, izradio je projekt “Europski dabar (Castor fiber L.) - povratnik u naše eko sustave”. Tjedni istraživanja donijeli su zanimljiva saznanja. Nakon što je nestao prije 150 godina, dabar je vraćen sredinom 90-ih godina zahvaljujući stručnjacima sa Šumarskog fakulteta. Točno 29 jedinki iz Bavarske pušteno je vode kod Legrada u Koprivničko-križevačkoj županiji, odakle su se proširili po rukavcima. Luka i njegov mentor odlučili su pronaći staništa, izmjeriti visine grizotine i opseg stabla ispod nje, procijeniti starost grizotine, odrediti vrstu drveta i udaljenost dabrovih aktivnosti od obale. - Pronašli smo tri nastambe i utvrdili da je među izgriženim stablima najviše crne johe, a slijede obična vrba, bijeli jasen, topola, svib i brijest. Vole više mekanije vrste drveća. Visina grizotina, kojih je bilo više od tisuću, nalazi se na 30 do 40 centimetara visine - iznosi Luka neke od rezultata istraživanja. Lukin istraživački rad bio je najbolji među 50 prijavljenih iz cijele Hrvatske. Želja mu je, kaže, upisati se na studij biotehnologije ili agronomije. U slobodno vrijeme trenira karate i svira tamburicu bugariju. Dabrovi su, veli, zanimljive životinje i bila bi velika nepravda da opet nestanu, pa on i njegov mentor pozivaju poljoprivrednike koji su pretrpjeli štete da im se jave, pa da im daju savjete što učiniti. - Navodno postoji mogućnost sufinanciranja postavljanja električnih ograda, tzv. električnih pastira koji bi odvraćali dabrove od odlaska na oranice. Dovoljno je ograditi zemljište žičanom ogradom - kaže M. Rašan. Dabrovi znaju otići do pedesetak metara od vode.
ako ćemo ograđivati svaku parcelu radi ovih novodovedenih životinja, onda ćemo daleko dogurati. javit će se lovci, kojima smetaju ograde, kao i njihovoj omiljenoj poslastici divljači, raznim srnama, jelenima... ne kužim otkud nekome pravo da nazad uvodi životinju koja tu više nije autohtona? shvaćam da je riječ o \'projektima\' gdje je lako uzeti paru, ali ljudi moji, ja koji volim životinje, da mi ovakav krmak dođe, i počne raditi štetu, bilo da mi uništava johu, bilo nešto na polju, njega bi noć pojela, bez puno priče.. ako smo ovako krenuli, hoćemo li napučiti našu okudnu zemlju govedima ,pa nek lutaju po livadam i oranicama? zašto ne bi vratili vuka, medvjeda? mislim, ajmo sve što smo nekad istrijebili vratiti. ali onda idemo se i mi vratiti otkud smo došli! bijela i crvena hrvatsko, eto tvoje djece nazad kod tebe! :)