Nakon ‘45. izgubili su Indiju i Carstvo je počelo gubiti moć

Britanska kraljevska obitelj jedna je od najstarijih kraljevskih dinastija na svijetu, čiji korijeni sežu u 11. stoljeće. Začetnik obitelji bio je Wilim I. Osvajač, koji se 1066., nakon Bitke kod Hastingsa, kada je pobijedio vojsku anglosaskog vladara Harolda II., proglasio kraljem. Kraljevstvo je u to vrijeme bilo neorganizirano, krunu je nasljeđivao najstariji sin, a redoslijeda nasljeđivanja nije bilo. To je već u prvoj nasljednoj generaciji dovelo do krvoprolića jer je nakon smrti Vilima Osvajača krunu naslijedio njegov sin Wilim II. Za samo nekoliko mjeseci krunu Wilima II., koji je stradao u “nesreći u lovu”, vrlo vjerojatno namještenoj, preuzeo je njegov brat Henrik I. On je pak imao dvadeset šestero djece, no samo dvoje zakonite, pa je još za života propisao da će krunu naslijediti njegova kći Matilda tražeći od svojih vitezova da joj se zakunu na vjernost. Oni su prisegnuli, no gotovo istog trenutka kada je Henrik I. umro, većina ih je pogazila obećanje i na tronu podržala njezina nećaka Stjepana. Matilda se s tim nije pomirila i pokrenula je građanski rat koji je trajao desetljećima.

Kako se nakon godina ratova shvatilo da model po kojem se o nasljedniku krune odlučuje nakon kraljeve smrti nije baš učinkovit, Henrik II., sin Stjepana te otac Rikarda Lavljeg Srca, ustrojio je sustav po kojemu vladajući kralj imenuje svog sukralja, najčešće sina.

Ubijao supruge

Ovo je pravilo postojalo nekoliko stotina godina uzrokujući cijeli niz pobuna i sukoba među zavađenim članovima obitelji i pojedinim nasljednim linijama, od kojih je svaka za sebe tvrdila kako su upravo oni legitimni nasljednici britanske krune. Tada je prevladala linija Tudora te britanski monarh postao vladarom Engleske, Walesa i Irske. Prvi od Tudora bio je ozloglašeni Henrik VIII., poznat po svojoj okrutnosti i lakom “rješavanju” supruga, koje je davao pogubiti ili zatočiti kako bi se mogao oženiti sljedećom. Kada mu je Katolička crkva prigovorila, jednostavno je osnovao Englesku crkvu i proglasio se njezinim poglavarom prilagodivši pravila onome što je njemu odgovaralo.

Tijekom vremena nasljedni red krune prešao je na liniju Stuarta, u čije su vrijeme postavljeni i začeci Commonwealtha temeljeni na posjedu nad kolonijama na koje se Britanija počela širiti. Prekretnicu između “starih” i “suvremenih” britanskih kraljeva označava vladavina kraljice Viktorije, koja je na čelu Britanije bila od 1837. do 1864. godine. Po njoj se to razdoblje povijesti i naziva viktorijansko doba, a obilježeno je ekonomskim i tehnološkim napretkom Britanije te vrhuncem industrijske revolucije. Upravo u vrijeme njezine vladavine Britansko Carstvo postalo je vodeća svjetska sila tog vremena. U njezino vrijeme osnovana je ustavna monarhija kakva je i danas na snazi u Velikoj Britaniji, pri čemu monarh ima ulogu čuvara nacionalne sigurnosti. Cijelom serijom zakonskih reformi kraljica Viktorija učinila je Donji dom parlamenta znatno moćnijom i utjecajnijom institucijom nego što je do tada bila, dok je uloga monarha postala simbolična. Ipak, ove promjene nastupile su u trenutku Viktorijine smrti, i odnosile su se tek na sljedećeg kralja, Viktorijina sina Edwarda VII.

Edward VIII. pak, sin i nasljednik Georgea V., prvi je britanski monarh koji je učinio isto ono što je jučer učinio princ Harry – oženio se običnom građankom. Doduše, to je u njegovo vrijeme bio golem skandal jer ne samo da je Wallis Simpson bila obična građanka već je bila i Amerikanka. I uz to razvedenica. I to dvostruka. Edward VII. abdicirao je umjesto da se odrekne Wallice, a kruna je prešla u posjed njegova brata Georgea VI. koji nije baš bio sretan što preuzima krunu sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada se već nazirao novi veliki svjetski sukob i uspon nacizma u Njemačkoj.

Ne samo da je nekoliko godina nakon njegova dolaska na vlast Velika Britanija ušla u veliki i iscrpljujući rat, već je u Georgeovoj vladavini počeo i raspad Britanskog Carstva kakvo je nekada bilo. Izgubili su Indiju, dobar dio kolonija po Africi i Aziji, izgubili su utjecaj i sjaj kakav su imali od vremena kraljice Viktorije.

Charles prvi razvedeni

Sve je to ostavilo posljedice na Georgeovo zdravlje pa je iznenada umro 1952. u 56. godini. Na prijestolje je stupila Elizabeta II., kraljica koja i danas vlada Britanijom. Imala je tada 25 godina i bila je sedam godina starija od svoje pra-pra-prabake kraljice Viktorije u trenutku njezine krunidbe. Na tronu se održala do danas, a u rujnu 2015. postala je kraljica s najduljim “stažem” u povijesti.

Tijekom njezine vladavine Britanija je doživjela svojevrsnu transformaciju. Zaustavljen je pad i gubitak utjecaja na svjetskoj sceni, formirani su geopolitički blokovi. Njezin sin princ Charles postao je prvi prijestolonasljednik koji se razveo od supruge, princeze Diane, koja je nedugo potom poginula u automobilskoj nesreći u Parizu.

Princ Harry unuk je kraljice Elizabete II., no malo je vjerojatno da će ikada ponijeti titulu kralja. Na ovo mjesto računa njegov stariji brat princ William, kojega će pak naslijediti njegov sin princ George, po čijoj će se budućoj liniji kruna prenositi.