– Kod nas Roma misle, ako dijete ne krste, da će ono biti poganin. Kad dijete jednom krste, ono više nema nikakva kontakta s vjerom. Samo krštenje i dalje ništa, jer roditelji nisu ni sami upućeni u vjeru – rekla je Natalija Ignac.
Naime, jučer je održan II. nacionalni susret djelatnika u pastoralu Roma u Varaždinu, na kojem je bila i Natalija Ignac, dipl. učiteljica razredne nastave iz Macinca. Ona sama sakramente svete pričesti i potvrde nije dobila kao osnovnoškolka, već dok je bila u katekumenatu.
– Pričest i krizmu imala sam u crkvi svetog Nikole u Čakovcu i, hvala Bogu na tamošnjim fratrima, sada sam vrlo aktivna u Franjevačkoj mladeži. Kada sam majci rekla da sam u Frami, mislila je da ću otići u časne sestre, jer joj je prakticiranje vjere posve nepoznato. Ja ne mogu zamisliti nedjelju bez svete mise i petak bez Frame – rekla je Natalija Ignac. Romski pomagač u OŠ Macinec Dušan Ignac potvrdio je kako u njegovu selu nitko nakon krštenja nije primio prvu pričest niti je krizman.
– Ljude treba potaknuti na vjerski život. U romskim bi naseljima trebalo sagraditi barem kapelice. Jedino tako Rome možemo nekako pokrenuti. Ako u kapelicu već ne bi ušli iz vjere, ušli bi iz znatiželje, a s vremenom bi to preraslo i u nešto više – smatra Dušan Ignac. Da Romi još teško prihvaćaju vjerski način života, potvrdio je i vlč. Stjepan Mostečak, povjerenik za pastoral Roma Varaždinske biskupije.
– Romi ne žele zaostajati u običajima slavljenja raznih svetkovina i nema velike razlike između izvanjskog slavlja Roma i onih koji to nisu. Romi sakramente doživljavaju na površan način, kao ritual ili vanjsku svečanost.
Ne trude se posebno prihvatiti vjerske sadržaje, ali su odani Bogu jer njihovu životu daje određene propise – rekao je vlč. Mostečak. Varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak najavio je osnivanje povjerenstva za pastoral Roma "kako bismo bili još bliže onima koji pokazuju zanimanje za evanđelje".
Oče naš na romskom jeziku
Evo molitve Očenaša na jeziku Roma bajaša: "Tată nostru, še ješči pă nour! Numilje tov să svăncăšči! Vină ăm cara ata! Fijă voje ata kum pă nour aša šă pa pămnt! Pita nostră dănju astăs, šă jartă nji daturjilje noštri kum ša noj jărtănj daturašilor anoštri, šă nu nji ănišrka ku njimik, Numa skoči nji dăm rou! Amen". Hrvatska biskupska konferencija, njezin Odbor za pastoral Roma prije šest je godina izdao i udžbenik Pă kalje Dimizouluj – Kenvija dă ănvăcală dă Dimizouluj (Na Božjem putu – Moj mali vjeronauk) napisan na hrvatskom i bajaškom jeziku. Udžbenik je namijenjen djeci, no i roditeljima da djecu poučavaju u katoličkoj vjeri, u kojoj su i krštena.
Lijepo je vidjeti i ovakve primjere. Bravo