Nakon objave snimke Sanadera restoran nema ni za najam

Dođite, pogledajte tu tajnu prostoriju! Ovdje vam prolaze gosti kad idu na terasu, ovdje su nam vina, normalno tu dolaze konobari po vino, ljudi izlaze da bi zapalili... eto koliko je tajna ta prostorija! – pokazuje Mario Čerhak dok stoji uz znameniti stol, za kojim je navodno Ivo Sanader, kako se nagađalo, izvadio bateriju iz mobitela za ručka sa Zsoltom Hernádijem.

Najskuplji ručak

Taj ručak bivšeg premijera sa šefom mađarskog MOL-a bio je najskuplji za Čerhaka, kuhara i vlasnika restorana Marcellino, restorana u elitnom dijelu metropole nad kojim se uoči Dana mrtvih posebno zamračilo. U drugi su plan pale i delicije i vinska lista nakon što je osvanula snimka ručka Sanader – Hernádi. Dok se koji kilometar dalje u sudnici lomilo je li to dokaz ili nije, Čerhak se "lomio" s padom prometa. I prvi put, otvoreno kaže, vlasnicima lokala nije uspio platiti najam restorana. Obitelj Majoli, ističe, ima razumijevanja, no ni sam ne zna hoće li imati i za idući mjesec. Za stol se u zvučnom restoranu ne čeka, u ovo blagdansko vrijeme nema gužve za božićne domjenke... Poslali su nekoliko ponuda, kaže vlasnik s kojim razgovaramo baš kad se prolomila vijest da će bivši premijer Božić, izgleda, dočekati u svojem domu.

– Možda vam Sanader dođe nabiti neki pošteni ceh?

– Ma to nije tema... najmanje sam ljutit na njega. Mi smo dva meteorita koji slučajno lete jedan pokraj drugoga – odgovara ovaj Sarajlija prepoznatljivim ugostiteljskim štihom. Isti ton ostaje i kod pitanja kako bi se ponašao da se doista pritvoreni bivši šef vlade dođe počastiti za svoj stari stol?

– Ovdje uvijek gost odredi odnos. Ako su gosti veseli, i mi smo, ako su ozbiljni, onda smo ozbiljni, ako su tužni, onda smo i mi tužni. Mi smo ogledalo želja gostiju. No, jedno je gostoprimstvo, a drugo odgovaranje za ponašanje svojih gostiju – odgovara Čerhak kojeg su ukopale kamere u restoranu.

Zbog tih kamera u Jurjevsku su stigle TV kamere, a on postao vijest dana. Tih minuta na ekranu kad je bio na rubu suza nije mu žao iako će najaviti i pokoju tužbu.

– Te emocije bile su izazvane mentalnim stanjem i promjenama na mojoj supruzi, a bile su pogrešno prezentirane kao emocije zbog materijalnog gubitka – objašnjava posljedice svojeg javnog istupa nakon objave sporne snimke.

Osjećao se, kaže, bespomoćno zbog percepcije javnosti.

– Jedina osoba kojoj se ušlo u privatnost sam ja. I ja to nisam mogao izbjeći jer sam morao poštovati zakonsku obvezu DORH-a. Pa sve je pod videonadzorom! Jučer sam nosio vagu na popravak i imaju u tom malom prostoru dvije kamere. I crkva svetog Ante u Sarajevu ima videonadzor – kazuje nekadašnji glazbenik kojem je silom prilika videonadzor glavna tema u proteklih mjesec dana. Kroz smijeh kaže da je umoran od objašnjavanja zašto ima kamere koje, uostalom, ima polovica lokala u Zagrebu. A ima ga otkad i restoran – deset godina.

U to desetljeće vidio je štošta, ali zbog jednog ručka završio je u DORH-u.

Najteže zbog žene

– Pozvali su me na petnaest minuta, a ja sam ih tri dana po sat i pol moljakao da to ne rade jer će me uništiti. To je istina – kaže te dodaje da mu je sto puta gore zbog supruge Koviljke. Cijela je ta priča njegovoj ženi, koja je žrtva snajperista u ratnom Sarajevu, narušila je zdravlje. Ranjena je dok je on bio u Berlinu, kamo je išao po opremu kako bi pokrenuo restoran s frontmanom Plavog orkestra Sašom Lošićem. – Zaratilo se, Koviljka je ranjena pa evakuirana... Počeli smo život u Berlinu. Tamo sam se razvio kao ugostitelj te ponajprije kao kuhar. Poslije, kad smo se poželjeli vratiti, u Sarajevu je bilo nemoguće s ovakvom kuhinjom pa se Zagreb činio idealnim – opisuje početak njihova života u metropoli.