Najveći suverenisti među kandidatima su Milanović zbog svog karaktera, a Škoro zbog svog programa

Kampanja za svibanjske euroizbore u prvi je plan izbacila ideju suverenizma, a kako vrijeme odmiče sve je jasnije da je riječ o pojmu koji bi mogao dominirati i u predsjedničkoj izbornoj utrci koja nam predstoji krajem godine.

Suverenizam kao jednu od okosnica svog izbornog programa prvi je jasno istaknuo Miroslav Škoro, no izgleda da on ovoga puta nije rezerviran samo za kandidate s desne strane političkog spektra. Kao „lijevog suverenista“ mnogi su prepoznali Zorana Milanovića, a analitičari s kojima smo o tome razgovarali suglasni su da takva ocjena nije neutemeljena, prije svega zbog onoga što je Milanović svojedobno radio na poziciji hrvatskog premijera. U tom se kontekstu spominju njegovi konflikti s Njemačkom, Srbijom i Mađarskom, konfrontacija s bankama, odbijanje da u Banskim dvorima osobno primi niže rangirane europske birokrate itd. Žarko Puhovski tako smatra da je Milanović, pomalo paradoksalno, u svom radu pokazao najviše odlika suverenista, ne zato što bi bio hrvatski nacionalist, nego zbog svojih karakternih svojstava.

– Milanović je prznica i kao takav je na premijerskoj funkciji, hoćeš-nećeš, bio suverenist. On se svađao sa svima, ne toliko zato što je hrvatski nacionalist, koliko iz želje da kao premijer sebe i svoju vladu, pa onda i svoju državu, dovede u poziciju da bude u pravu. I tu je učinio mnogo više nego bilo tko od HDZ-ovih političara – kaže Puhovski. Naglašava, međutim, kako ništa od toga Milanović zasad ne navodi u svom predsjedničkom programu, jer programa još uvijek i nema, „budući da smatra da je njegov karakter dovoljan program“. Iako je suglasan da je predsjedničkim kandidatima možda prerano izići s cjelovitim izbornim programom, s obzirom na to da je do formalne predsjedničke kampanje još nekoliko mjeseci, Puhovski ističe da otvaranje karata odmah po objavi kandidature nije nimalo naštetilo Miroslavu Škori.

Da u Milanovićevoj politici ima suverenističkih elemenata, suglasan je i sociolog Slaven Letica, koji u bivšem premijeru vidi i hrvatskog nacionalista.

– Kod njega se tu i tamo daju primijetiti domoljubni i nacionalistički momenti, koji su vjerojatno posljedica utjecaja društva, jer on se dosta druži s Kotromanovićem i Gotovinom – uvjeren je Letica. Na pitanje može li se Milanovićev suverenizam okarakterizirati kao nacionalistički, odnosno etnički s obzirom na njegovu ideološku poziciju, Letica uzvraća da ne postoji “predsjednički suverenizam”.

Zamjena gospodara

– Suverenitet neke države vrlo je mjerljiva kategorija. Kada bismo ovog časa otišli u Zavod za statistiku ili Eurostat, mogli bismo izmjeriti koliko je Hrvatska suverena na području bankarstva, monetarne politike, trgovine, vanjske i sigurnosne politike... U formalnom smislu, mi smo prenijeli dobar dio suvereniteta na Europsku uniju i sada imamo fenomen hibridnog suvereniteta - hrvatski državni suverenitet i jedan dio suvereniteta koji možemo koristiti u okviru EU – objašnjava Letica. Pitanje je, međutim, koliko se suverenističkom može nazvati zadnja Milanovićeva reakcija na odbijanje premijera Plenkovića da podrži imenovanje Fransa Timmermansa na čelo Europske komisije. Iako je premijeru poručio da bi trebao više gledati na interese Hrvatske, nego na interese europskih pučana, Milanović je kazao i kako bi odbijanje Timmermansa Hrvatsku moglo posvađati s najsnažnijim europskim državama. A izbjegavanje svađe s „velikima“ po svaku cijenu daleko je od suverenističkih poteza koje je Milanović pokazivao kao premijer. Slaven Letica u njegovoj reakciji ne vidi, međutim, ništa sporno.

