Nakon pljačke, trgovkinje u svakom kupcu vide prijetnju

Svjedoci ratnih zločina, žene koje premlaćuju muževi i mnogi drugi svjedoci i žrtve na suđenjima u Hrvatskoj do prošle su jeseni na sudovima bili sami, neupućeni u to što ih tamo čeka i u pravilu su na hodnicima sudova imali bliske susrete s okrivljenicima protiv kojih su svjedočili.

Sada su se stvari promijenile i oni više nisu prepušteni sami sebi, barem na četiri županijska suda, u Zagrebu, Zadru, Osijeku i Vukovaru, te na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu. Već devet mjeseci svjedocima tamo pomažu zaposleni i volonteri u uredima za podršku svjedocima i žrtvama, pokrenutima u suradnji Ministarstva pravosuđa i programa Ujedinjenih naroda za razvoj, UNDP-a.

Bili na suđenju Glavašu
Svjedoci na suđenju Branimiru Glavašu, udovica muškarca koji je ubijen na očigled prolaznika, djevojke koje se oporavljaju od silovanja, prodavačice koje su preživjele oružanu pljačku...

Svi su oni dobili pomoć u Uredu za podršku svjedocima i žrtvama na Županijskom sudu u Zagrebu, gdje ih je dočekivala voditeljica Ana Ergović-Kuzmanović, mr. socijalnog rada i sociologinja.

Kroz Ured je dosad prošlo 430 svjedoka i žrtava različitih kaznenih djela. Uz voditeljicu, još je jedan zaposlenik te 14 volontera, studenata različitih studija, od prava, socijalnog rada, psihologije...

– Svi svjedoci i oštećeni imaju tremu, neki se i jako boje, a gotovo nitko ne zna ništa o tome što ga čeka u sudnici, pa čak ni da imaju pravo na naknadu putnih troškova – kaže voditeljica.

Tu su stoga volonteri koji će svjedoku pružiti emocionalnu podršku, popričati s njim, ali ne o samom sudskom postupku ni o onome o čemu će govoriti na sudu. Pokazat će im i nacrt sudnice, objasniti gdje će oni biti, upozoriti ih da će okrivljeni sjediti iza njih.

Nerijetko su svjedoci, a osobito žrtve, u lošem psihičkom stanju.

Žrtve silovanja same
Posao volontera nije da im pruže pomoć, ali ih zato upućuju na nevladine udruge ili neke druge institucije u kojima mogu dobiti psihološku pomoć.

Bilo je čak i žrtava seksualnog nasilja koje do dolaska na sud uopće nisu dobile stručnu pomoć, pa je za njih ugovoren sastanak sa stručnjacima u sklopu nekih ženskih udruga, poput Ženske sobe.

Naša sugovornica posebno ističe da su prodavačice u trgovinama i zaposlenice u kladionicama koje su bile žrtve razbojstva uglavnom jako traumatizirane.

Kako im je vrlo teško zaposliti se na nekom drugom poslu, nastavljaju na istom ili sličnom poslu, ali u svakom muškarcu koji uđe u dućan ili kladionicu vide – razbojnika.

Nitko od svjedoka i žrtava na tim se sudovima više ne mora suočiti s optuženikom izvan sudnice jer čekaju poziv u Uredu za podršku, a volonteri će im napomenuti i da mogu tražiti da optuženik ne bude u sudnici. U takvom slučaju sud odlučuje hoće li prihvatiti prijedlog žrtve. Posebno su tu osjetljivi slučajevi obiteljskog nasilja, kada žene često kažu da im se grlo stisnulo, pa u sudnici ne mogu čak ni od suca tražiti da iskaz daju bez nazočnosti nasilnoga muža.

Kako svjedoci uopće doznaju da mogu zatražiti podršku volontera? Svi sudski pozivi za odabrana kaznena djela, od razbojstva do silovanja, trebaju imati plavu naljepnicu koja ih o tome obavještava, a ponekad ih, na molbu iz tog ureda, i na porti upućuju na Ured za podršku. Dakle, ako budete u takvoj situaciji da ćete morati na sud kao svjedok ili žrtva, ne zaboravite tražiti pomoć na koju imate pravo. Nakon Zagreba, Osijeka, Vukovara i Zadra, podrška svjedocima uskoro će početi i na sudovima u Rijeci, Splitu i Sisku. U Uredu planiraju proširiti sustav podrške na cijelu zemlju, kao što je to u Velikoj Britaniji ili Švedskoj, gdje se to čini godinama, a svaka sudnica ima posebnu čekaonicu za svjedoke i žrtve.