Nakon jučerašnje burne rasprave u Saboru o Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji, u medije je poslana reakcija Bojane Kučić koju donosimo u cijelosti.
HBK, VIGILARE, HDZ, HDSSB... svima koji su protiv medicinski potpomognute oplodnje, svima koji misle da imaju pravo zbog vlastitog svjetonazora temeljenog na iskrivljenim činjenicama drugima određivati budućnost:
Mislite li da živimo slobodarski život punim plućima i da dijete želimo iz objesti, kao kakav asesoar? Život MPO pacijenata je sve prije nego ovo - to je potpuna podređenost ritma života jednom cilju: neodlazak na putovanje-izlet-vjenčanje-rođendan, jer se ne može zbog termina postupka. Jer se godišnji odmor mora potrošiti
umjesto bolovanja. Jer se nema novaca, potrošilo ih se na postupak. Sužavanje društvenog života jer većina prijatelja i rođaka ima djecu, a time i druge interese.
Mislite li da nas veseli gubitak spontanosti u intimnom životu? Jednom kad se upadne u žrvanj MPO ne ostaje mnogo prostora za spontanost ni u čemu, pa tako ni u tom segmentu života. Dani se ne mjere prema gregorijanskom, nego prema menstrualnom kalendaru. Nije se jedan brak raspao jer nije izdržao taj pritisak. Jer se jedna polovina para mogla pomiriti sa sudbinom, a druga nije. Jer je jedna polovina ostala zatočena u svom čemeru, a druga se nakon dugo vremena poželjela vratiti sebi i svom starom životu. Jer je jedna polovina izvjesila bijelu zastavu, a druga nije.
Mislite li da nas zabavlja davanje "muškog doprinosa" po bolničkim zahodima? Velik je broj postupaka koji su propali zbog ove vrste pritiska. Tu nema popravnog - mora biti taj čas ili ne mora biti. I, kad smo kod zahoda: Mislite li da nas ne smeta ubadanje injekcija u trbuh po zahodima? Terapija se uvijek daje u isto vrijeme, a ne može se uvijek u isto vrijeme biti kući. Nije zabavno kad ti lupaju na vrata i gase svjetlo, a tebi se posljednja ampula lijeka izlijeva na pod.
Mislite li da ne strahujemo za kruh naš svagdašnji? Kada krijemo nadređenima da ne dobijemo otkaz. Ili kada ne, ali trčimo s pregleda na posao sa zakašnjenjem od par sati. Kad čujemo iza leđa "na nju se ionako ne može računati, to njeno oplođivanje..." Kad zbog toga ispadneš iz igre za unapređenje ili povišicu.
Mislite li da se ne bojimo nerazumijevanja i osude okoline? Pitajte malo vjernike koji su u MPO kako se osjećaju uz vašu goebbelsovsku propagandu. Kad potraže utjehu u crkvi, a svećenik ih na kraju mise uputi da potpišu peticiju "za život".
Mislite li da ne čujemo savjete? Hrpu njih, svakodnevno. Mjerite temperaturu, kupite Maybe baby. Opustite se, idite na godišnji. Sve je to u glavi. Jeste li probali čaj travara iz Teslića. SVE SMO PROBALI.
I pitanje svih pitanja: a zašto ne posvojite, domovi su puni djece? I ako potpuno zanemarimo biološki impuls, da, u domovima ima djece - nažalost neposvojive. Šansa za posvojenje djeteta u Hrvatskoj danas je manja od šanse da ćete ga dobiti kroz MPO. Unatoč tome, velik dio MPO populacije paralelno pokušava i s posvajanjem.
Mislite li da ne strahujemo od dugih lista čekanja, odgađanja postupka zbog i najmanje zdravstvene komplikacije, nuspojava lijekova, razapinjuće boli na stolu za punkciju, nedobivanja spolne stanice, neoplođivanja jajne stanice, prestanka razvoja embrija, opasnosti od rizične višeplodne trudnoće, negativnog testa, neoživljavanja ploda, spontanog pobačaja...
A što mislite, koji je naš najveći strah od svih? Strah od toga da ćemo jednom biti tužna osamljena dva starčića koje nema tko obići. I to ako budemo imali sreće da približno jednako dugo poživimo.
Na kraju, mislite li i dalje da smo mi ljudi koji žrtvuju desetero nerođene djece za jedno rođeno? Pitajte roditelje dvoje djece koja ovih dana idu po svoje zamrznute
embrije, jer ih ne mogu ostaviti.
MISLITE LI, UOPĆE?
Ja i moja kćer Vam ovim putem želimo sve najbolje zbog izrečenog i napisanog! Nadam se da oni koji su jučer bili tako glasno i jasno protiv imati barem nekog u obitelji kome će morati zabraniti pomognutu oplodnju, a potom i objasniti zašto! . Trinajstica! Pa prvo valjda imamo pravo pokušati imati vlastito dijete, pa tek onda kad stvarno nema nade pokušati sa tuđim djetetom (a to onemogučavaju jadne jedinke po socijalnim službama).