ZLOČINCI (5) Šest puta odgađao pljačku jer plan nije bio savršen

Udžbenici kriminalistike kažu da ne postoji savršen zločin. No jedan takav umalo je počinjen u Bostonu 17. siječnja 1950. godine kada je orobljen trezor Brinks banke. Bila je riječ o smionoj i elegantnoj pljački, u kojoj nitko nije ozlijeđen, a kojoj je otuđeno 2,7 milijuna dolara. Iza lopova nije ostao gotovo nikakav trag pa su mediji pljačku proglasili pljačkom stoljeća.

Kriminalni veleum koji je iza svega stajao zvao se Anthony Fats Pino, a pljačku je dvije godine toliko minuciozno pripremao da su pripadnici bande čak šest puta odustali od operacije jer plan nije bio doveden do savršenstva. Jezgru Pinove bande sačinjavalo je osam osoba, među kojima su bili Joseph O’Keefe, Joseph McGinnis i Stanley Gusciora.

Pino je planiranje prepada na tek sagrađeno zdanje Brinksa u Bostonu počeo godinu dana prije samog upada u banku i to u vrijeme dok je s američkom administracijom vodio bitku oko svoje deportacije u Italiju. Rođen je 1907. godine u Italiji, a u SAD je došao kao dječak te je uskoro počeo sa svojom kriminalnom karijerom specijaliziravši se za provale.

Prvi put u zatvoru je završio 1928. godine zbog seksualnog zlostavljanja maloljetne osobe, a 1941. godine osuđen je zbog provale. Tijekom tog postupka ustanovljeno je da nikada nije postao američki državljanin, pa je pokrenut postupak za njegovu deportaciju. Iz zatvora je pušten 1944., no ostao je pod nadzorom imigracijskih službi. Borio se protiv deportacije navodima da obrazloženje te odluke sadrži i njegov kriminali dosje pa je tražio da mu se osuda za provalu izbriše. Uspio je u tome, pa se 1949. odustalo od njegova izgona iz SAD-a. A tko zna, možda bi povijest američke kriminalne scene izgledala drukčije da su vlasti znale da Pino upravo u tom trenutku planira najveću pljačku u dotadašnjoj povijesti Amerike.

Njegova banda mjesecima je potajice motrila zgradu da bi se upoznala sa svakim detaljem kao što su izgled zgrade, raspored prostorija, ponašanje zaposlenika... Pino i njegovi kompanjoni tako su otkrili da zaposlenici Brinska svake večeri na drugom katu broje novac koji je prikupljen od stranaka tog dana. No problem je bio kako doći do drugog kata jer im je na putu stajalo čak pet zaključanih vrata.

No kriminalni veleum, kakav je Pino bez sumnje bio, dosjetio se rješenju. Njegov je plan bio jednostavan, no iziskivao je beskrajno strpljenje. Naime, članovi bande mjesecima su učestalo ulazili i izlazili iz zgrade motreći zaključana vrata. Kada bi koja od tih vrata ostala otvorena, a po danu ih nitko nije motrio, Pinovi kompanjoni jednostavno bi skinuli ključanicu, odnijeli je povjerljivom ključaru te napravili rezervni ključ!? Sav taj posao bio bi napravljen prije nego što bi itko od zaposlenika primijetio da se nešto čudno događa.

Banditi su tako pribavili svih pet ključeva, a još su samo trebali pričekati trenutak kada će u zgradi biti najviše novca. Taj se trenutak zbio 17. siječnja 1950. godine, kada su Pino i njegovi kompanjoni upali u zgradu odjeveni u uniforme kakve su nosili zaposlenici Brinksa. Imali su mornarička odjela, vozačke kape te na licima maske kakve se nose na Noć vještica.

U zgradu su ušla sedmorica muškaraca, a Pino i vozač čekali su ih pred zgradom. Pljačkaši nisu naišli na nikakav otpor, a na drugom katu zatekli su petoricu iznenađenih zaposlenika koji su brojili novac. Zavezali su ih, te im u usta ugurali krpe da ne mogu vikati. Sve je trajalo pola sata, a nakon uspješne pljačke dogovorili su se da novac neće trošiti najmanje šest godina kako se ne bi razotkrili te su se razbježali u noć stvarajući si alibi.

Policija je na mjesto događaja došla malo nakon pljačke jer se jedan od zaposlenika uspio osloboditi. Nisu našli puno tragova. Jednu vozačku kapu i vezice kojima su uposlenici bili vezani. Policija je tapkala u mraku, a Brinks je ponudio nagradu od 100.000 dolara za korisne informacije koje bi mogle pomoći policiji.

Policija je uskoro bila preplavljena informacijama koje nisu bile od prevelike koristi, a iako su sumnjali tko bi iza svega mogao stajati, nisu to uspjeli dokazati. I onda im se malo posrećilo. O’Keefe je zbog drugog zločina završio u zatvoru, od kud je tražio novčanu pomoć od Pina i ekipe. Nije ju dobio, a nakon što je izašao iz zatvora, zaprijetio je Pinu da će sve ispričati policiji.

Ovaj je naručio njegovu likvidaciju, a iako je na njega pucano iz strojnice, O’Keefe je uspio preživjeti. Tada je odlučio svjedočiti protiv bande pa je FBI 12. siječnja 1950., šest godina nakon pljačke stoljeća, uhitio Pina i ostale.

Osmorica članova bande osuđena je na doživotni zatvor, jedan je umro prije početka suđenja, a od ukradenih 2,7 milijuna dolara policija je pronašla samo 58.000.

>> ZLOČINCI (3) Velika pljačka vlaka: S ukradenim novcem igrali su monopoli