Nakon ljeta opet na burzu: Na Jadranu je najviše Slavonaca

Poticajna i sigurna plaća, razvijanje novih vještina, mogućnost kupanja, a najviše besperspektivnost u njihovim krajevima, "otjerali" su proteklog ljeta mnoge nezaposlene Slavonce da se u radu okušaju na Jadranu. Prema evidencijama HZZ-a i poslodavaca, upravo je pet slavonskih županija zauzelo prvih pet mjesta po broju sezonaca s kontinenta koji rade na Jadranu, iz čega proizlazi da su za uspjeh ovogodišnje turističke sezone na moru u velikoj mjeri zaslužni oni iz nizine, zaposleni kao konobari, sobarice, kuhari...

Motiviranost

Na kopno se nedavno "iskrcao" Požežanin Anto Mihalić (40). Stigao je iz Novalje, gdje je pet mjeseci zarađivao kruh konobareći u jednom restoranu. Na istu adresu na Pag odlazi svakog proljeća već 9 godina.

– Za tih pet ili šest mjeseci zaradim više nego da cijele godine isto radim u Požegi. Ne mogu se požaliti na zaradu jer ako ste dobri u svome poslu dobijete i lijepi "trinkgeld" – priča Mihalić zašto je odradio već 12. sezonu na moru. Njegovi gosti, uglavnom Nijemci, Mađari i Austrijanci, stalno se vraćaju. Mihaliću nije teško s njima komunicirati. Govori njemački, engleski i talijanski jezik, što je za njegov posao vrlo važno. Nije mu bilo teško naučiti i osnovne riječi drugih jezika.

– Uvijek pitam gosta odakle dolazi. Kada sam jednom Poljacima donio jelo i rekao dobar tek na poljskom, bili su sretni. Znam i stotinjak riječi mađarskog pa kad goste iz te zemlje pitam na njihovu jeziku, procvjetaju. Njima to puno znači – objašnjava Ante. Uz njega je u restoranu radilo još sezonaca iz Osijeka, Varaždina, Bjelovara, Zagreba. Samo je vlasnik bio domaći. Sve mu teže pada razdvojenost od obitelji, pa ozbiljno razmišlja o trajnom preseljenju na more. Mogao bi tada, kaže, raditi cijele godine.

Njegovu sudbinu dijeli 530 stanovnika Požeško-slavonske županije. Još 200 ih je dobilo ugovore za rad u Njemačkoj, uglavnom u poljoprivredi. Najviše je radnika doputovalo iz Osječko-baranjske županije, i to 2189, što je rekord. Prije krize bilo ih je prosječno 1700.

– Poslodavci traže djelatnike s našeg područja jer su motivirani i imaju dobre radne navike. Zaslužna je za to i osječka Ugostiteljska škola koja obučava iznimno kvalitetan kadar – pojašnjava Anto Barukčić, pročelnik osječkog HZZ-a. Plaćaju ih od 3000 pa do čak 16.000 kuna, koliko zarađuje vrstan šef kuhinje. Trbuhom za kruhom na obalu je otišlo i 546 građana iz Virovitičko-podravske županije, a sezonski posao u svom kraju ili drugoj državi pronašlo ih je još 1120.

Ljeto je radno na Jadranu provela i Jelica Borovčak (42) iz Svetog Đurđa kod Virovitice. Kao pomoćna kuharica radila je u hotelima i restoranima u Malom Lošinju. I tako već petu sezonu, a stalan posao traži devet godina. Od sezone živimo, kaže Jelica koja je u hotelima Helios i Vespera rezala, slagala i iznosila jela iz tzv. hladne kuhinje, posluživala kolače i sladolede. Posla je bilo mnogo, s još jednom kolegicom pripremala je hranu za 400 gostiju dnevno. Mjesečno bi odradila 50 prekovremenih sati.

Vraćaju se

– Plaća je oko 4500 kuna, kada se odbiju izdaci za hranu i smještaj. To je jako puno, kod kuće bih toliko zaradila za sedam mjeseci. Posla u Virovitici nema, eventualno u sezoni u branju paprike ili jabuka, u što također idem ovih dana, ali to je najviše 600 kuna mjesečno – ističe Jelica. Kvalitetan rad i poslušan radnik, dodaje, najbolja su preporuka za radno mjesto i dogodine.

Četiri je mjeseca na Korčuli konobario Brođanin Ivan Zdešić (22) i zaradio dvostruko više nego u brodskim kafićima. Imao je i besplatan smještaj te dva obroka na dan.

– U špici sezone radio sam od jutra do kasnih noćnih sati i bilo je naporno, ali bilo je i dana kada sam cijelo popodne i večer bio slobodan te uživao u kupanju i izlascima kao drugi turisti – navodi Ivan i najavljuje kako će i idućeg ljeta potegnuti put Jadrana. Posao na moru našlo je 1067 sezonaca iz Brodsko-posavske županije, 20 posto više nego lani. Riječ je o kuharima, konobarima, sobaricama i praljama.