Banke su pametno iskoristile sve mogućnosti što im pruža suvremena tehnologija. Tako, na primjer, ako na bankomatu karticom podignete cijeli dnevno dopušteni iznos gotovine, pa istog dana pokušate podići i najmanji iznos - nećete moći. Računalo je istog trena komuniciralo s drugim, još jačim računalom koje je odmah izračunalo da vam tog dana više nije dopušteno podizati gotovinu. Zbilja treba skinuti kapu suvremenoj tehnologiji, ili barem tako to zamišlja mali Ivica. Jer, problema ipak ima, govorim to iz vlastita iskustva.
Ako vam netko ukrade kartice, može vam se dogoditi da ih i zloupotrijebi, bez obzira na to što ste krađu vrlo brzo prijavili.
U mojoj su obitelji ukradene dvije kartice. I bio je dovoljan telefonski poziv da nam izdavači zajamče kako su odmah blokirane i od tog trenutka neupotrebljive.
No, treća nam je kartica ukradena upravo nedaleko od jedne poslovnice Zagrebačke banke, koja je izdala karticu, pa je bilo logično krađu prijaviti odmah u njihovoj poslovnici. I onda nastaje sumnja u moć računala, razočarenje u brzinu telekomunikacija i još štošta drugo.
Jer, kako objasniti da je vaša kartica nakon krađe korištena na bankomatu otprilike sat vremena nakon što ste vi krađu prijavili u poslovnici? A nakon prijave ste dobili papir na kojem čak nisu ni upisali vrijeme prijave. Oni to upisuju naknadno, kako im odgovara. Razlog je nepoznat, isto kao i razlog zbog kojeg je kartica odjavljena sat nakon prijavljene krađe.
Zašto i u ovom slučaju informacije ne jure istom brzinom kao u slučaju premašenog dnevnog iznosa? I tko sve to mora platiti?
Ako je suditi po onome što se nama dogodilo, banka će vam pisati kako im je zaista žao, ali da troškove plaćate vi, jer možda vam je ukraden i pin.
Ali što ako nije?