– Milanovićeva stranka pripada europskim socijalistima i logično je da se on zauzimao za socijalističkog kandidata, kao što je logično i to što se Plenković zauzimao za interese pučana – komentira Letica i dodaje da, za razliku od Milanovića kojeg naziva lijevim suverenistom, za Plenkovića teško uopće može reći da je suverenist.

– On je više eurokrat, ja takve ljude nazivam europskim janjičarima. Oni postoje u svim europskim zemljama i više drže do europskih karijera, iz posve pragmatičnih razloga. Plaća predsjednika Europske komisije dvostruko je veća od plaće britanske premijerke, a 10 puta veća od plaće hrvatskog premijera – kaže Letica.

I politolog Anđelko Milardović Milanovića smatra suverenistom.

– Netko bi mogao pomisliti da je on u raspravi o suverenizmu višak, ali on je veći suverenist od mnogih koji se tako nastoje prikazati. No iz te se priče ne može eliminirati nijednog od predsjedničkih kandidata koji, svatko iz svog diskursa, barem deklarativno, zastupaju suverenističku poziciju. Milanovićev suverenistički diskurs pritom je nešto drugačiji od onog koji zastupaju Škoro i Kolinda Grabar-Kitarović. Milanovićev suverenizam nije etnički, već više političko-državnički obojen. Milanović njime zastupa građane, a ne narod – smatra Milardović.

Da je njezina politika suverenistička, često je isticala i aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Ona se svojedobno čak i požalila da je pod „medijskim mobingom“ onih kojima smeta njezina suverenistička politika. Kada se razmišlja o elementima koji bi politiku aktualne predsjednice činili suverenističkom, nameće se njezin angažman u okviru Inicijative triju mora, gdje je, za razliku od izrazito proeuropski orijentiranog premijera, pokazala snažan otklon od Bruxellesa. Naši su analitičari, međutim, skeptični prema ocjeni da je riječ o istinski suverenističkoj politici.

– Inicijativa triju mora jest odmak od Bruxellesa, ali predsjednica je u tome bila tek poslušni đak washingtonskih političkih upravljača, koji su htjeli oslabiti Njemačku i Rusiju jednim potezom. Suverenizam koji znači pobunu protiv Berlina dok vam Washington šapće u uho nije suverenizam. To jednostavno znači da ste jednog gospodara zamijenili drugim – tumači Puhovski. Uvjeren je da bi odnos aktualne predsjednice sa SAD-om Hrvatskoj mogao stvoriti problem u trenutku kada je EU na rubu odluke je li Trump njezin prijatelj ili nije.

– S druge strane, ona je prema susjedima nastupala kombinirajući čvrste riječi i meko ponašanje. Iako je u više navrata govorila da se smatra suverenistički nastrojenom i, izuzmemo li Milanovića, imala najviše izgleda to pokazati, u tom pogledu nije napravila ništa, osim što je navijala za hrvatsku nogometnu reprezentaciju – oštar je Puhovski. Slaven Letica podsjeća, pak, da je Grabar-Kitarović prošle izbore dobila na „predsuverenizmu“, odnosno na suverenizmu tadašnjeg HDZ-a.

