Primanja hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu i neće biti tako visoka kao što se dosad računalo jer je Porezna uprava, u odgovoru na pismeni upit SDP-ovca Tonina Picule, najavila da će im uzimati 40 posto plaće koju zarađuju u Bruxellesu i Strasbourgu i koja im se isplaćuje iz proračuna EU.
Refundiranje troškova
Prosječna plaća europskog zastupnika iznosi 7956 eura, ali iz te plaće svi moraju plaćati porez EU i obvezno osiguranje za slučaj nezgode, nakon čega prosječna plaća iznosi 6200 eura. To i dalje zvuči puno više od oko 2500 eura, koliko u neto iznosu zarađuju hrvatski zastupnici u Saboru. No, iz pisma koje je Porezna uprava poslala Toninu Piculi proizlazi da će hrvatski europarlamentarci plaćati 40 posto poreza u hrvatski proračun.
SDP-ovi europarlamentarci, koji su se po nalogu predsjednika stranke i premijera Zorana Milanovića morali obvezati da će razliku između plaće saborskog zastupnika i plaće europskog zastupnika davati u humanitarne svrhe, također će i na te donacije morati plaćati porez hrvatskoj državi. Porezna uprava objasnila je, naime, Piculi da se, pri darivanju u humanitarne svrhe, ne oporezuje samo onaj dio koji ne premašuje 2 posto primitaka za koje je u prethodnoj godini podnesena godišnja porezna prijava. Sve iznad tih 2 posto se oporezuje, pa makar bilo darovano i za redoviti rad humanitarne zaklade. Kad se sve zbroji i oduzme, hrvatski europarlamentarci neće uopće tako puno zarađivati kako se činilo prije no što je Porezna uprava poslala ovo pismo. Ili će morati primijeniti "kreativno knjigovodstvo" da bi zarađivali više.
Osim plaće, europski parlamentarci imaju pravo i na refundiranje troškova putovanja, dobivaju poseban proračun za troškove ureda, a imaju i proračun za plaće svojih asistenata i savjetnika.
Evo konkretnog primjera svih primanja irske europarlamentarke Mairead McGuinness u 2010. godini: 95.434 eura (bruto) za plaću, 78.084 eura za putovanja, 218.267 eura za plaće suradnika i 50.424 eura za troškove ureda. Ukupno, na godišnjoj razini, 442.209 eura.
Hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu vjerojatno su najbolje plaćeni od svih narodnih zastupnika koje su hrvatske zemlje slale u bilo koji od parlamenata u kojima su sudjelovale tijekom povijesti.
Pismo Porezne uprave pokazuje da će vrlo lako biti i najžešće oporezivani hrvatski zastupnici u povijesti, ali i dalje će biti najbolje plaćeni u povijesti.
Primjeri iz povijesti
Točne podatke o primanjima hrvatskih zastupnika u nadnacionalnim parlamentima kroz protekla stoljeća potražili smo u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. Primjer iz prošlosti, koji bi bio najsličniji izboru hrvatskih zastupnika u Europski parlament, bio je Zastupnički dom Carevinskog vijeća u Beču.
Kako su Dalmacija i Istra nakon Austro-ugarske nagodbe 1867. završile u austrijskom dijelu monarhije, njihovi predstavnici sudjelovali su u radu Carevinskog vijeća, dok su predstavnici banske Hrvatske (uže Hrvatske sa Slavonijom i Srijemom, koji su bili u ugarskom dijelu monarhije) sudjelovali u radu Ugarsko-hrvatskog sabora.
Svi su imali svoje sabore, ali jedni su, dakle, odlazili još i u Beč, a drugi u Budimpeštu, s tom razlikom da su se zastupnici u Carevinskom vijeću od 1873. birali na neposrednim izborima, dok su se zastupnici u Ugarskom saboru birali delegiranjem iz hrvatskog Sabora. A plaće? Nema puno zapisanih podataka o plaćama, ali povjesničar Branko Ostajmer pronašao je podatak da je 1903. godišnja plaća hrvatskog delegata u Ugarskom saboru bila 3200 forinti.
