Vedran Sabadi (44), pet godina borio se s rakom, u petak ujutro preminuo je u splitskoj bolnici. "Vedran je otputovao u miru, sretan. Jutros je rekao: sretan sam i miran", objavljeno je na Facebook stranici "Borba za Vedranov život". Početkom 2014. godine njegovi prijatelji pokrenuli su humanitarnu akciju u kojoj je prikupljen novac za eksperimentalno liječenje u Njemačkoj, no ni to nije zaustavilo širenje zlokobne bolesti, no on se nije predavao iako je priznao da mu je zdravlje sve lošije. O Vedranu je pisao i Večernji list kada je izjavio da mu je jedina želja da dočeka idući Božić.
Još 2009. godine Vedranu je dijagnosticiran rak debelog crijeva, a liječnici su tada rekli da mu preostaje još šest mjeseci života. No, on se nije predavao i na kemoterapiji je bio rekordnih 75 puta. Nije se predao ni nakon što mu je u siječnju amputirana desna noga zbog venske tromboze.
Nije se Vedran predavao ni nakon što mu je u siječnju zbog venske tromboze amputirana desna noga. Zahvaljujući ustrajnoj i tvrdoglavoj borbi za život, poživio je znatno više od šest mjeseci koliko su mu liječnici prognozirali krajem 2009. godine.
Zaista, tko je bio Vedran? Vedran je bio čovjek. Bio je jedan od 25000 hrvatskih "sretnika" kojima je tako "pao grah" pa je zaradio malignu dijagnozu. Nije se razlikovao po tome od nikog od tih 25000 sretnika godišnje kao ni od svakog drugog Hrvata koji će za svog života u jednom momentu gledati s nevjericom u isti grah. Razlikovao se od drugih možda po tome što je odlučio da neće u tišini to odraditi, već da će se boriti i na jedan virtualan način. Isto tako njegova borba često puta nije bila samo kemoterapija, već i sustav koji mu je nerijetko pod noge bacao klipove. Odlučio je svaku svoju spoznaju, sve što je smatrao bitnim podijeliti sa svima nama, ne toliko radi sebe, posebno kad je shvatio da gubi bitku, već radi nas koji smo ostali. Pratila sam, virtualno, njegovu borbu od prvog dana kroz raznorazne forume na kojima smo se upoznali. Došao je prvo po podršku, a kasnije je on davao drugima. Čovjek kojem se tijelo doslovce raspadalo iz unutra na očigled je dolazio dizati druge od kojih su mnogi bili daleko manje bolesni od njega. Davao je svemu tome što mu se događalo jedan viši smisao. Svi koji smo ga pratili svjedočili smo jednoj genijalnoj nevjerojatnoj genezi čovjeka koji se suočio s tako fundamentalno teškom životnom situacijom, gledali smo kako postaje velik, daleko veći i dublji u nekim razmišljanjima, spoznajama...otvarao nam je oči na način na koji to može samo osoba koja se suočila sa nekim teškim životnim stvarima. Iako smo mnogi i sami svašta prošli, ostavio je na nas nevjerojatnan utisak, prelio puno životne mudrosti. Imao je fascinantnu sposobnost da nanjuši i baš pogodi treutak i u pravo vrijeme određenoj osobi kaže pravu stvar. Ne jednom smo brinuli vlastite brige, a on bi ispalio u jednoj rečenici nešto tako jednostavno a genijalno što bi na sve skupa bacilo jedno posve novo i realno svjetlo...bili smo sretni što je takva duša bar na trenutak dotakla naše života i promijenila nas. Vedran Sabadi je bio "čovik". Bio je, a otišao je kao ljudina i tako ću ga se sjećati cijeli život. Ostali su njegovi tekstovi i pjesme. Svjedočiti će o tom malom a tako velikom i jakom čovjeku. Pokušajte ponekad biti ljudi...svijet u startu postavlja u posve drugu perspektivu, pa i vlastito "ja". Od njega sve kreće.