Ako sudska priča, što traje tri desetljeća, potraje još jedno, od imovine koju trebaju podijeliti nasljednici Josipa Broza Tita ostalo bi onoliko koliko je ostalo od bratstva i jedinstva. Ništa. Baš je vrijeme ono koje guta i zameće sve tragove godinama prikupljanim vrijednim slikama, oružju, sabljama, automobilima... što su iz cijelog svijeta pristizali samo za jednog čovjeka. Nitko više ne zna, odnosno ne želi znati, gdje su završila djela Kokoschke, Goye, Rembrandta, Berbera..., u čijim su privatni zbirkama i državnim podrumima darovi koji bi, da ih se stavilo na jednu hrpu, činili imovinu procijenjenu na 50-60 milijuna dolara. Te imovine i nema na popisu onoga što se treba podijeliti Titovim nasljednicima: supruzi Jovanki, sinu Miši i djeci pokojnog sina Žarka: Josipu, Svetlani, Zlatici i Eduardu.
Prema sudskom spisu, njima je ostalo da podijele značke, tabakere, upaljače, jedan veći križ, plakete, priznanja, kožne torbe, kolonjsku vodu, kozmetiku, pjene za kupanje, zlatne igle za kravate, sitniše, nožiće, peroreze, aparat za brijanje, bakrenu olovku s grafitom, stoljnjake, rolex s posvetom kolektiva Užičke, austrijske dukate... Pod uvjetom da dokažu da se radilo o Titovim osobnim stvarima, a ne onome što je primio kao državnik.
Više o Titovoj ostavštini pročitajte u najutjecajnijem tjedniku Obzor...
Hrvatima nikada.....