Novi val fašista ne dolazi sa svastikama, kukastim križevima i koncentracijskim logorima, nego s nasmiješenim licima i po mogućnosti vlastitim televizijskim showom. Takvi su fašisti 21. stoljeća i oni će zavladati – najavio je kultni američki autor dokumentarnih filmova Michael Moore nedugo nakon što je u studenom 2016. Donald Trump izabran za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
Štoviše, Moore, koji je u svojim nagrađivanim dokumentarcima kritizirao globalizaciju, velike korporacije, zakone o dozvolama za oružje, rat u Iraku, američki sustav zdravstvenog osiguranja, kapitalizam, kao i predsjednike Billa Clintona i Georgea W. Busha, bio je jedan od rijetkih poznatih i utjecajnih Amerikanaca koji su upozoravali na moguću Trumpovu pobjedu (sam je bio prigrlio senatora Bernieja Sandersa). No, to ga je samo inspiriralo da u novom dokumentarcu “Fahrenheit 11/9” prikaže opasnost od Trumpove pobjede za američku demokraciju jer je Mooreov stav o aktualnom američkom predsjedniku sljedeći: smatra da je iznad zakona, ometa pravdu, obmanjuje američke građane, promovira nasilje i netoleranciju i krši Ustav SAD-a.
Film se zapravo poziva na prijašnji Mooreov dokumentarac “Fahrenheit 9/11”, najuspješniji do sada ako je suditi po zaradi od 200 milijuna dolara, u kojem se redatelj okomio na predsjednika Georgea W. Busha u svjetlu terorističkih napada 11. rujna i njegove politike u iračkom ratu. Novi “Fahrenheit 11/9” u naslovu ima datum kada je Trump dobio izbore, a počinje prikazom okupljene svjetine koja mu kliče tijekom govora u Philadelphiji. Nazivi filmova aludiraju na klasik Raya Bradburyja “Fahrenheit 451”, knjizi o budućoj totalitarnoj državi u kojoj su knjige zabranjene i uništavaju se na lomači: listovi knjiga “najbolje gore” na temperaturi od 451 Fahrenheita (233 Celzijevih stupnjeva), a Moore aludira da je riječ o “temperaturi na kojoj izgara sloboda”.
Zapravo na vrlo duhovit način 64-godišnji redatelj, koji je još prije 15 godina dobio Oscar za najbolji dokumentarac “Bowling for Columbine” aludira da je pjevačica Gwen Stefani indirektno kriva za Trumpovu predsjedničku poziciju. Dotična je, naime, kao mentorica u showu “The Voice” po sezoni zarađivala 12 milijuna dolara na mreži NBC, više nego Trump u vlastitom showu “Pripravnik” na istoj mreži. Da dokaže kako je popularniji od pjevačice, javno se našalio da će se kandidirati za predsjednika države, a gledatelji i mediji su počeli razglabati o toj ideji.
“Trump zbilja nije glup”
– O tome da će se kandidirati za predsjednika Trump govori još od 1989. kada smo se upoznali u showu Roseanne Barr u restoranu Tavern on the Green. Mene je pozvala zbog dokumentarca “Roger & Me”, a Trumpa zbog nove knjige “The Art of Deal” (“Umjetnost pregovaranja”), nismo raspravljali o važnim stvarima i on zbilja nije bio glup tip. Uvjeren sam da Trump zbilja nije htio biti predsjednik: nema luksuznog penthousea u Bijeloj kući, a njegov je grad New York, a ne Washington, s dosta crnih stanovnika. Htio je samo isprovocirati NBC da mu daju veći honorar, a na kraju je njegova zafrkancija postala surova stvarnost. I sami smo si krivi: stvorili smo situaciju u kojoj je bilo dopušteno da “zaglavimo” s Trumpom – kazuje Michael Moore.
