Njemačka Kršćansko-demokratska unija (CDU) u potrazi je za novim liderom nakon što je Annegret Kramp-Karrenbauer najavila povlačenje s položaja predsjednice.
Na taj se potez odlučila nakon političkog potresa u pokrajini Tiringiji, u kojoj je u veljači ove godine za predsjednika bio izabran liberal Thomas Kemmerich, koji je uz demokršćanske dobio i glasove krajnje desničarske Alternative za Njemačku (AfD).
Nakon teških kritika kancelarke Angele Merkel, Kemmerich je podnio ostavku, a Kramp-Karrenbauer najavila da se više neće kandidirati na čelo CDU-a, koji je doživio poraz i na izborima u Hamburgu u nedjelju 23. veljače, osvojivši 11,4 posto glasova, odnosno više od četiri postotna boda manje nego na prethodnima.
Povratak ‘izgubljenog sina’
Novi čelnik stranke bit će izabran na izvanrednom kongresu CDU-a 25. travnja u Berlinu, a kandidirala su se trojica muškaraca, i to sva trojica iz Sjeverne Rajne-Vestfalije: Friedrich Merz, Armin Laschet i Norbert Röttgen.
Sigurno je, dakle, da će novi čelnik biti iz najnapučenije savezne države Sjeverne Rajne-Vestfalije, koja ima 18 milijuna stanovnika, ali i gotovo sigurno da će završiti era Angele Merkel, koja se nastavila time što ju je na čelu stranke zamijenila njezina pulenka Kramp-Karrenbauer.
Merkel je bila na čelu CDU-a od 2000. do 2018., a u nešto više od godinu dana Kramp-Karrenbauer zaredala je toliko poraza i propusta da se morala povući. Merkel ju je pokušala ojačati i time što ju je postavila za ministricu obrane, ali pokazala se nesposobnom da bude ministrica i čelnica velike stranke.
Završava era Angele Merkel, a prema ispitivanju koje je među simpatizerima CDU-a provela ustanova Civey za tjednik Spiegel, najviše šanse za pobjedu ima Merz (37 posto), a slijede ga Laschet (nešto manje od 22 posto glasova) i Röttgen (oko 14 posto). Merz je bio stranački “enfant prodige” u vremenu čelnika Helmuta Kohla (predsjednik stranke od 1973. do 1998.).
Merkel ga je tada porazila u utrci za čelnika stranke nakon Wolfganga Schäublea (1998. – 2000.), koji je naslijedio Kohla. Bio je u žestokoj polemici s Merkel jer ga je maknula s položaja čelnika stranačke parlamentarne skupine. Kramp-Karrenbauer u studenom 2018. pobijedila je Merza (što je on shvatio kao novi poraz od Merkel) na stranačkim izborima, a zatim je izašao iz stranke.
Prije godinu dana, nakon što je Merkel prestala biti stranačka čelnica, Merz se vratio. Bio je to povratak “izgubljenog sina” u CDU. Sada bi mogao preuzeti stranku, što bi bila njegova velika osveta i pobjeda nad Merkel.
Jens Spahn, sadašnji ministar zdravstva, koji se 2018. također borio s Kramp-Karrenbauer za položaj šefa stranke, sada se neće kandidirati, ali najavio je da će biti uz Armina Lascheta, premijera Sjeverne Rajne-Vestfalije, kojeg će, ako pobijedi, imenovati svojim zamjenikom.
Time su Laschetu šanse za pobjedu porasle pa bi se moglo reći da iz utrke praktički ispada Norbert Röttgen, predsjednik parlamentarnog odbora za vanjsku politiku koji žestoko kritizira Merkel i njezinu politiku prema migrantima iz 2015. i zalaže se za puno aktivniju njemačku vanjsku politiku. Utrka trojice tako bi se mogla pretvoriti u dvoboj.
Laschet je merkelovac, ali teško da će postati novi šef stranke. I Röttgen je bio među kancelarkinim miljenicima, ali više nije. Odnosi ove trojice isprepleteni su kombinacijom prijateljstava, zavisti i rivaliteta. Dakle, Merz i Laschet sučelit će se s dvije različite pozicije prema Merkel – harmonija protiv polarizacije. Laschet govori o kontinuitetu, a Merz o novom početku.
Važno je spomenuti i to što su sva trojica iz Sjeverne Rajne-Vestfalije, zapadne regije koja je prošla dugu industrijsku tranziciju u kojoj je posebno loše prošla rudarska oblast Ruhr. To je i regija njemačke kulture i povijesti u kojoj su gradovi Köln, Dortmund, Düsseldorf, Duisburg i, dakako, bivši glavni grad Bonn.
No u današnjem glavnom gradu Berlinu vodi se i prava pozadinska strategija kojom se želi zaustaviti Merza. Navodno mu je ponuđeno jedno ministarstvo u zamjenu za kolegijalno vođenje stranke. Prema pisanju lista Bild, Merz je tu ponudu odbio.