– Bio je to suverenizam HDZ-a koji su vodili Tomislav Karamarko i Milijan Brkić, tu je bio i Stier i još neki ljudi. Međutim, sada je ona kandidatkinja Andreja Plenkovića i novog HDZ-a i u tom smislu napravila je potpuni „makeover“. Promijenila je sve - ideologiju, politiku, frizuru, način odijevanja, retoriku itd. Za takav tip ljudi Matoš bi rekao da su to ljudi bez dubokih znanja i stabilnih uvjerenja. Oni mogu biti danas jedno, sutra drugo. No ovo ne govorim kao kritiku. To u politici može biti korisno jer su oni koji se ne mogu prilagoditi osuđeni na poraz. Da je ostala na pozicijama HDZ-a Tomislava Karamarka, Kolinda Grabar-Kitarović sada ne bi dobila potvrdu HDZ-a Andreja Plenkovića – kaže Letica.

Miroslava Škoru, s druge strane, naziva nespornim suverenistom.

Želi biti vođa

– U prvom programskom okviru koji je ponudio Škoro ima nekoliko modernih suverenističkih odredbi. Prva je da EU nije savezna država, nego savez država, drugi element je to što on želi modernizirati vojsku i sustav nacionalne sigurnosti, a treći element suverenizma su povećane ovlasti predsjednika države. Na kraju je čak rekao da bi raspisao referendum o isključivom gospodarskom pojasu, euru i promjenama izbornog zakona. To su sve suverenistička stajališta, na tragu onoga što je danas “in” u SAD-u, Poljskoj, Mađarskoj pa čak i u Francuskoj – govori Letica.

Da Škoro zasad najbolje stoji po pitanju programa, smatra i Puhovski, koji zaključuje:

– Po dosadašnjem iskustvu, najveći suverenist među predsjedničkim kandidatima je Zoran Milanović, a po programu Miroslav Škoro.

Kad je riječ o Mislavu Kolakušiću, Puhovski napominje da je on uistinu jasno dao do znanja da želi biti autoritarni vođa, a iz Bruxellesa nam je, kaže, poručio da osluškuje marifetluke briselskih birokrata, što su također suverenističke poruke. Letica, pak, smatra da kod Kolakušića ne treba tražiti doktrinarnu ideološku konzistentnost, budući da je riječ o antisistemskom kandidatu, kandidatu gnjevne skupine ljudi koja je u Hrvatskoj uvijek imala od 10 do 15-ak posto.

Na pitanje koliko će suverenističke ideje uopće biti važne biračima do predsjedničkih izbora, Puhovski odgovara da je to biračima u ovom trenutku svakako važno, a hoće li se taj smjer održati do izbora ovisit će, smatra, o potencijalnim novim poremećajima u svijetu. Iako se izbori u pravilu ne dobivaju na vanjskopolitičkim pitanjima, Puhovski kaže da je ovdje više riječ o otporu Bruxellesu, koji otvara prostor za one koji se žele dokazati “psujući eurobirokrate”. Pritom je uvjeren da vrijeme koje je preostalo do parlamentarnih izbora i Kolindi Grabar-Kitarović i Zoranu Milanoviću ipak ostavlja mogućnost da se u odnosu prema Bruxellesu donekle odmaknu od stranaka čiji su kandidati.

Nitko iz istočne Europe

Milardović, pak, ističe, da je nužno problematizirati samu političku ideju suverenizma u globaliziranom svijetu 21. stoljeća. Toj se ideji suprotstavlja politička realnost u kojoj se u prostoru nacionalnih država pojavljuju globalni igrači s političkim agendama suprotnima od onih što ih imaju stranke, parlamenti i nacionalne države.

– Suverenizam je zapravo politička reakcija na ideju globalizma. On brani nacionalni topos od globalizacije i dekonstrukcije nacionalne države u trenutku kada je svaka nacionalna država okovana dominacijom globalnih igrača – tumači Milardović. Uvjeren je da pritisak migranata jača ideju suverenizma i zaštite nacionalnog teritorija te da je rezultat već vidljiv u podjeli Europe na „kozmopolitsku“ i „bunkersku“. Milardović smatra da će to što na visoke europske funkcije ni ovoga puta nije došao nitko iz istočne Europe dodatno ojačati ideju suverenizma i njegovu važnost na predstojećim izborima.