Ministar kulture Zlatko Hasanbegović nedvosmisleno je i jasno rekao sve što je trebao reći i na slučaj “ustaše u hrvatskoj Vladi” stavio je oznaku ad acta, nepovratno arhiviravši tu priču. Bila je to Hasanbegovićeva “točka na U”. Oni koji su se sladostrasno naslađivali “točki na U” s naslovnice tjednika Novosti te ismijavali Tihomira Oreškovića zbog netom iznesena stava da je ministar kulture “uvjereni antifašist”, ugrizli su se za jezik.
Valjda će među onima koje je Hasanbegović svojim jučerašnjim istupom učinio gubitnicima biti snage i poštenja da bitan sadržaj njegova istupa prenesu svima koji su se bavili “proustaškim elementom” u novoj hrvatskoj Vladi: francuski Le Monde i (katolički) La Croix, austrijski Der Standard, njemački DPA, Tageszeitung... i svakako opet uz prigodan komentar Tvrtka Jakovine i Olivera Frljića, te bi bilo dobro izvijestiti i uznemirene Pascala Brucknera i Ephraima Zuroffa iz Centra Simon Wiesenthal. To bi trebalo učiniti ne samo istine radi već i zbog toga jer je Hasanbegovićev istup bio istinska pobjeda za svakog iskrenog antifašista, a poraz za “antifašističke” politikante.
Hasanbegovićev istup ne ostavlja više nikakve sumnje u njegovo antifašističko opredjeljenje. Za ustaške zločine rekao je da predstavljaju “najveće moralno posrnuće u povijesti hrvatskog naroda” i ogradio se od političke manipulacije njegovim “potpuno perifernim” izjavama koje pripisuje svojoj “mladost-ludost” fazi života. Ako je nekome potonje sporno, Stjepan Mesić je svoj ustaški govor u Sydneyu pripisao tomu što je podlegao atmosferi veličanja NDH, dok je recimo mitropolit Porfirije pjevanje četničke pjesme u Chicagu pravdao time što kao gost nije mogao utjecati na sve okolnosti. Ministar je jučer sprao sve “proustaško” blato kojim su se nabacivali po njemu. I ljestvicu je visoko digao.
Smijemo li sada tražiti “točku na K” od filokomunista, kao i na Č od onih koji bi trebali Tomislavu Nikoliću reći kako im je neprihvatljivo što se ne odriče titule četničkog vojvode.
Potpisujem. Kako Milanović može izjaviti da "toga čovjeka nitko neće htjeti primiti u inozemstvu",a Nikolić je npr. bio kod Pape.