Nakon bombi, u Siriju stižu Kinezi s plavim kacigama i novcem

Dogovor između Baracka Obame i Vladimira Putina, do kojeg je došlo na marginama zasjedanje Opće skupštine UN-a, u sjenu je bacio jedan govor koji je osobito zanimljiv i znakovit, kako za budućnost Ujedinjenih naroda tako i za stvaranje nekih novih odnosa na međunarodnoj političkoj sceni. Upravo u Vijeću sigurnosti već dugo se vode igre moći zbog kojih ni to tijelo, a ni kompletna organizacija nisu mogli služiti cilju zbog kojega su prije 70 godine i osnovani, a to je ponajprije sprečavanje, ali i gašenje već razbuktalih ratova. Još u vrijeme kada je na našim prostorima bjesnio rat, cijela organizacija imala je neku težinu, a Vijeće sigurnosti moglo je donijeti odluku o slanju mirovnih snaga na područje Hrvatske. No u međuvremenu Vijeće sigurnosti postalo je talac, što Sjedinjenih Država, što Rusije i Kine u tandemu. Pravo na veto stalnih članica služilo je samo kao ubojito oružje za svaku inicijativu koju iznosi suprotna strana. Nakon što je George Bush Vijeću sigurnosti podvalio lažne dokaze i na temelju njih, bez odobrenja, krenuo na Irak, to tijelo nije uspjelo ništa konkretno učiniti iako je za djelovanjem bilo itekakve potrebe.

No sa Sirijom stvari su zaista otišle predaleko, toliko daleko da se francuski predsjednik François Hollande zakleo da Francuska neće posezati za vetom u slučajevima kada je riječ o masovnim pokoljima civila, korištenju nedozvoljenog oružja i sličnim, uglavnom ratnim situacijama. Sirija je ujedno pokazala da je UN doista ostario i izgubio zube i da bez radikalnih promjena smisao njegova postojanja dolazi u pitanje.

No što se dogodilo u sjeni susreta Putina i Obame? Kineski predsjednik Xi Jinping održao je govor u kojem je objavio da je upravo Kina jako zainteresirana za oživljavanje bezubog starčeka s East Rivera. On je najavio da će Kina izdvojiti milijardu dolara za UN. No taj novac je strogo namjenski i Kina je odlučila da će se trošiti isključivo za zahvate koji će rezultirati gašenjem ratova i kriza, ali i razvojnim projektima. No Xi se nije zaustavio na novcu. Najavio je da će se Kina vrlo konkretno angažirati u mirovnim operacijama UN-a. I korak dalje – Kina će formirati stalne mirovne snage u kojima će biti najmanje osam tisuća pripadnika i koje će 365 dana godišnje biti u punoj pripravnosti, spremne da u bilo kojem trenutku krenu tamo gdje se pokaže potreba.

Xi je kazao da se Kina želi koncentrirati na stvaranje mira koji će omogućiti razvoj. Uz napomenu da ni njemu ni njegovoj zemlji nije ni na kraj pameti da se bori za nekakvu globalnu prevlast ili da širi svoju sferu utjecaja. Usto, obećao je da će podržavati međunarodni poredak koji se temelji na principima koji su zapisani u Povelji UN-a.

Huh! Zanimljivo! Nakon što su Sjedinjene Države i njihovi saveznici pokazali da naprosto nisu u stanju učiniti ništa konstruktivno i temeljito kada su ratovi u pitanju, Rusija i Kina žele pokazati da u tom pogledu nude svijetu više nego djelotvoran sustav koji bi mogao uliti neki novi život u onemoćali UN. Putin ima tri-četiri mjeseca da pokaže svoju vojnu snagu i svoju brutalnost koja je u svakom slučaju potrebna za okončavanje bilo kakvoga rata (prisjetimo se samo savezničkog bombardiranja njemačkih gradova na kraju Drugog svjetskog rata). Možda će vam ovo zazvučati strašno i okrutno, ali se pokazalo da je u stvarnosti doista tako. Iako SAD i njegovi saveznici svakoga dana upute pokoju kritiku o tome kako Putin bombardira koga ne bi trebao, ta upozorenja vidljivo su dio međunarodnog političkog folklora. Uostalom, nakon što je SAD u Afganistanu bombardirao bolnicu Liječnika bez granica veliku poput nogometnog igrališta i pobio liječnike i bolesnike, Putinu vjerojatno nitko neće ozbiljno prigovarati ako ne učini nešto puno gore od navedenoga.

Također vjerujem da Xiju ne trebaju ni tri tjedna da formira spomenute mirovne snage, da ih opremi i pošalje tamo gdje budu potrebne. Da, u Siriju! Nakon što Putin obavi posao, ta će zemlja itekako trebati mirovne snage, nekoga tko će pomoći da se na prihvatljiv način prebrodi period tranzicije. I ne samo to! Iz Xijevih riječi vidljivo je i to da Peking jako dobro shvaća da je nakon gašenja rata i perioda tranzicije zemlji poput Sirije potrebna golema količina sredstava i inicijative za obnovu i pokretanje gospodarstva. I za to je Kina više nego spremna, to više što Sirija nije siromašna pustopoljina, već zemlja bogata naftom.

Ako ova kinesko-ruska operacija uspije, te dvije zemlje dokazat će da mogu učiniti ono što zapadnim silama nikako ne polazi za rukom već gotovo 15 godina.