Dok je nekoliko stotina ogorčenih Brazilaca prosvjedovalo, u hotelu okruženom sa 1100 policajaca vlada je prodala najveće podmorsko naftno polje na svijetu. Pod morem, 230 kilometara daleko od Rio de Janeira, moglo bi se nalaziti između 8 i 12 milijardi barela nafte.
Brazil, koji dnevno proizvede 2 milijuna barela, od 2020. namjerava udvostručiti proizvodnju na 4,3 milijuna, a sada ima priliku postati jedan od najvećih svjetskih izvoznika. To bi dodatno ubrzalo gospodarski rast zemlje te mnoge izvuklo iz siromaštva.
Oduzimanje budućnosti
Kritičari prodaje tjednima su isticali da naftno bogatstvo mora ostati u rukama Brazila, no vlada je čvrsto odlučila staviti polje Libra na međunarodni natječaj. Iako se očekivala masovna utrka 40-ak kompanija, pristigla je tek jedna ponuda konzorcija sastavljenog od pet tvrtki koji je ponudio minimalnu dopuštenu cijenu. Domaći Petroleo Brasileiro – Petrobras, dobio je na aukciji 40 postotni udio. Francuski Total i anglo-nizozemski Royal Dutch Shell preuzeli su svaki po 20 posto, dok su kineske kompanije China National Petroleum i CNOOC kupile po 10 posto.
Kompanije će brazilskoj vladi davati 41,65 posto proizvedene nafte. Prva ideja bila je da vlada dobiva 70 posto. U odnosu na prijašnje godine Brazil je odustao od davanja koncesija, već s kompanijama potpisuje ugovor o podjeli proizvodnje. U tom modelu vlada više nije vlasnik izvora pa ne dobiva naknadu od poreza i tantijema već ima pravo na prodaju dijela proizvedene nafte. Na natječaju se nisu pojavile velike američke i britanske tvrtke Exxon, Chevron i British Petroleum prisutne u drugim dijelovima te južnoameričke zemlje.
– To je zbog ograničenih geoloških podataka, nedostatka iskustva s vladinim modelom o podjeli proizvodnje te veličine investicije – priopćio je klijentima analitičar Bank of Americe, Frank McGann.
Početkom mjeseca prijavilo se 11 tvrtki koje su platile milijun dolara samo da budu na stolu, no na kraju ih polovica nije sudjelovala. Time je djelomično splasnula euforija nastala prije šest godina kada je otkriveno polje u moru s tzv. depozitima prije soli, nazvanima tako jer se nafta nalazi ispod tankog sloja soli na dnu oceana.
Tadašnji predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva otkriće je nazvao “dobitnom srećkom na lutriji”. Možda je i to razlog zašto je sadašnja predsjednica Dilma Rousseff, umjesto uživo na aukciji, prodaju polja gledala na videozidu u predsjedničkoj rezidenciji u gradu Brazilija. Iako je planirala nazočiti, odustala je jer su je savjetnici upozorili na moguće nerede. Kada su se prosvjednici približili hotelu, policajci poredani u ljudski štit suzavcem i gumenim mecima rastjerivali su ogorčene ljude, pri čemu je šest osoba ozlijeđeno. Iako će Brazil, tvrdi vlada, u idućih 35 godina, na koliko je potpisan ugovor, zaraditi 400 milijardi dolara, prosvjednici se pitaju zašto se prodaje strancima.
Sama Rousseff, predsjednica Radničke stranke lijevog centra, izjavila je 2010. da je privatizacija naftnih polja izvlačenje novca iz zemlje te da ona znači blokiranje ulaganja u obrazovanje, zdravstvo, tehnologiju i okoliš. “To je oduzimanje putovnice za budućnost”, tada je naglasila.
Suzbijanje siromaštva
No tri godine poslije strane kompanije pozvane su jer brazilski Petrobras, uključen u više velikih investicija te zbog djelomičnog subvencioniranja goriva u zemlji, nema dovoljno novca za samostalno razvijanje divovskog nalazišta u dubokom moru, tvrdi vlada. Prijašnja nalazišta uglavnom su se nalazila iznad sloja soli, a procjene govore da bi razvoj polja Libre mogao stajati oko 200 milijardi dolara. Kritičari tvrde da je vlada prodala Libru da bi došla do novca potrebnog za smirivanje prosvjednika diljem zemlje koji traže niže cijene prijevoza, goriva, obrazovanje, zdravstvo...
– Godinu dana uoči predsjedničkih izbora vlada se bori za preživljavanje – kazao je Adriano Pires, direktor Brazilskog instituta za infrastrukturu.
Prosvjednici su uvjereni da je samostalno upravljanje jedini ispravan put, jedini način za suzbijanje siromaštva te uzdizanje Brazila kao političke svjetske sile. Vlada, pak, smatra da je trenutačno sudjelovanje stranih partnera neophodno.