Kolumna

Nakon izbjegličke katastrofe Europska unija više neće biti ista

Foto: Reuters/PIXSELL
Nakon izbjegličke katastrofe Europska unija više neće biti ista
26.08.2015.
u 11:14
Hrvatska se u dva velika europska procesa – izbjegličkoj krizi i mogućem jedinstvu katoličke i pravoslavne crkve – pojavljuje kao posrednik
Pogledaj originalni članak

Poslije zastrašujuće izbjegličke krize Europa više neće biti ista. Hrvatska također. Zapravo, budu li tisuće očajnika s makedonske granice dospjele u Hrvatsku, kod nas bi moglo biti kaotično.

Jer, Hrvatska nema zasebnih planova glede izbjeglica. Kao i u drugim važnim područjima i zbivanjima, Hrvatska uglavnom djeluje stihijski, ovisnički i neplanski. Ona se i u sadašnjoj izbjegličkoj krizi, u najvećoj seobi naroda od početka novoga tisućljeća ponaša na stari, već stotinama godina stereotipni i ovisnički način. Gleda i sluša kako će reagirati europski i svjetski centri moći pa da onda tako učini i ona. Državna vlast valjda čeka naputak iz EU, a crkvena vlast valjda naputak iz Vatikana. Hrvatska nema planova ni za prihvat izbjeglica, ni za njihovo uzdržavanje pa ni za njihov eventualni ostanak i integraciju. Hrvatska se iznova i u novo vrijeme ponaša na stari način, to jest umjesto svoje, provodi volju drugih.

Kako je Mađarska već podigla modernu inačicu kineskoga zida, izbjeglice s makedonske granice možemo očekivati kod nas. Srbija je već najavila da izbjegličke očajnike kani uputiti u "drage joj" Hrvatsku i Bugarsku. To joj ujedno može donijeti i nove europske bodove za demokraciju i humanost. EU će njezino dobrohotno ponašanje prema izbjeglicama, pogotovo bude li suprotno makedonskom, sigurno još dodatno honorirati. Bit će to novi blagonakloni osmijeh EU Srbiji Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića. Taj politički dvojac odlično funkcionira, što bi Krleža rekao, u današnjoj "rafinirano bezglavoj Evropi". Premda su obojica sljedbenici velikosrpske ideologije iz 19. stoljeća, Nikolić u tome paru slovi kao "bad guy", a Vučić kao "good guy". Vučića se tako tretira i u Hrvatskoj. Našoj ga se zapuštenoj političkoj javnosti (osobito na "javnoj televiziji") redovito predstavlja kao modernoga srpskog političara. Upravo onakvim kakvim ga ustrajno predočavaju i najvažniji eurobirokrati, koji ga svojim obećanjima žele odvratiti od Rusije i privoljeti EU.

Sadašnji europski politički lideri i njihovi savjetnici uzdaju se da se tradicionalno rusko-srpsko prijateljstvo može potisnuti nuđenjem raznolikih europskih kredita Srbiji. Njihov racionalni pristup zaboravlja na važnost iracionalnoga u srpsko-ruskim odnosima. Stara srpska mitomanska svijest nekada je Rusiji tepala da je "majčica Rusija", a kasnije Sovjetskome Savezu, komunističkome nastavljaču carističke ruske politike, da je srpski "veliki brat". Ta je tradicionalna mitomanska srpska svijest, sklona preuveličavanju, čak imala i parolu "nas i Rusa tristo milijona!" Ipak, neki razboriti srpski šaljivčina je na to ironično dodao "a bez Rusa, ni tri kamiona!" Iracionalost te stare veze na paradoksalno besramni način najzornije je pokazao poznati režiser Emir Kusturica. Taj je "povratnik u vjeru pradjedovsku" nakon što je kršten u Nemanju najsažetije izrazio srpski credo glede Rusije i Europe, odnosno Amerike. On je prostačkim rječnikom, kao nekadašnji sarajevski Nju primitivs, kazao: "Draže mi je rusko govno nego američka pita!" Eurokrati teško mogu shvatiti dubinu i iracionalnost te veze. Srbiju se racionalnim metodama i europskim samozavaravanjima oko Vučića ne može samo tako odvratiti od Istoka. Hrvatsku EU može koristiti za pokušaj posredništva, ali nije sigurno da bi to moglo imati nekog utjecaja na Srbiju, da bi je to moglo udaljiti od Rusije. I Vatikan preko Katoličke crkve u Hrvatskoj nastoji uspostaviti dijalog sa Srpskom pravoslavnom crkvom, kako bi njezinim posredovanjem došao do Rusije i Ruske pravoslavne crkve. Hrvatska se, dakle, u dva velika europska procesa pojavljuje kao posrednik (izbjeglička kriza i moguće jedinstvo dviju crkava).

Bude li izbjeglička katastrofa u Makedoniji još dugo trajala, a mogla bi, jer će očajnici sigurno još pristizati, u Makedoniji bi mogao nastati ne samo izbjeglički nego i politički kaos. Ne intervenira li EU brzo i uspješno u taj kaos, u geopolitički osjetljivom makedonskom prostoru moglo bi se stvoriti veliko balkansko krizno žarište. U EU bi, posredstvom Srbije, uz izbjegličke očajnike prikriveni mogli stići i radikalni islamisti. Tada ni EU, a u njoj ni Hrvatska, više neće biti ista.

>>Hrvatski Crveni križ otvorio apel za izbjeglice, evo kako možete pomoći!

>>EU vraća stare azilante da bi primio izbjeglice

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 3

Avatar iantun46
iantun46
14:20 26.08.2015.

Milane već je nažalost kasno! Jadna naša djeca što ćemo im ostaviti! Niko neće javno da kaže da je III WW ili rat civilizacija već počeo! Za vrijeme Turaka se govorilo Bosna je šaptom pala a mi ulazimo u povijest riječima "Europa je šaptom pala"! ZDS

ST
Stipeprof
10:16 27.08.2015.

Od kud dolaze izbjeglice? Iz Iraka, Afganistana, Libije, Sirije, dakle iz država koje je Zapad uništio svojim vojnim intervencijama. E, sad Zapad ima moralnu odgovornost prihvatiti sve te izbjeglice. Prije nego ih je Zapad počeo "oslobađati" radnici iz cijelog svijeta su u navedene države dolazili a izbjeglica iz tih država praktično nije bilo.