– Politička oporba u banskoj Hrvatskoj vrlo je često hrvatske delegate u Ugarskom saboru optuživala zbog popustljivosti i spočitavala im (pre)veliku plaću koju primaju za svoj (ne)rad. Nazivali su ih "peštanskim štipendistima" – kaže nam dr. sc. Branko Ostajmer s Hrvatskog instituta za povijest.
Nije se, dakle, puno promijenilo jer i danas politički protivnici optužuju one koji idu u Bruxelles i Strasbourg da će biti previše popustljivi i da su predobro plaćeni za premalo rada.
A koliko je zapravo vrijedilo tih 3200 forinti na prijelazu XIX. i XX. stoljeća?
– U to doba je, primjerice, cijena gradilišta u Zagrebu, uz današnji Glavni kolodvor, bila oko 10.000 forinti. Godišnja plaća nižeg upravnog činovnika bila je oko 1000 forinti. Godišnja plaća osječkoga gradonačelnika je od 1884. nadalje iznosila 3000 forinti. A tolika je bila i plaća predsjednika Sabora kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, odnosno hrvatskoga Sabora – objašnjava Ostajmer.
Kao i danas, kad u Europski parlament ulazi 12 hrvatskih zastupnika, a ukupan broj mjesta je 766, tako ni u Beču ni Pešti broj hrvatskih zastupnika nije bio ni približno dominantan. Dalmacija je u razdoblju 1897.-1918. birala 11 zastupnika u Carevinsko vijeće koje je brojilo preko 500 članova. Hrvatska i Slavonija imale su 29 zastupnika u Pešti, priključenjem Vojne krajine to se trebalo povećati na 54, no mađarskom ucjenom dobili su samo 40 zastupnika u domu u kojem je sjedilo ukupno 400 članova. Zanimljivo je da povijesni izvori pokazuju kako su hrvatski zastupnici u Pešti vrlo rijetko sudjelovali u raspravama.
Dnevnica 300 eura
Nisu, naime, dobro vladali mađarskim jezikom, a kad su se 1906. počeli u raspravama koristiti hrvatskim jezikom, naišli su na veliko negodovanje dijela mađarskih zastupnika.
Takva je bila praksa u razdoblju dualizma (1867. 1918.), ali vrijedni povjesničari s Hrvatskog instituta za povijest pronašli su za Večernji list i primjere slične današnjem Europskom parlamentu u još ranijoj hrvatskoj povijesti, u staleškom razdoblju (do 1848.).
– Sudjelovanje zastupnika hrvatsko-slavonskih staleža na Ugarskom saboru mijenjalo se tijekom vremena, a bilo je regulirano tek zakonskim člankom 61 iz 1625. – objašnjava dr. sc. Ivana Horbec.
Poslanicima ili nuncijima nije bila određivana plaća jer sudjelovanje na Ugarskom saboru nije bio stalan posao, ali bile su im određivane dnevnice za pokrivanje troškova puta, smještaja i reprezentacije. – Dnevnice je određivao Hrvatski sabor, a visina dnevnica bila je česta prijeporna tema. Tako su, na primjer, poslanicima na Ugarski sabor 1764. određene dnevnice od šest forinti koje su se plaćale iz javne blagajne.
Kad se to usporedi s, na primjer, plaćom protonotara ili podbana, koja je tada iznosila 400 forinti godišnje, dolazi se do zaključka da je to bio velik iznos, to više što je Sabor trajao i nekoliko mjeseci – objašnjava dr. sc. Horbec.
Točno 249 godina kasnije, dnevnica hrvatskog zastupnika u Europskom parlamentu iznosi 300 eura. Ako je prije četvrt tisućljeća hrvatski zastupnik u Pešti za 66 dana na dnevnicama mogao zaraditi godišnju plaću podbana, danas hrvatski zastupnik u Strasbourgu na dnevnicama za 66 dana zaradi 19.980 eura.
A to je otprilike plaća prvog Hrvata na mjestu europskog povjerenika, samo ne godišnja (kao u slučaju podbana), nego – mjesečna.
>> Hrvatski europarlamentarci stavili saborske mandate u mirovanje
Upravo zato, radi tih besramnih plaća i primanja -ja neću glasovati niti za jednog event. europarlamentarca. Ukupno, na godišnjoj razini, 442.209 eura... a ja sutra doslovno nema za kruh!