U dokumentarcu optužuje demokrate da nisu prigrlili Sandersa, nego su se držali starog establišmenta i njegove predstavnice Hillary Clinton, velik dio posvećen je guverneru Ricku Snyderu iz Michigana, koji je u Mooreovu rodnom gradu Flintu miješao vodu iz čistog jezera Huron sa zagađenom rijekom Flint (zanemarivši pritom sve češća obolijevanja djece), što je zamjerio svom prijatelju Baracku Obamu tijekom čije se kandidature dogodio taj skandal, napao je cijelu Demokratsku stranku zbog mlakosti i raspršenosti, nebrige za građane u zdravstvenom sektoru, zbog problema s imigracijom i nerezanjem troškova za vojsku, podržao je učitelje u “siromašnim državama”, a djelić optimizma ulio je prikazivanjem učenika koji su preživjeli masakr u Parklandu i njihova “Marša za naše živote” u Washingtonu, kao i u novoj demokratskoj zvijezdi, 29-godišnjoj Alexandriji Ocasio-Cortez iz New Yorka. U jednom dijelu dokumentarca prikazuje se uspon Adolfa Hitlera, čijoj su pobjedi također kumovali mediji, aludirajući na autokratsku Trumpovu vladavinu.
– Nisam uspoređivao Trumpa i Hitlera, nego sam htio staviti poantu na fašizam i koliko se razlikuje u moderno doba. Fašisti 21. stoljeća uvjerit će ljude da idu protiv vlastitih interesa – rekao je Moore. Na njega se Trump obrušio tvitom: “Kada nisam skroz u predsjedničkim dužnostima, moram primijetiti da je traljav show Michaela Moorea totalna bomba i da je zatvoren. Tužno.” No istina je da Mooreov komad doživio zakazanih 100 izvedbi i zaradio oko četiri milijuna dolara, pa je redatelj na Twitteru odvratio predsjedniku: ”Sigurno vas moj hit na Broadwayu zbunjuje u vašim predsjedničkim dužnostima: predstava je totalna bomba i nikako se ne zatvara ranije. Nije tužno.”
Možda jedino u čemu se ova dvojica slažu jest kritika prema demokratima, ponajviše bivšim predsjednicima: Moore proziva Clintonove da su se stavili u službu korporacijskih interesa, Obami je zamjerio što nije napravio ništa s trovanjem vode u njegovu Flintu, a političarima u Kongresu, ponajprije Charlesu Schumeru i Nancy Pelosi, predbacuje da nisu djelovali kao jedno.
– Ne želim spasiti, nego pokopati sadašnju Demokratsku stranku i ponovno je oživiti novim ljudima. Oni se zovu partijom ljudi, pa pustite te ljude unutra kada govore o pravoj Americi i o radničkoj klasi; ne vide da su to ljudi crne i smeđe kože, da su to žene i mladi od 35 godina. Laž je da je Trump pobijedio zbog njihovih glasova, oni zarađuju tek 30.000 dolara godišnje, a on je pobijedio zbog sredovječnih ogorčenih bijelaca iz srednje klase. Treba se okrenuti mladima, oni vjeruju u klimatske promjene, oni znaju da svijet kakav su naslijedili nije lagan i oni će glasati za promjene jer im je to jedina nada.
Moore sebe smatra političkim aktivistom više nego demokratom, no ako se baš treba precizno izjasniti, onda je lijevo orijentirani demokrat. Jako osjetljiv na socijalnu nepravdu, još je 2008. prigrlio Baracka Obamu za američkog predsjednika (smatra ga najboljim od svih dosadašnjih).
– Demokracija nije događaj na kojem se povremeno pojavimo ili promatrački sport. Moramo sudjelovati i biti uključeni. Obama nije pobijedio ili izgubio zbog politike, nego zbog onoga koliko smo mi bili uključeni i dali mu podršku – rekao je Moore, koji je tada za Obaminu konkurenticu unutar stranke Hillary Clinton rekao da su mu “njezina djela odvratna”.