Članovi CDU-a imaju osam tjedana za promišljanje koga će izabrati na kongresu 25. travnja. U tom razdoblju kandidati će pred regionalnim savezima stranke predstaviti svoje programe. Laschet je sa svojim eventualnim potpredsjednikom Spahnom naznačio osnovne crte programa, a isto je učinio i Merz.
Laschet namjerava ujediniti različite struje unutar stranke i kaže da je to neophodno da bi se CDU izvukao iz krize. Ističe svoje iskustvo stečeno u upravljanju najvećom saveznom pokrajinom, naglašava svoju sposobnost spajanja i stvaranja dobrih odnosa. Kaže da bi Merz polarizirao stranku, otvorio već zarasle rane i gurnuo CDU previše udesno.
Time što je uz njega, Spahn si je zajamčio gotovo sve delegate Sjeverne Rajne-Vestfalije, u kojoj je najbrojniji stranački savez, za kongres, a i dio konzervativaca unutar stranke. Na kongresu u prosincu 2018. na kojem je izabrana Kramp-Karrenbauer (45 posto glasova u prvom krugu, Merz 39 posto), Spahn je dobio 15 posto glasova delegata u prvom krugu. U drugom je zatim Kramp-Karrenbauer dobila 52, a Merz 48 posto glasova.
Tada se Laschet nije kandidirao za čelnika stranke. Godinu prije pobijedio je na izborima u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji dotadašnju predsjednicu i članicu Socijaldemokratske stranke (SPD) Hannelore Kraft i najveću saveznu pokrajinu vratio CDU-u. Odmah je stvorio regionalnu vladu s liberalima (FDP) i to je jedina “crno-žuta” vlada u Njemačkoj. U velikom dijelu članstva Laschet je viđen kao pobjednički cedeuovac za razliku od Kramp-Karrenbauer.
Dosta im je poraza
Merzeva je glavna karta promjena, on kaže da se na tim izborima bira novi smjer stranke, a sebe predstavlja kao inovatora. No ne govori “o prekidu” koji je imao s Merkel ni o prošlosti, nego o novom putu, čime na elegantan način kaže da treba izmijeniti sve.
Djelovat će da bi se zakoni više poštovali, da bi bilo više reda i više ulaganja u ekonomiju, digitalizaciju te da bi bilo više Europe, ali u okviru onoga što se sviđa “jastrebovima” ekonomije. Premda uživa veći konsenzus među biračima CDU-a, unutar stranke nema tu prednost, odnosno većina je za Lascheta, ali uvjeren je da će je prisvojiti.
– Prošli put delegati su se pribojavali izabrati mene jer su mislili da bi to srušilo vladu i potaklo nove izbore, a sada mi govore da bi jedino sa mnom na čelu imali šansu ponovno osvojiti mjesto u parlamentu – govori Merz.
Raspoloženje unutar stranke nije najbolje zbog stalnih poraza koje doživljavaju na regionalnim izborima (rezultat u Hamburgu najgori je u 70 godina), a potres u Tiringiji, koja još nema vladu, naglašava potrebu da na čelo dođe odlučni lider koji će znati voditi stranku u potpuno izmijenjenoj njemačkoj politici.
No sva trojica spomenutih kandidata nisu po volji čak 23,5 posto ispitanika (anketa je provedena od 25. do 27. veljače među 5072 osobe). Merz se više sviđa onima koji su za usku suradnju sa sestrinskom strankom CSU u Bavarskoj, čiji je čelnik Markus Söder. Među onima koji bi glasali za CDU ili CSU, Merz je u prednosti sa 63 posto, za Lascheta bi glasalo 15 posto, a za Röttgena 13 posto tih birača. Laschet i Röttgen uživaju više povjerenja među podupirateljima SPD-a i Zelenih.
Laschet (59) sin je rudara, a političku karijeru započeo je u općinskom vijeću Aachena, zatim je izabran u Bundestag, Europski parlament, a bio je i ministar za integracije. Slijedit će politiku Angele Merkel jer, kako kaže: “Ne vidim na kojoj bih se točki iz njezinih 15 uspješnih godina trebao distancirati”. Oženjen je Susanneom od 1985. i imaju tri odrasla sina.
Pravnik Merz (65) očito je udaljen od Merkel i, osim što kritizira njezinu politiku prema migrantima, koju, kao i “socijaldemokratizaciju” CDU-a, smatra uzrokom rasta AfD-a. Želi ponovno osvojiti birače koji sada biraju AfD. Oženjen je Charlotte više od 30 godina i imaju jednog sina i dvije kćeri. Političku karijeru počeo je 1989. kada je bio izabran u Europarlament, a 1994. izabran je u Bundestag.
Röttgen (54) bio je ministar za okoliš od 2009. do 2012. i smatra ga se pionirom postupnog zatvaranja nuklearnih elektrana da bi se zaštitila klima. Kada je 2012. kao stranački kandidat u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji izgubio izbore od socijaldemokratkinje Hannelore Kraft s čak 13 postotnih poena razlike, Merkel ga je isključila i iz vlade. Röttgen je ostao obični parlamentarac dok 2014. nije postao predsjednik vanjskopolitičkog odbora. Oženjen je i ima dva sina te jednu kćer.
Podrška AFD-u