O Vladimiru Zagorcu, kao, svi sve znaju. Pa toliko je tekstova. Lansirano je sto priča. Važan je, jer ako jedan predsjednik države – Stjepan Mesić – troši toliko vremena na golemu količinu izjava o tom Zagorcu, mora biti važan.
Stotine priča, koliko pravih, koliko “kvarnih” i krivih? Poput one zbog koje Mesića čeka tužba jer je izjavio da je Zagorec izvanbračni sin F. Tuđmana!? Naprotiv, o Vladimiru Zagorcu zna se jako malo.
A ne zna – puno više. Premalo za čovjeka kojega obilježavaju kao najvećeg tata u povijesti Hrvata. Zagorec kao da nema mnogo prijatelja, jer rijetko će se naći netko tko bi rekao suprotnu istinu. Ili, pak tu drugu istinu, zapravo, i ne želimo čuti. Ako narodu uzmeš i Zagorca, tu jedinu “krupnu ribu”, što će nam ostati!?
Zagorec, sigurno je, rođen je prije 45 godina u Zagrebu. Velikogoričanin, geodet, trgovac lovačkim oružjem. Nije, kako to svi popularno kažu, “počeo kao vozač Čermaka”, nego kao savjetnik u Tuđmanovu uredu. Pa je, kada je već postao pomoćnik ministra obrane, nekoliko puta povezao ministra gospodarstva Čermaka na zajednički sastanak. I tako ostao “vozač”.
Od 1992., pa do kraja rata i do 2000. pokazao je talent za nabavu najvrednijeg – oružja. Zagi presudno utječe na dopremu desetaka tisuća tona oružja. Najviše ruskog podrijetla, ali se išlo i u Argentinu, Izrael, Cipar... Tijekom intervjua u Beču, u prostoriji u kojoj je tajno snimao Mesićeva emisara Perkovića juniora, tu temu, kako smo zapravo uspijevali proći blokade i embargo – tek je bio “zagrebao”.
Poslije mi je rekao i konkretnije kako smo vadili zaplijenjeni brod iz Barija... Zagorca nije zabavljalo što ga je Mesić posprdno nazivao “najodlikovanijim”. Smatrao je da je zaslužio svaki ordena. Imao je 6 lažnih putovnica, nosio glavu u torbi dok je na crnom tržištu kupovao zabranjenu robu. Njegovi prijatelji sada će reći da se počeo bogatiti tek kada je krenuo u privatni biznis, nakon velike smjene 2000., i otišao raditi u Austriju. Meni je priznao da ga je krenulo zato što je aktivirao stare i, očito, jake kontakte, još iz biznisa s oružjem.
To mu je otvaralo vrata banaka i dobrih kredita. Da ima dobre veze, vidjelo se kada su hrvatskom državnom vrhu i Mesiću stigla pisma podrške Zagorcu, koja su potpisali najjači Putinovi šefovi nacionalne sigurnosti i Dume. Mesić je to plasirao kao prijetnju “međunarodne mafije”. No, brzo se povukao kad su mediji objavili o kome je riječ.
Što sada? Kaže Hodak da Zagi osjeća – olakšanje. Je li zato što je nevin ili zato što zna da će dobro trgovati sjećanjem i arhivima? I zašto se sada javio stari Manolić i rekao da Zagorec ništa nije mogao raditi bez nadzora s vrha. I da u švercu vrijede druga pravila. Zar se ne ljuti više na Zagija što se nije odazvao pozivu na puč protiv Tuđmana '93., nego je i Mesića i Manolića bio prijavio predsjedniku? Dakle, što uistinu znamo o Zagorcu?