Bio je vrlo aktivan u podupiranju prosvjednika pokreta “Occupy Wall Street”, a ta njegova osjetljivost na klasne razlike datira od djetinjstva.
Michael Francis Moore rođen je u Flintu u državi Michigan u radničkoj obitelji: mama je radila kao tajnica, a tata na traci u istoj kompaniji General Motors, baš kao i njihovi roditelji. Njegov ujak LaVerne bio je član sindikata Ujedinjenih radnika autoindustrije i imao je važnu ulogu u štrajku. Moore je u srednjoj školi briljirao u dramskoj sekciji i u debati, bio je vrstan izviđač, no već je na prvoj godini napustio Sveučilište u Michiganu i s 22 godine pokrenuo magazin “Flint Voice” i potom postao urednik u liberalno-političkom časopisu Mothers Jones, od kojeg je, nakon otkaza, neslaganja i tužbe, izvansudskom nagodbom dobio 58.000 dolara, svotu zahvaljujući kojoj je 1989. snimio svoj prvi dokumentarac “Roger & Me”. Roger je Roger B. Smith, bivši direktor i predsjednik General Motorsa, a Moore govori što se dogodilo u Flintu nakon što je ta kompanija zatvorila tvornice i otvorila nove u Meksiku, gdje je radna snaga uveliko jeftinija.
Taj ga dokumentarac uveo u filmski svijet, no osvojio ga je potpuno dokumentarcem “Bowling for Columbine” 2002. o srednjoškolskom masakru iz 1999.: dobio je godišnju nagradu na Filmskom festivalu u Cannesu, francusku nagradu Césare za najbolji strani film i Oscar za najbolji dokumentarac. No njegov govor protiv predsjednika Busha naprasito je prekinut tijekom dodjele. Tek nakon 15 godina potpuno ga je izrekao tijekom dodjele za životno postignuće na svečanosti Critics`Choise Documentary Awards, a priznanje mu je uručio Robert De Niro.
“Objavio nam je rat”
– Petnaest godina poslije nismo samo u ratu nego imamo i predsjednika koji objavljuje rat našoj demokraciji i svima nama. I zato podignite svoj glas jer možda ste baš vi zadnja linija obrane Amerike – nije se suzdržavao ponovno kritizirati Trumpa.
Moore, pak, ne prognozira Trumpovu pobjedu u drugom mandatu, pogotovo ako se poznati i omiljeni prime kandidature, poput Oprah, Michelle Obame, Ellen DeGeneres, Toma Hanksa… Budućnost Amerike vidi i u političarima kao što su Bernie Sanders (za kojeg se nada da bi se mogao ponovno ubaciti u predsjedničku utrku 2020.), njegove štićenice Alexandrije Ocasio-Cortez i Rashide Tlaib, prve muslimanke u Kongresu, jer će oni dati ljudima što žele: jednake plaće za žene, podršku crnim ljudima i manjinama, zaštitu ženskih prava, minimalnu satnicu za pristojan život i zdravstveno osiguranje za sve.
– Nakon Oscara i Fahrenheita 9/11 nisam dobio samo prijetnje smrću nego su me i pokušali ubiti. Dvaput nožem, dvaput palicom, jedan mi je čovjek bacio vrelu kavu u lice posred Starbucksa i naposljetku tip koji je napravio bombu zato da mi raznese kuću, no susjedi su ga prijavili policiji i na vrijeme spriječili. Studio mi je dodijelio devet tjelesnih čuvara koji su me 24 sata pratili, bojao sam se boraviti sam u kući i stalno osvrtao za sobom. Shvatio sam da takav život nema smisla, nisam želio provoditi život, nego ga živjeti i otpustio sam tjelesne čuvare. Sa suprugom sam se razišao 2010. i otad radim samo ono što sam oduvijek želio – priznao je redatelj.
>> Tomislav Krasnec o aferi Donalda Trumpa
O Bože šta se ovo dogodilo sa večernjim...