– Branil sam državu, a sad budem branil svoje – kazao je svojoj obitelji Stjepan Rošker (56) nekoliko minuta prije nego što se 28. veljače 2009. uputio u krvavi pohod u kojemu je ubio četiri osobe.
Te kobne večeri, oko 20 sati, pozvonio je na vrata svojoj teti Đurđici Rošker (63) u Ulici Ivana Lepušića u Križevcima. S Đurđicom i njezinim sinom Stjepan se sudio zbog međe koja je i bila okidač za sedam hitaca iz puške kojima je ubio tetu Đurđicu, bratića Sinišu (43) i svoju nećakinju Jasminu (14).
Pogled pun mržnje
Pucao je i u Tihomira Matoića (19), dečka svoje starije nećakinje Sanele koja u trenutku masakra nije bila kod kuće. Teško ozlijeđen Matoić ozljedama je podlegao samo nekoliko sati nakon pucnjave. Za vrijeme krvoprolića u kući je bila i Snježana Rošker, supruga ubijenog Siniše Roškera.
– Pogledao me pun mržnje i pucao u mog Sinišu – ispričala je na suđenju Snježana Rošker koja je pobjegla iz kuće preko balkona. Za puškom je Rošker posegnuo vidno alkoholiziran, kako se na suđenju utvrdilo, iz želje za bezobzirnom osvetom zbog ni više ni manje nego običnog komadića zemlje. Naime, teta koju je ubio zadnjeg dana u veljači tužila ga je zbog utvrđivanja prava vlasništva nad vinogradom u Mladinama. Tvrdila je da je ona vlasnica 357 četvornih metara vinograda. Kao dokaz je priložila i darovni ugovor koji joj je potpisala njezina svekrva Kata Rošker 31. ožujka 1986.
– Sve su imali, a nama su hteli zeti naše, našu muku – kazala je supruga ubojice tvrdeći da su podaci s darovnog ugovora krivotvoreni. Zbog ubojstva proglašen je i dan žalosti u Križevcima, čiji stanovnici nikada nisu uspjeli shvatiti kako je komadić zemlje rođake koji su dotad bili bliski pretvorio u najljuće neprijatelje i nagnao jednog od njih da „prolije“ krv.
Nakon ubojstva, obučen u ratnu uniformu, Rošker je pet sati bježao preko livada, šuma i vinograda. Specijalci s dugim cijevima opkolili su grad u potrazi za opasnim i vidno rastrojenim Roškerom.
SMS-ovi njegove djece
Prethodno kontaktirajući s policijom, predao se u Đurđicama, ne pružajući otpor prilikom uhićenja. Prije nego što je pozvonio na bratićeva vrata, Rošker je zagrlio i poljubio jednu od kćeri, kazavši joj da ga više nikada neće vidjeti. Nakon svega, želio je počiniti samoubojstvo, ali u tome ga je spriječio SMS njegovih kćeri. „Volimo te, trebaš nam“, bio je sadržaj SMS-a koji su mu poslala djeca nakon što im je poručio „vidimo se na groblju“.
Stjepan Rošker je u crno zavio dvije obitelji: jednu u kojoj su ostale Snježana i Sanela Rošker, te obitelj ubijenog Ivana Matoića. Visoku cijenu svojih pogrešaka plaća u zatvorskoj ćeliji u kojoj će vjerojatno provesti ostatak života. Na Županijskom sudu u Koprivnici 2009. godine osuđen je na 40 godina zatvora, koliko iznosi maksimalna kazna zatvora koja se može izreći u Hrvatskoj.
>> Četverostruki ubojica Stjepan Rošker branio se šutnjom